test

Što tu nije jasno?

Autor: Vjera Šuman
Vlada se diči uspjehom po kojem smo  prvi u Europi, ispred Irske, bez makroekonomskih neravnoteža. Marić, kako i ne bi,  cvjeta od ponosa zbog svojih sjajnih rezultata. U EK su pregledali sve račune u kojima piše koliko je država dužna, koliki su joj tekući troškovi i koliko će uprihoditi od poreza, PDV-a  i drugih izvora. Prije toga se sve lijepo uštimalo i upisana je cifra koliko PDV-a Marić očekuje i koliko će ubrati od poreza.

Sad kad je cifra napisana i prikazana, bome ju treba namaknuti. Zato se Porezna uprava pokazala izuzetno  kreativna u smišljanju kako uprihoditi potrebno pa su zagrebački ugostitelji dobili  uplatnice od petsto do milijun i petsto tisuća kuna na ime neplaćenog PDV-a. Tko im je kriv kad nisu platili PDV? Ali, nije tako jednostavno. Poreznici su im provjeravali sve račune i snimali situaciju pa donijeli rješenje po kojem su oni svoje ručkove i večere naplaćivali premalo. Čuj to! Premalo! 

Prema računici naših poreznika, ako ste ribu prodavali za 350 kuna kilogram, dok ste je po računu nabavili za 160 kuna, trebali ste je prodavati za najmanje četiristo  kuna. Tržište i slobodno formiranje cijena možete objesiti mačku o rep. Znači, na svaki kilogram smuljali ste četrdeset kuna pa time i državi platili manji PDV. Ali nećeš razbojniče! Dečki su izračunali kako ste kilograma ribetine prodali prejeftino i opalili vam PDV na to što niste prodali skuplje. Logično. Zašto bi samo oni koji su otišli u Irsku, Njemačku i kojekuda po Europi, morali plaćati porez na dohodak, za koji taj porez plaćaju Irskoj i Njemačkoj ili gdje ga već zarađuju. Ako si hrvatski građanin, platit ćeš i svojoj ljubljenoj Domovini i tu nema rasprave. Čiča mića gotova je priča. Tko se nije ispisao iz hrvatskog državljanstva magarac je bio. I tako smo zadovoljili sve kriterije za ulazak u euro zonu. Kad se već veselimo euru, dragi naši poduzetni ugostitelji morate to i platiti. Što tu nije jasno? Mala je to cijena za sreću Domovine.  

Huliganski napadi, ugrožavanje života, pucnjava, nekoliko ranjenih, srećom ne i teže, zatvorena A1 satima i pedesetak mladića u istražnom zatvoru, sukus je nogometnog derbija Hajduka i Dinama u Zagrebu. Ne bi to bila neka velika drama da je policija bila spremna za ono što se u takvim situacijama može dogoditi. A događa se, ne samo u Hrvatskoj. I ma koliko bilo svetogrđe bilo koga braniti kad se radi o huliganskim ispadima, neke stvari ovdje gadno bodu oči. Ako Dinamo odluči primijeniti propise kakve su prepisali od Barcelone ili koga već, to je njihovo pravo i to je ok. Ako transparent mora biti određene veličine, boje ili debljine, hajde dobro, neka ih. Ako nema bubnjeva, megafona ni pirotehnike, onda je to tako i gotovo. Ali to onda mora vrijediti za sve navijače, bili oni domaći ili gostujući. U ovom slučaju nije bilo tako. I ma što pričali čelnici Dinama, snimke utakmice ih opovrgavaju. BBB su imali, i bubnjeve,  i megafone, i velike transparente koji su sve do tog derbija bili glavni rekviziti i obavezni dio folklora svih navijačkih skupina. Iz svega toga, takav postupak Dinamovih gazda nešto je što produbljuje ionako već prevelike animozitete  među hrvatskim navijačima i hrvatskim regijama, krajevima, što god. Ne, to onda nije samo posao klubova, nego i posao politike. Jednako kao što je posao policije biti spremna s dovoljnim brojem dobro opremljenih i obučenih policajaca. Utakmica visokog rizika, pet stotina ljutitih i izigranih mladića, koji su došli na utakmicu, ali vidjeli je nisu, prepraćuje 16 policajaca. Ma dajte, molim vas. Što tu nije jasno?

Za to vrijeme u Gradu je sezona u punom zamahu i srećom nema straha, nitko od ugostitelja ne naplaćuje premalo. Sve u čast mile im Porezne. Problemi su samo  na Žarkovici s  onim jadnim napuštenim životinjama. Ljubitelji životinja, volonteri koji tamo s ljubavlju pomažu, očito nisu mogli ili htjeli prešutjeti nešto, što ne smatraju primjerenim. I koliko god, uvijek i nanovo treba zahvaliti sestrama Sambrailo na tome što rade kako bi pomogle napuštenim životinjama, neke stvari moraju biti pod sanitarnom, veterinarskom, financijskom i  svakom drugom kontrolom. Ni Grad ni Županija ne mogu i ne smiju sve prepustiti tim dvjema volonterkama, nego ustrojiti sustav. Sustav u kojem će i  volonteri uvijek pomagati i odraditi onaj topli ljudski dio. Zašto Azil Dumovec nikad nema problema s inspekcijama ili prijavama? Zato što je čist, održavan, a životinje u dobroj kondiciji, zdrave i vesele. Zašto brojni volonteri tamo dolaze šetati i socijalizirati pse i mačke, zbog čega imaju jako visok broj udomljenja? Krajnje je vrijeme da se napravi primjeren azil o kojem će brinuti stručni ljudi, naravno  uz svesrdnu pomoć volontera poput sestara Sambrailo. Što tu nije jasno? Eto vas. 

Popularni Članci