Taj veliki zagovornik ovog poreza, argumentirano je objašnjavao zašto svaka uređena država mora imati takav porez, ali je bio i zagovornik rasterećenja prevelikog poreza na rad. Onda je postao ministar, nakon Marićevog naglog i nikad do kraja objašnjenog odlaska. Ako za ministra uzmeš nekog s takvim stavom i jasnom argumentacijom, logično je očekivati kako je samo pitanje vremena do uvođenja poreza na nekretnine. I onda ga je ministar Primorac i najavio. Od nekog tko dobro poznaje temu i ima suvislu analitiku, očekuješ temeljito razrađen svaki pa i najmanji detalj takvog poreza. Ali je počelo svrdlanje. Dobri naš gospar Bačić nam je onda objasnio kako mi već imamo porez na nekretnine kroz komunalnu naknadu na kuće za odmor, što je, za reć istinu, relikt socijalizma i zapadna civilizacija ga ne poznaje. Jednako kao što pojma nemamo kuda zapravo odlazi taj novac od komunalne naknade, osim teoretski u infrastrukturu (?!). Infrastruktura, kako to samo gordo zvuči.

Pa je onda krenulo s apartmanizacijom i komičnim prijedlogom o dozvoli 80 posto stanara za kratkoročni najam. Plenki nije bio sretan s tom vražjom najavom poreza pa se pravio kako ne zna sve detalje, pa ćemo još, je li, vidjeti. Onda je izašlo kako bi 60 posto trebalo ostati lokalnim jedinicama, a 40 posto državi. Pa je bilo logično očekivati kako će država taj novac ulagati u zdravstvo koje nam je devastirano, u školstvo kojem je neophodno ili u gradnju stanova za najam. Ali se na sjednici Vlade netko dosjetio:  „Ljudi moji, nama su lokalni izbori iduće godine, ako uvedemo taj porez, izgubit ćemo većinu naših načelnika i gradonačelnika. Pa hoćemo li sami pilat granu na kojoj sjedimo?“.

Konsternacija. „Ovako ćemo! Dozvolit ćemo lokalnoj upravi da sama odluči hoće li ili neće i koliko će ako hoće, a ako neće, opet dobro! Bitno je kako smo nešto napravili pa nas neće pilati EU! Je li tako? Tako je!“. Za reć pravo, nije se ni Zoki usudio uvesti taj porez pa se posvađao s Linićem i otpilio ga. Pokušao je Marić, ali odlučio je otići jer je otkrio kako ima pametnijeg posla. Hoće li uvaženi profesor Primorac zadržati dignitet cijenjenog profesora i reći im: „Dečki dragi, odoh ja na svoj fakultet jer vi ionako sve bolje znate od mene. Hvala i doviđenja!“? To ćemo tek vidjeti, jer nije lako reći zbogom i Plenkiju i svim benefitima ministarske pozicije. Kako se čini, čak i uvaženom profesoru.

Što će napraviti naš Mato? U beskompromisnoj borbi protiv apartmanizacije, s oduševljenjem je pozdravio ideju poreza na nekretnine. E sad, stvari se mijenjaju iz dana u dan. Izbori su pred vratima, možda ipak ti vražji apartmani i nisu tako velika drama. Primjeri drugih zemalja uglavnom idu od neoporezivanja prve nekretnine do minimalnog nameta na drugu, pa negdje i na treću. Ali progresivno pa i veliko porezno opterećenje na sve preko toga. Bitno je kako se zna do zadnjeg centa u što se ulaže novac od poreza. No, to sad ionako više nije tema. Tresla se brda, rodio se miš. Malo galame i slučaj zaključen. Odnio vrag tu apartmanizaciju. Barem dok ne prođu lokalni izbori.

Za to vrijeme Zoki je svojom retorikom protiv migranata sve bliži Trumpu. Kako stvari stoje, ćiri im u banje i zna pouzdano kako se ne tuširaju redovno, kao recimo naši uvijek čisti i oprani Hrvati. Pa je zaključio kako treba 'otpilit' migrante i sve to uvaliti da rade naši čisti i oprani Hrvati. Te priče su svojedobno slušali i naši 'gastarbajteri' u Njemačkoj . 'Auslander aus!' Iliti, 'marš vanka, stranci!'. Onda ih je jedan pametan ministar upitao: “Dragi moji, hoćete li vi mesti i prati naše ulice, prati zahode i crkavat od posla na  baušteli?“. To im, nekako, baš i nije bilo prihvatljivo. Očekujemo od Zokija, u sljedećem valu, da nas poduči kako će nam ti vražji migranti pojesti naše kučke i mačke! Pa će se u školi ovako odvijati razgovor: „Ivice, zašto nemaš zadaću? Učiteljice skočio kučak i poždero ju, a onda došo migrant i poždero kučka. Eto zato, što sam jadan mogao?“. Eto vas.