Dubrovkinja Lena Šutić u prosincu je posjetila Budimpeštu, a kako joj je bilo pročitajte u nastavku.
'Kad smo se na Staru godinu, moj zaručnik i ja, uputili na romantično putovanje u Budimpeštu, znali smo da nas očekuje par jako hladnih dana ali nismo ni sanjali da ćemo se na novogodišnje jutro probuditi na -17. Budući da sam u jednom periodu živjela u SAD-u prilično blizu Kanadskoj granici, jako dobro znam što su hladne zime i dosadni snježni dani koji ubijaju svaku volju za normalnim dnevnim aktivnostima, ali nikako nisam bila spremna za ono što nas je dočekalo u Mađarskoj metropoli. No, krenimo od početka.
Proveli smo par jako veselih dana u Zagrebu, rezervirali odličan smještaj u Budimpešti i po preporuci prijatelja, ukrcali se na vlak. Vožnja u kupeu vlaka je trebala biti “doživljaj, udobna, zanimljiva i lagana”, i zaista je to i bila. Prvih sat vremena.
A onda se naš kupe počeo puniti putnicima iz Mađarskih sela. Prvo su ušla dva putnika, a zatim i dvije punašne bakice s deset vrećica i četiri torbe. U kupeu nije bilo ni zraka ni mjesta, a one ni nakon pet sati vožnje nisu prestale glasno razgovarati na mađarskom (koji btw. ubija). Jednoglasno smo zaključili : “Trebali smo ići autom.” Put do Budimpešte bio je dosadan i dug; kroz prozor vlaka gledali smo kako se redaju sela, zaseoci i njive, stare oronule drvene kuće i tek pokoji spomenik iz sovjetske ere. Fascinantno.
Umorni i pomalo naživcirani jedva smo i primijetili kako se krajolik počeo mijenjati. Pred našim očima počele su se izmjenjivati neke nove slike; raskošna arhitektura, visoke, lijepe zgrade i rezidencijalne četvrti bile su uvod u ono zbog čega smo došli, piše za GoDubrovnik.
Budimpešta ili kako je odmilja zovu – kraljica Dunava. Od svih deset zemalja i četiri prijestolnice kroz koje teče snažni Dunav, veličanstvena Budimpešta, s devet predivnih mostova, zasigurno je najljepša. To je grad prepun monumentalnih građevina, prekrasnih crkvi i bazilika, uskih uličica, poznat po mnogobrojnim ljekovitim termama, odličnoj hrani i uzbudljivom noćnom životu. S lijeve strane nalazi se brdoviti, nacionalni i konzervativni Budim, a s desne ravna i liberalna Pešta. Zajedno tvore savršenu cjelinu – grad Budimpeštu, meku civilizacije i kulture, muzu generacija umjetnika.
Prvo oduševljenje izazvao je sami željeznički kolodvor koji izgleda kao da je ispao iz filma o Harry Potteru, ali zbog prtljage i hladnoće još nam nije bilo do razgledanja… Kako je bila Stara godina, na ulicama se već uveliko pilo i slavilo. Požurili smo prema podzemnoj željeznici kako bi što prije stigli u hotel. Podzemna željeznica jako dobro povezuje Budimpeštu, i nije se teško u njoj snaći.
Kad ulazite u Boscolo Budapest Hotel, zapravo ulazite u arhitektonsko umjetničko djelo, u kojem su suvremeni dizajn i povijesna arhitektura stvorili skladnu simbiozu.
Ovaj hotel savršeno utjelovljuje dušu grada. Maksimalna udobnost uz elegantan i rafiniran interijer; mramor, bronca, drevne freske, u skladnoj kombinaciji s kristalom i čelikom, materijalima tipičnim za moderni dizajn.
Ovo arhitektonsko remek-djelo je od visoke umjetničke vrijednosti i društvenog interesa – i to toliko, da je zaštićeno od Belle Arti (Fine Arts).
Cijeli tekst i fotografije s putovanja pronađite na GoDubrovnik.
