Starija čeljad, koja mobitele i danas još doživljava samo ko telefon, ne mogu shvatiti ni ovu današnju stvarnost, u kojoj mladost, nekim čudom preživi prelazeći ulicu, buljeći u smartphone, naoko govoreći sami sa sobom, ušima začepljenim slušalicama, ne obazirući se na bešumne elektro aute, niti svijet oko sebe. Altroke će shvatiti, da ćemo za pet šest godina, umjesto da idemo u neku butigu od telekoma kupiti novi mobitel, morati kod kirurga dogovarati operaciju mozga, kako bi nam ugradili implantat povezan s telekomom. A tu blagodat vjerojatno ne pokriva HZZO, iako je najbolja od tri ponuđene opcije. Zato oni predlažu učenoj gospodi iz Amerike, da prvo neukom svijetu objasne prednosti starinskog cijepljenja u zdravstvu. Recimo protiv ospica, koje trenutno osipaju male Amerikance. I to prije nego im počnu ugrađivati – neuro linkove. 

Jedan brižni HDZ-ov saborski zastupnik se požalio na sjednici Sabora, kako smo svi danas previše digitalizirani i na portalima svašta čitamo. Potužio se da njemu redovno iskaču reklame, koje su u najmanju ruku sumnjive vjerodostojnosti. Može li fakat ona stvar narasti sedam centimetara za tri dana, prostata se smanjit isto za tri, a ćelavom prirodna kosa izrasti za 28 dana? Takve reklame ljude mame da kupuju spasonosne pilule ili vodice, i teško ih je uvjeriti, da su prevareni. Jesu li njega prevarili nije rek'o, ali su neki marketinški stručnjaci njegov apel ovako objasnili: reklame su kažu, personalizirane, pa ako mu iskače, to što mu iskače, znači da ga špijunira Google, a on toga nije ni svjestan.  

Eto, moguće je da gospar ima neki od spomenutih problema, pa se 'diskretno' bavio internetskim istraživanjem načina kako vratiti mladost i zdravlje. Porezni obveznici RH sigurno bi pokazali empatiju i financirali bilo koji gosparov problem, a osobito rado onih - sedam centimetara.  

Jadrolinija je raspisala natječaj za rashod i prodaju trajekta Lastovo, kojemu je lani pala rampa i usmrtila trojicu pomoraca. Tako je kaznila zločesti brod; neka visi PEDRO! U sindikatu firme misle da je rashodovanje trebalo početi od uprave, a ne od broda. Njima se čini da je uprava Jadrolinije, bojeći se da ih ne stigne prokletstvo zbog smrti radnika, objavila prodaju broda Lastovo, kako bi se riješila dokaza. Ali onda nije logično zašto prodaju uvjetuju time da se ne smije rezati sljedećih 5 godina, niti mijenjati ime. Doduše ne piše, da se ne smije - potopiti! 

Austrijski Kronen Zeitung objavio je da je legendarnog hrvatskog skijaša Ivicu Kostelića, prije nekoliko dana zatrpala lavina, nakon što je ranije to objavilo više austrijskih i slovenskih medija. Iz gorske službe spašavanja naveli su da su on i jedan Austrijanac pokrenuli lavinu, na visini od oko 2150 metara. Spašavalo ih je 40 ljudi, psi tragači i dva helikoptera. Kažu, iskopali su ih ispod lavine, a umjesto hvala, dobili su demanti od našega Ivice. 

Iako se službeno još ništa ne zna, u medijima mu se rugaju, jer su ga u istom mjesecu već spašavali u Crnoj Gori, dok je usred Jadrana i oluje, ovaj ovisnik o adrenalinu, glumio princezu Pochahontas pa se zamalo udavio skupa s kajakom i prijateljem. Izvukla ga sestra, zahvaljujući poznanstvu s našim premijerom, koji je tamo uzbunio nadležne za spašavanje gondula. 

Nije službeno, ali se priča kako mu je neugodno priznati, jer trenutno baš u Italiji visi s unutarnje strane Vezuva, čekajući da ga tamošnji spasioci izvuku. Tri puta bi bilo malo puno. 

Da je naš pokojnik s otoka Lastova barem im'o sestru koja pozna premijera, možda bi sad bio živ, uzdahnuli su neki komentatori iz Grada! 

Ukrajinski Ured specijalnog tužitelja za borbu protiv korupcije otkrio pronevjeru od skoro 18 milijuna dolara, tijekom nabave hrane za ukrajinsku vojsku. Osumnjičeni su bivši načelnik u Ministarstvu obrane, vlasnik tvrtki za opskrbu, dvojica direktora poduzeća i još jedna osoba. Tereti ih se za pronevjeru državnih sredstava usred ruske invazije. Istražitelji sumnjaju da je novac iskorišten za kupnju vila i hotela u Hrvatskoj.  

Starije Hrvate sve podsjeća na scenarije iz lijepe naše 90-tih, kad su zbog ratnih profitera, mnogi imali osjećaj da smo izgubili rat, iako smo ga dobili. Jer, bio je to nekome rat, a nekome brat. 

U nas se prvo preprodavala humanitarna pomoć, a onda su se domoljubi obogatili na hrani i opremi za vojsku, a onda poharali sve što nisu uništili ili prodali stranom gazdi.                              

Nekad su hoteli bili naši, zarada je bila naša, uprava naša. Sad naši samo konobare, peru pjate i spremaju sobe i to za poche solde, jer su nam Nepalci konkurencija u nas doma. 

Ukrajinske su institucije otkrile i procesuiraju lupeže, još za vrijeme trajanja rata. U nas, većinu od naših dvjesto obitelji, ni'ko ništa nije ni pit'o, a neki od njih i danas su u samom vrhu vlasti, ugledni poduzetnici, koji sjede u prvim redovima do proračuna i crkvenih oltara svih bogomolja. Osiguravaju egzistenciju na ovom i - onom svijetu.