Skroz je logično da se kažnjavaju prostitutke, a ne vrli hrvatski muž!

Autor: Vjera Šuman
Tri su pune godine od zagrebačkog potresa s rezultatom - nula sagrađenih i nešto sitno obnovljenih - i to samo i isključivo zahvaljujući nevjerojatnoj upornosti i resursima samih vlasnika stambenih nekretnina.

Jadnici koji su morali iseliti iz obiteljskih kuća u dijelovima grada bliže samom epicentru, već tri godine čuče u kontejnerima ili u neadekvatnim zamjenskim prostorima. Promijenila su se dva zakona, tri ministra i stotine praznih obećanja. Potpuno očajni i izgubljeni svaki dan obilaze ono što se nekad zvalo njihovim domom, sumorno podižući s tla neke nove cigle koje su opet padale, što ih, nasreću, drži na pristojnoj udaljenosti od kuće koja se svaki čas može do kraja urušiti. S druge strane, centar Zagreba vrvi od užurbanih radova. Radi se na zgradama u državnom ili gradskom vlasništvu, kako bi se utrošilo što više novca iz Fonda obnove koji nam je EU dobrohotno produžila za još godinu dana. Par mjeseci prije isteka tog drugog roka, naš ministar, gospar Branko Bačić vodi nadljudsku trku kako bi što više para potrošio nakon toliko izgubljenih dana, mjeseci i godina nesposobnih ministara, lošeg zakona i Vlade koja je tapkala na mjestu, gotovo dvije i pol godine, nemajući pojma što napraviti. 

NAJBOLJA SLIKA (NE)SPOSOBNOSTI HRVATSKE VLADE 

Najbolja slika sposobnosti Vlade, Ministarstva i države administracije, upravo su Banski dvori. Jednako kao i zgrada prekoputa Trga sv. Marka, zgrada Hrvatskog sabora. Za njihovu obnovu neće se potrošiti novac iz Fonda, ali veliki uspjeh će polučiti ako uspiju završiti natječaj za dokumentaciju, kako bi barem te preskupe papire platili europskim novcem. Upravo zgrade Sabora i Vlade najbolja su paradigma nesposobnosti, nezainteresiranosti, ali i ležernosti vladajućih, prema onom što je muka njihovih građana. Sve pod parolom: Kako ćemo? Lako ćemo!  Zato nije nimalo čudno što je najpoznatija zagrebačka tržnica Dolac čak i subotom poluprazna. Gotovo četrdeset tisuća stanara iz centra Zagreba moralo je napustiti svoje stanove i još se ne nazire kraj administrativnih trakavica nakon čega će, ako Bog da i sreća junačka, početi obnova. Onda će se moći vratiti u svoje domove. Ako ne oni, onda njihova djeca! Dobro, ako ni oni, unuci gotovo sigurno! Nada?! Barem je nada džabe. Neki se pitaju kako je Italija, koja se baš ne može pohvaliti dobro  organiziranom državnom administracijom poput recimo sjevera Europe, uspjela  nakon strašnog razornog potresa i tisuće razrušenih kuća cijelu obnovu odraditi za godinu dana. Odgovora su dva. Prvo, ti koji se to pitaju - zlonamjerni su, drugo, to je – ne tema.

VRLE HRVATSKE MUŽEVE ONE NAMAME NA GRIJEH

Tema koja se ovih dana vrti jest problem s tzv. seksualnim radnicama, ali i radnicima. Neke znanstvenice s Instituta Ivo Pilar radile su istraživanja s tim 'damama', ali i sa sucima i policijom i došle do zaključka, u skladu s europskom pravnom regulativom i smjernicama UN-a, kako prostituciju treba legalizirati ili barem dekriminalizirati seksualne djelatnice/ke. Promptno je stigao odgovor iz MUP-a. Razrađuju prijedlog novog zakona kojim bi se povećale kazne za prostituciju, točnije, za seksualne djelatnice/ke. I dalje nemaju namjeru kažnjavati klijente koji konzumiraju seksualne usluge. Što je posve logično, nisu i ne mogu biti kriminalizirani vrli hrvatski muževi koje su one, što provokativnim oblačenjem, što bludnim ponašanjem, namamile na grijeh, ma koliko molili da se othrvaju napasti. Hvalevrijedna je to briga za naše hrvatske muževe, jednako kao i za 'nevine' turiste koji su na blud 'navučeni' od strane tih beskrupuloznih razvratnica u vrlo vjerojatnoj sprezi sa samim nečastivim. Nećemo valjda kažnjavati turiste od kojih živimo! Tako se to radi, blaženi(k) naš, ministar Božinović!  

POPU - POP, A BOBU - BOB, HOĆEMO LI VIŠE?

Malo je falilo da mali sportski klubovi, ni krivi ni dužni, ostanu bez para jer se na Vijeću konačno poteglo pitanje Dubrovačkog saveza športova i načina njegovog vođenja po već uigranom modelu - ja tebi, ti meni, pa ćemo obrnuti i pare i moć. Je li konačno došlo vrijeme za potpunu transparentnost javnih ustanova jer upravo to i jest njihov smisao? To je smisao javnog novca i javnog interesa. Kao što je red i običaj u Gradu, nisu se konkretno rekla imena onih koji su uzurpirali vođenje javnih sportskih institucija, nego se spominju 'neki' koji su ih 'privatizirali'. Ta se tema već godinama vrti u kuloarima i više je svima dokokotalo. Brate mili, izađite vanka s činjenicama i imenima! Hoće li konačno netko reći popu - pop, a bobu – bob na zakazanoj tematskoj raspravi Vijeća upravo o tim problemima? E, to ćemo tek vidjeti za mjesec dana kad bi se sjednica Vijeća s tom temom trebala i održati. Dotad, guštajte u lijepim toplim danima, a ako vas turisti pitaju gdje mogu naći seksualne radnice, pravite se kako niste odavde. Eto vas!

Popularni Članci