"Ove pjesme ne dolaze iz mog života. Možda iz nekog prošlog ili budućeg, ali uglavnom su to izmišljene ili pretpostavljene situacije koje se temelje na onome što ja znam ili primjećujem na ljudima. A ljudi stvarno rade svašta i ljubav stvarno zna biti čudna. Pokušavam to nekako izreći da zvuči lijepo i da krije neku poantu. Imam određen rječnik u glavi i svoj način izražavanja. Što je najbitnije, imam ogromnu volju i strast prema pisanju pjesama pa bio ja loš ili dobar u tome. Imati sreću i biti sretan nije isto. U životu imam puno više od onoga što mi treba, ali me muči zašto tu spoznaju ne mogu prizvati po volji? U trenutcima kada slabost nastupi i sve je tijesno, srce, da mogu, tada bih ga izvadio jer mi takvo ne treba. Zašto tada ne mogu sam sebi reći – ne brini se, imaš sreće? Imati sreće i biti sretan nikako nije isto. To je moja inspiracija, trenutci u kojima smo neobranjivi i kad se duša trese. Može biti od sreće ili od tuge, ali ta razina osjećanja je ono do čega pokušavam dovesti sebe pa, eto, nekad slučajno i nekog drugog dovedem," izjavio je Karamehmedović za Gloriju.

"Sačuvaj me sazrijevanja bilo kakve vrste, pogotovo emocionalnog. To bi bio kraj moje karijere. Treba se paziti pohvala u stilu – ovo ti sad zvuči baš zrelo. Uvijek se bojim da mi netko pristojno želi reći da sam postao dosadan. Dječja neobuzdanost i radoznalost nisu za podcijeniti. I suze i sebičnost pomažu uhvatiti ljepotu. Malo naprave nered oko svega, ali što bi sad ti – i ljubav i red? Jako teško," izjavio je. 

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.