'

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA Mentalna higijena

Autor: Mario Klečak
Bivši ministar zdravstva je po izlasku iz zatvora, svoj tamošnji boravak novinarima opisao ne baš ugodnim, više ko utješnu priliku za - mentalnu higijenu.

 Zahvaljujući institucijama koje rade svoj poso, uvjeren je kako će uspjet dokazat svoju nevinost. I nije on taj kojega su zvali Mali, Petrače nije ni vidio ni čuo, a sve ovo s mikroskopima je šok za njega, objasnio je okupljenim novinarima. Komentiro je i svoj zahtjev za punom šestomjesečnom plaćom i još toliko polovičnih ministarskih plaća. U vrh glave 40 tisuća eura. Mora mu familija od nečega živjet, dok svi ne shvate da je nevin.

Dirnuti njegovom brigom za egzistenciju svoje obitelji, radi čega mora uzimati sve što mu se nudi, ni'ko se nije sjetio pitat što je s onima, čiji su članovi obitelji morali umrijeti zbog kaosa i korupcije u zdravstvu? I čekanja na pregled, koji život znači. Bi li im zahvalio i na takvom pitanju?

Dan nakon, premijer Plenković je pred saborskim Odborom za zdravstvo i socijalnu politiku, predstavio novu ministricu zdravstva Irenu Hrstić. Kad ga je oporba prozvala za masovne smjene korumpiranih i nesposobnih ministara, objasnio je da nisu svih 31 ministara smijenjeni radi lupeštine, nego radi osvježavanja ministarske postave. Iz opozicije su mu predložili da proba s osvježenje i premijerske fotelje. Neki su čak smislili i novu kraticu na tipkovnici, za refresh ministra; A+P+F5.

U međuvremenu će hrvatski građani i dalje svjedočit pojačanoj razini održavanja političke higijene, u vidu premijerova pranja ruka, koje se pamti još od afere s Todorićevim Agrokorom. Zabavljat će se javnost fingiranim procesima i osudama nekolicine lupeža, a sve kako bi bile spašene najtrofejnije guzice. One guzice koje su u stalnom strahu da i njima partneri iz podzemlja ne nasapunaju skaline ko što su ljetos nasapunali pokojnom ravnatelju najveće bolnice u Hrvatskoj

Hrvatska je izdvojila 900 tisuća eura kako bi subvencionirala važnu liniju državnog avio prijevoznika, i tako prioritetno osigurala svakodnevne letove između Mostara i Zagreba. Nisu to neki veliki soldi. Sve će to nadoknadit Istrani, kojima vlada naplaćuje skoro pet eura za tunelarinu kroz Učku. Takav stav Vlade su neki nazvali još jednom epizodom u seriji Bespućima životnih prioriteta! U tome vide očitu zavjeru; kao, to je otplata duga za masu glasova koje su tamo dobili na posljednjim izborima, za razliku od mršave potpore u Istri.

Sumnjaju i kako subvencije vrijede samo za one s članskom iskaznicom. Jer, što lijeva opozicija ima radit u Mostaru; niti tamo kupuju diplome, niti idu u Međugorje, a neće sigurno ni s mosta skakat. Ako im je vjerovat, oni bi te solde radije potrošili na obnovu Jadrolinijinih karampana od brodova ili na željeznicu, kojoj je brzinski prosjek 35 kilometara na sat.

Znatno brža od HŽ-a ili preciznije, jedanaest puta brža od zvuka, novo testirana je ruska raketa Orešnik, kojom Rusi straše Europu, čiji bi kulturno odgojeni žitelji ovih blagdana radije uživali u Orašaru, poznatom baletu ruskog skladatelja Čajkovskog, predstavi koja se temelji na priči Orašar i kralj miševa. Kažu, nema baleta bez Rusa. A na pitanje što ako koji Orešnik, makar i slučajno pukne, recimo blizu Zagreba, naši političari će reć: Baš nas briga, nije naša.

Filipinska potpredsjednica gđa Sara, ovih je dana na ranojutarnjoj tiskovnoj konferenciji otkrila kako je razgovarala s ubojicom i dala mu upute da ubije predsjednika Marcosa juniora, njegovu suprugu i predsjednika parlamenta, u slučaju da bude i sama ubijena.

Na Filipinima se potpredsjednik bira odvojeno od predsjednika i nema službene dužnosti.

Još u listopadu je optužila predsjednika države za nesposobnost i otkrila kako se bavila mišlju da predsjedniku odsiječe glavu. I dok filipinski političari smišljaju suptilne načine za osposobljavanje nesposobnih političara, njihovi građani u Hrvatskoj i razvoze ćevape, i rade ostale stručne poslove, kako bi jačali demografski razvoj u svojoj zemlji. Naši bi se odma snervali na pitanje - zašto ja moram trbuhom za kruhom iz vlastite države? I napose, je li takvo ponašanje političara primjereno u izrazito kršćanskoj zemlji? A ruku na srce, nije političarima lako. Što bi i'ko od nas učinio da mu ne'ko zaprijeti smaknućem. Pa ne možeš ti ni auto osiguranje platit tek nakon što te neko bubne. Nego unaprijed. Cazzo!

Mala i ne baš raskošna crkva, zapravo Petrova kapela, jedna od najstarijih u švicarskom gradu Luzernu, postala je sinonim za novo, a nakon što je u nju inovativni teolog Marco Schmid, eksperimentalno postavio Isusa, kojega pokreće umjetna inteligencija i sposoban je razgovarati na 100 jezika. Namjera je bila vidjeti i razumjeti, kako ljudi reagiraju na Isusa kojeg pokreće umjetna inteligencija i bi li bilo interesa za razgovor s njim. 'Vjerojatno smo pioniri u ovome', pohvalio se teolog Marco.                                                                                                                          Naposljetku je ipak odlučio da ovaj avatar ostane samo eksperiment, jer bi njegova odgovornost za moguće kiksove bila preteška. I dok se pravi vjernici zgražaju sumraka čovječanstva i mole Boga da se smiluje grešnim autorima što su Isusa sveli na umjetnu inteligenciju, antiklerikalisti misle kako u današnjem svijetu možda i nije loš takav pristup, dok se ne usavrši onaj hologramski. Kažu, ionako kasne za Međugorjem 15 godina. Tamo su nabavljali kipove s e-baya kojima krvare oči i predstavili to ko najnovije religijsko čudo.

Ateisti su ovakve monade jedva dočekali. Navodno, uvjereni su da bi spomenuti računalni alat suvremenije i lakše od svih propovjednika objasnio priču o nevidljivom, neobjašnjivom i neobranjivom. Priču koju Crkva pod prijetnjom pakla, usađuje ljudima u glavu već dvije tisuće godina. E, pa ovi zadnji fakat miritaju – pakao.

Popularni Članci