KOMENTAR Doba ostavki, otvorenih pisama, kaznenih prijava i lajanja

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Željko Tutnjević
U nastavku pročitajte komentar Nikše Klečka iz uvodnika tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika. 

Kristić Maro je osoba mjeseca. Gradski vijećnik koji je godinama bio na marginama miješanja privatnoga i javnoga, ovaj put je bez velike pompe, s jednim pravim pitanjem o funkcioniranju tri udruge Juga, istoga imena i istih dionika, na Sjednici Gradskog vijeća probudio duhove iz boce. I Krim policiju. O ovoj temi će se još dosta govoriti, a sam Kristić je u javnosti izrekao jednu dosta zanimljivu opasku kako su ga već nakon ove diskusije, neki akteri verbalno napali. I zato je važno da i javnost, a i mediji budu visoko angažirani na razvoju događaja, kako vijećnik i građanin Maro Kristić ne bi gutao ježa zato što se kao dirnuo u Juga. Nije se dirnuo u Juga nego u one koji u Jugu ne bi trebali ni biti na tribini, a kamoli godinama biti na njegovu čelu. Još manje se dirnuo u igrače ali to treba istaknuti jer će se u obrani sebe, oni koji se osjete prozvani, prvo braniti imenom Jug pa onda i igračima, izazivajući emocije javnosti u nastojanju diskreditacije Kristića.

Rastanci su uvijek tužni i prepuni sjete, a ponekad, kako smo vidjeli iz slučaja Kapetanić, prepuni kostura iz ormara i otpremnina koje ni kamioni ne mogu prenijeti. Nakon što taj bivši direktor Sanitata u vrijeme Vlahušića ostao direktor – voljom Vlahušića i SDP-HNS-Vićan koalicije, pa potom postao savjetnik odlukom HNS-a pa ponovno postao direktor odlukom HDZ-a, pa savjetnik odlukom HDZ-a pa član Nadzornog odbora odlukom HDZ-a, Kapetanić je u međuvremenu uzeo otpremninu pa se vratio raditi ‘na četiri sata’. Ne bi da je i do tada radio duže, a ako i jest, kako Vićan kaže, u svom luksuzno opremljenom uredu je te sate provodio vodeći sastanke masona i čitajući knjige. S mjesta člana Nadzornog odbora je pošao jer mu nije bila po volji cijena koštanja place u Gružu. Moguće da mu po volji nije bila ni javna nabava jer je on navikao da Društvo prijatelja i onako ‘nabavlja’ odokativno uvijek iste.

Gospar Kapetanić, iako u poznim godinama, imao je snage demantirati jedan lokalni tjednik s informacijom kako nije dobio otpremninu od 598 tisuća kuna, jer je to u brutu, a on je neto dobio manje. Jer znate, što je njega briga za bruto kad je on dobio samo neto. Kao da je bruto izašao na jedna vrata Sanitata, a vratio se na račun kroz druga vrata. Slučajno ili namjerno, akteri ovih prepiski su zaboravili kako se o visoku otpremninu okoristila i prva koja je sjedila s desna Kapetaniću, Ferida Avdić. I ona je uzela otpremninu sukladno pravilniku koji su sami krojili pa se onda vratila na četiri sata. Bez nje se isto nije moglo.

I nisu to jedine pare koje su nepovratno napuštale izlazna vrata Sanitata bez povratka natrag. Kako mu predsjednik Dubrovačkog demokratskog sabora s pravom spočitava, svi smo lagano bili blizu zaborava kako je Kapetanić Ragusi Parking dao 2 milijuna kuna pozajmice. I naravno, Kapetanić je odmah vadio zapisnike koje je sačuvao, jer je ‘znao s kime ima posla’. A posla je imao s Vlahušićem, Nikom Pavlovićem i Vićanom koji su se složili oko pozajmice, ali nisu rekli Kapetaniću da se ne javi kao vjerovnik kada Ragusa parking pođe u stečaj. Nije vrag vrag zato što je vrag nego zato što je star, autor ovoga teksta nije toliko star ali ni mlad da se ne prisjeti da je isti nalog posudbe novca Ragusi išao od Vlahušića i Grada prema Luci Dubrovnik i tadašnjem direktoru Božidaru Memedu. Memed ih je toliko izvozao da im je pozlilo pa su tražili Kapetanića koji je dao pare Sanitata, a Sanitat je akonto tih para prošao k’o tele u Kneza.

Malo je sve to bilo prošli i ovaj tjedan pa se javio i Andro Vlahušić. On je sada udario po Kapetaniću, priznao da ga je ostavio u Sanitatu kako bi ‘omekšao’ odnose s DPDS-om te je rekao kako je do sada gubio bitke, ali eto blizu je da dobije rat. Onako, kao da neće, priznao je kako je Kapetanića ostavio još osam godina da ne radi ništa i prima plaću (barem tristo tisuća eura u tom periodu plaće i otpremnine) kako bi ‘omekšao’ odnose. Znamo svi kako su ti omekšani odnosi završili drugostupanjskom presudom u Splitu, a Grad je bio godinama talac jedne začahurene skupine ljudi koja je imovinom svih nas, na netransparentan i pomalo suspektan način sebe predstavljala kao zaštitnika baštine. A sve uglednici, kako u Društvu prijatelja tako i u Jug-u, gospodarstvenici i ljudi bez mrlje. Aha.

Popularni Članci