Konavoski općinski načelnik Božo Lasić na društvenim mrežama je objavio dirljivi tekst posvećen Neviju Krešiću, mladiću sa sindromom Majewski tipa 2, iznimno rijetkim tipom dvarfizma. "Zastanimo na trenutak i zapitajmo se što to govori o nama kao društvu kada jedno dijete, koje svakodnevno pokazuje više vedrine, hrabrosti i životne radosti nego mnogi odrasli ljudi, mora razmišljati o tome hoće li biti ismijavano zbog nečega na što ne može utjecati", napisao je, među ostalim, Lasić, a njegovu s društvenih mreža prenosimo u cijelosti.
"O Neviu ne pišem često. Ne zato što ne bih htio, nego zato što je Nevio, zajedno sa svojom obitelji, isti kao i svi mi. I različit kao svatko od nas.
Svi mi imamo svoje križeve. Neki su veći, neki manji, vidljiviji ili skriveniji, ali svima nam je istinito da nam je naš križ najteži. Tako je oduvijek bilo i tako će uvijek biti. Zato nikad ne volim uspoređivati tuđe terete sa svojima niti svoje sa tuđima. Svatko nosi ono što mu je život stavio na leđa i pokušava izdržati najbolje što zna.
Drugi razlog zašto rijetko pišem o Neviu jest činjenica da je njegova majka vijećnica u Općinskom vijeću. I mada iskreno sumnjam da bi se itko usudio vezati jedno s drugim, jednostavno nisam htio ni u primisli pročitati kako netko pokušava ljudsku priču pretvoriti u nešto drugo. Tko me poznaje, zna da me takve stvari ne zanimaju, ali isto tako zna da mi mogu pokvariti dan", napisao je Lasić.
KAKVI SMO TO LJUDI?
"Ovom prilikom ipak moram reagirati na Teinu objavu da Nevio mora nositi ortozu 16 sati dnevno. To nije malo. To nije jednostavno. To nije nešto što dijete prihvati bez pitanja i bez straha. Ipak, od svega što ga čeka, njega najviše brine kako će ga drugi gledati, hoće li ga gledati čudno i hoće li mu se netko rugati.
E pa tu dolazimo do nas.
Zastanimo na trenutak i zapitajmo se što to govori o nama kao društvu kada jedno dijete, koje svakodnevno pokazuje više vedrine, hrabrosti i životne radosti nego mnogi odrasli ljudi, mora razmišljati o tome hoće li biti ismijavano zbog nečega na što ne može utjecati.
Nevio nije zabrinut zbog ortoze. Nije zabrinut zbog nelagode. Zabrinut je zbog reakcije okoline.
A to je problem svih nas", upozorio je Lasić.
NA SVIJET NE DOLAZIMO S PREDRASUDAMA
"Djeca ne dolaze na svijet s predrasudama. Ne rađaju se s potrebom da nekoga ismijavaju, omalovažavaju ili isključuju. To nauče. Negdje vide, negdje čuju, negdje usvoje. Zato odgovornost nije samo na djeci. Ona je prvenstveno na nama odraslima.
Odraslima nemam što posebno reći osim da budu primjer. Djeca puno manje slušaju što govorimo, a puno više gledaju kako živimo. Ako želimo da budu bolji ljudi, onda i mi moramo biti bolji ljudi.
Roditelji, odgajajte svoju djecu tako da ovakve brige ne moraju postojati ni u primisli. Naučite ih da je različitost bogatstvo, a ne razlog za podsmijeh. Naučite ih da pruže ruku prije nego što upute komentar. Naučite ih da zaštite slabijega prije nego što mu se pridruže oni koji ga zadirkuju.
I još nešto.
Nemojmo podršku pokazivati samo kad netko objavi fotografiju ili priču koja nas dirne. Podrška se pokazuje svaki dan. U školskom hodniku. Na igralištu. U autobusu. Na ulici. U načinu na koji razgovaramo jedni o drugima i jedni s drugima", stoji u Lasićevoj objavi.
NAJSLABIJA KARIKA SMO MI
"Naš konavoski kolektiv jak je onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika. To nije samo lijepa rečenica. To je istina po kojoj se mjeri svaka zajednica. Ne po uspjesima najjačih, nego po tome kako se odnosimo prema onima kojima je u nekom trenutku teže.
Ako se Nevio mora brinuti hoće li mu se netko rugati, onda smo svi mi redom ta najslabija karika. Ne on.
Zato budimo podrška. Ne samo Neviu. Nego svakom djetetu koje se osjeća drugačije, svakom djetetu koje se boji da neće biti prihvaćeno i svakom čovjeku kojemu je danas potrebna malo više ljudskosti nego jučer.
Jer zajednica nije skup ljudi koji žive na istom prostoru. Zajednica su ljudi koji jedni drugima čuvaju leđa", zaključuje Lasić.
