"Inače sam apsolutni fan Miljenka Smoje i Gabriela Garcije Marqueza, a Trećić iz 'Osmog povjerenika' bio mi je nešto između 'Malog mista' i Maconda. Jako sam htio biti dio filma, ali nisam htio moliti, bilo mi je neugodno. Jedan dan Ivan Salaj samo mi je rekao: 'Slušaj, ti si moj osmi povjerenik'. Nakon toga dva dana sam slavio. Prvo sam bio počašćen, a onda me uhvatio strah. Svatko ima svoju viziju povjerenika, Trećića i svih likova, pa knjiga je godinama bila bestseller... Bila je to velika odgovornost, ali mislim da smo napravili dobar posao", priča Mašković. Glumac je svjestan toga da će se puno uspoređivati knjiga i film, no cijela ekipa sigurna je kako će publika ipak biti zadovoljna njihovom vizijom.

"Renato Baretić došao je na snimanje i sjeo sam s njim da ga pitam što misli o nekim stvarima koje sam htio napraviti. On mi je dao odriješene ruke i rekao da radim što god želim i što god mislim da je dobro i potrebno za lik. Stojim, kao i cijela ekipa, iza svoje interpretacije", kaže Mašković.

Film se uglavnom snimao na Braču, što je cijeloj ekipi bilo nezaboravno iskustvo.

"Kao prvo, želim demantirati sve one glasine da su Bračani škrti. Toliko smo uživali da se moja kostimografkinja u jednom trenutku zabrinula hoću li stati u odijelo", smije se glumac, hvaleći svog domaćina Jakova, koji ga je svako jutro - a i svaku večer - nudio domaćom rakijom, vinom i drugim delicijama.

"Ma, cijelo snimanje je bilo ludilo. S ovom ekipom radio bih bilo što, bilo gdje, uvijek. Sve naporne dane nekako smo preživljavali kroz smijeh i stalno je bila dobra atmosfera. Zbližili smo se i oni su zauvijek postali moja obitelj", kaže Mašković.

Snimanje jedne scene posebno je zapamtio, a ona ima veze s činjenicom da na Braču ima više ovaca nego stanovnika. Naime, u jednom trenutku morao je protrčati kroz krdo ovaca, koje su po otoku skupljali danima na jedno mjesto.

"Redatelj mi je rekao da imam jedan pokušaj, jer kad se ovce rastrče nitko ih više neće moći skupiti. I pustili su to krdo prema meni, redatelj mi je rekao: 'Ajde sad, trči!', a ja sam samo stajao na mjestu, potpuno sam se zaledio od straha. Sve što sam mogao misliti je kako treba javiti ženi i djeci gdje je osiguranje. Totalno ludilo", kroz smijeh priča Mašković. Iako je odrastao na Jadranu, točnije u Dubrovniku, živjeti na otoku poput Trećića za njega bi, trenutno, bilo malo previše. Bez ikakvog signala i toliko odvojen od grada ne bi mogao.

"Ja sam gradsko dijete, volim taj šušur, taj izbor koji mi pruža grad. Otok jest neka utopija, mjesto gdje bih mogao zamisliti godišnji odmor ili penziju. Bila bi to neka moja utopija, bijeg od svega negativnog što nas okružuje", kaže glumac. A što se tiče te negative, Mašković se slaže da je "Osmi povjerenik" društveno i politički angažiran, a isto tako smatra kako bi svaki film trebao progovarati o društvu u kojem živimo.

"Čak i dječji film mora biti na neki način angažiran. Meni je tužno da je Baretićeva knjiga objavljena 2003. godine, a jako malo stvari se promijenilo. Mi smo politički još uvijek na istom mjestu, raspravljamo oko istih pitanja, umjesto da se brinemo kako bi našoj djeci i unucima bilo bolje živjeti u ovoj zemlji. Tužno je da danas moramo propitivati neke vrijednosti za koje su se izborile naše majke, bake i prabake", kaže Mašković. Kao glumac, koji svoj posao obožava, također smatra da je njegov posao, kao i posao svakog umjetnika i građanina, da progovara o tim stvarima, piše 100posto.hr. 

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.