Dječakov tata politički je vrlo utjecajna osoba, član vladajućeg HDZ-a, na visokoj funkciji. Naravno, ne zna se ni 'ko je sin, ni 'ko je otac, ni majka, niti se zna gdje je škola, niti koji je grad, jer se ne smije objavit o kome se radi, sve dok je lista za odstrel samo - lista.

Procurilo je samo to, kako se dječak, još u drugom razredu osnovne škole, krajnje vulgarno ponaš'o prema učiteljici, tako što joj je na satu matematike, pred svima broj'o krvna zrnca. Kažu, da su tad upozorili učenike i učitelje njegova razreda da se malom HDZ- ovcu moraju klanjat i bit dobri prema njemu, ne bi do ovoga nikad došlo.

Oni koji o slučaju sve znaju, a ne smiju ništa reć, otkrili su samo, kako tata nikad nije bio na pregledu kod psihijatra? I da idiot nikad ne pada daleko od stabla. Zato misle, da bi inače nelegalna terapija resetiranja prdeljuskama, za obojicu, kroz duži period, sigurno dala pozitivne rezultate.

Nakon svih pozitivnih i poželjnih statistika iz turističkog sektora, ali i ponekim kritikama o tome, kako nam siromašni, ili još gore, škrti turisti kukaju o skupoći, pa ne blaguju triput dnevno po restoranima, nego jedu i piju po pekarama i supermarketima, a spavaju u kamperima na parkiralištima, iz Kaštel Lukšića su javili i o lakšoj političkoj provokaciji, i to - srpskog turista..

Iz auta beogradskih registarskih oznaka, tijekom vožnje su tamošnjim Hrvatima prikazana nečija tri prsta, zbog čega je auto čak i malo 'šetalo' po cesti, valjda radi otpora zraka! Lokalna policija ga je uspješno zaustavila, a vozača kaznila, jer je zanemario nadzor nad djetetom. 'Šetanje' je prizn'o, ali kaže, ona tri prsta nisu bila njegova, nego sina mu maloljetnoga. A na videu snimljenom od očevidaca, tri inkriminirana prsta svjedoče, da je, ili dijete fizički izuzetno napredno, ili tata laže.

Neimenovani srpski mediji su odma objavili negativne recenzije za naš turizam: hrvatski milicioneri bez razloga 'uhapsili dete' i odveli ga u 'logor za decu'! A Evropa šuti! Hoće li kazniti Švicarce, jer na novčanici od 200 franaka imaju TRI prsta, zapitali su se?

Očekuje se, da će mali Srbin s velikim debelim prstićima uskoro bit primljen kod predsjednika Srbije i za ovaj hrabri čin primit odlikovanje Orden deteta sa slikom Momčila Đujića, za neprevaziđenu hrabrost u prkošenju ustašama.

Naš ministar financija je ovih dana na TV-u objasnio, kako o porezu na nekretnine vlada nije govorila prije izbora, jer su tad imali prešnijih poslova. A nakon pobjede na izborima su shvatili, da su za seobu 400 tisuća Hrvata u inozemstvo, krivi vlasnici praznih stanova, koji neće našoj djeci ni iznajmit ni prodat stanove. Jednako k'o i oni koji svoje stanove pune turistima, što za kratkoročni najam plaćaju barem tristo posto više. Zamisli ti nezasitnog naroda! Umjesto da pare povjere bankama na čuvanje, ulažu u državne obveznice ili troše 'ko da nema sutra, na radost državnog proračuna, oni šparaju godinama, pa još navodno uzimaju skupe kredite, sve kako bi dogradili ili adaptirali, tobože iz emocionalnih razloga, kakav naslijeđeni roditeljski stančić.

Ili bar tako rentijeri tvrde, kako bi krivicu za iseljavanje mladih prebacili na nedužnu vladu. E pa neće moći!

Poslastica za ljubitelje životinja bila je zanimljiva priča o dobrim ljudima, koji su spasili pticu slomljena krila, koja se odaziva na ime - Jadran. Jadran je zapravo galeb, vrsta ptice koja se nekad davno prije, hranila isključivo ribom i živjela na hridima i otočićima. Tijekom naše i svoje evolucije, prilagodila se ptica ribar kontejnerima za smeće i spavanjem na kranovima dizalica. Naša vrsta se djelomično navikava na kontejnere, ali za sad ne spava na tim visinama.

A junak ove nevjerojatne priče Jadran, u srce je dirnuo nacionalnog avio prijevoznika, pa je ranjenik besplatno letio krilima Croatia Airlinesa do Zagreba, uz emotivnu poruku kapetana aviona, neka se tamo, (u Zagrebu) uz besplatnu medicinsku skrb što prije oporavi. Ganuti Jadran se od radosti zasigurno učinio u svojoj posebno dizajniranoj gajbici.

A u Zagrebu su mu dobrodošlicu poželjeli - papalinama. Da eto… nekako lakše podnese nostalgiju za Jadranom po kojem je dobio i ime. Jadranov prvi pregled je već obavljen, kao i rendgenski pregled. Do sad je zasigurno i uspješno operiran. Čeka se izvještaj konzilija.                                                            

Ova dirljiva priča o spašavanju galeba, dala je nadu i ostalim živim bićima, bez krila, bez obzira na njihovu vrstu, sudbinu i dob, da bi jednoga dana i njihov život mogla spasit empatija dobrih ljudi iz državnog avio gubitaša. Pa makar i bez papalina na dočeku.                                             

Nekad davno, hodočasnici su snagom vjere danima hodali šumama i poljskim putevima, ne mareći za publicitet ni fotografije na društvenim mrežama. Nota bene, tad nije ni bilo auto puteva, ni mobitela, niti društvenih mreža. Osim UDBA-ine mreže, koja ih u tim mračnim vremenima nije pratila, jer to zakon nije branio.

A ovih dana, velika skupina hodočasnika hodala je autocestom u Mariju Bistricu. Bilo je tu djece, staraca, ali i roditelja koji su gurali dječja kolica. Građani koji su to sa strahom gledali na TV-u, nepotrebno su brinuli za njihovu sigurnost. Za obične pješake bilo bi to kršenje Zakona o prometu na cestama, kažnjivo s 300 Eura, ali ovi maratonci nisu bili niti životno niti kazneno ugroženi. Jer je policija lijepo usmjerila vozila u lijevu traku, a uz to kolonu hodočasnika pratila s više službenih auta. Zato ih valjda i zovu - plavi anđeli.

Mario Klečak