Odmah je jasno kako smo mi Hrvati jedan bezobrazan i nezahvalan narod. Stalno brontulamo, nezadovoljni ovim, pa onim. Dokle više tako? Što god im daš, nikad dosta. Nikad! Evo sad i prosvjetari, sram ih i stid bilo. Hoće veće plaće od konobara ili Bože mi prosti birokrata. Što je njima? Konobara i birokrata fali, a prosvjetara k'o pljeve. I kome oni trebaju? Fuks se ne može načuditi kako su bezočno bezobrazni. Što bi htjeli, valjda isto kao on, 4500 eurića. Ma dajte ljudi, budimo ozbiljni. Upravo zbog takvih besprizornih prosvjetara neki su naši ministri morali u BIH po diplome. Jer kako s ovakvima doći do diplome? Nema tu pomoći, mi smo jedan stvarno bezobrazan i nezahvalan narod. I usprkos tome, naš Plenki strpljivo čini sve da nam iz dana u dan bude još bolje. Evo, zadržat će subvencije na struju i plin sve do iduće jeseni. A bahatim penzićima s 300 ili 400 eura mirovine dat' će i 50 eura uskrsnica, ali i trajnu pomoć. Mislite da će biti zahvalni? Ma kakvi, opet će cendrati. Da ne pričamo o svim planovima kako bi se mladima omogućilo priuštivo stanovanje.

Jedini koji pokazuju puno povjerenje, i našoj vladi, i ministru od financija, su naši 'oporbeni' esdepeovci. Bivši esdepeov ministar Lalovac uložio je u nove Primorčeve 'trezorce', pa tako i brojni drugi iz Iblerovog nebodera, među kojima i Sabina Glasovac, dok je Bauk 'puknuo' u vladine 'trezorce' punih 195 000 eura. Čak više od samog ministra Primorca, koji je kupio trezoraca za 'samo' 110 000 eura. Zna naš dobri bodul što je isplativo. To pokazuje koliko beskrajno povjerenje u ovu vladu imaju naši esdepeovci.

U međuvremenu, svijet je u znaku Trump-Muskovih genijalnih planova. Mir u Ukrajini dogovara sa svojim pajdom Putinom, naravno, po bačuškinim uvjetima, dok Grenlandu poručuje: 'Bit ćete američki, na ovaj ili onaj način!?' Demonstriraju i Turci jer im je Erdogan uhapsio gradonačelnika Istanbula, koji se trebao kandidirati za šefa države. Europa je onda odlučno i dirljivo poručila da bi trebali postupati demokratski. Ona ista Europa koja Tursku drži na ledu za ulazak u Uniju od 2005. Ruku na srce, trenutačno Turke, ta i takva Europa ionako više ne zanima. Četvero srpskih studenata koji su isto demonstrirali u Srbiji došlo je na neki skup u Dubrovnik pa su tu i ostali u strahu od progona. Ne usude se ništa reći jer su u strahu i sad se očajni uzdaju u hrvatsku demokraciju?! Plenki će dobiti vrući krumpir odlučivanja hoće li ih izručiti Vučiću. Za to vrijeme naša 'odlučna i nepokolebljiva' Ursula von der Leyen u tom smislu je večerala s Vučićem. Sigurno mu je rekla: 'No, no Vučiću! Budi dobar dečko!'

Za to vrijeme ljudi u Gradu, ali i oko njega žive s katastrofalnim posljedicama administrativno - pravnih zezancija koje su u ovom zadnjem slučaju, srećom, prošle bez tragičnijih posljedica od mogućih. Jer kad se srušio zid na Pločama iznad Banja, na sreću, stradao je samo parkirani automobil. U tom času nije bilo pješaka ili vozača. Procedura je pokazala svu raskoš našeg administrativnog kaosa. U lipnju 2023. godine gradski komunalci su izdali Rješenje za sanaciju vlasnici. Na to Rješenje se ona žalila. Pa je onda cijela stvar poslana u Županiju, Odjelu za zaštitu okoliša i komunalne poslove, koji su ukinuli Rješenje i proglasili Grad nenadležnim. Sve su proslijedili Građevinskoj inspekciji. To traje, i traje, i sad se zid srušio. Ova administrativna zajebancija mogla je nekog doći glave. Ali, što se može. Sve je po propisu. Živ, živ, živ, nitko nije kriv. Sličan kaos proživljavaju stanovnici Knežice koji ne mogu vanka ni na posao, ali ni zbog, ne daj Bože, neke veće muke. Naime, tamo je zbog lošeg posla i nebrige izvođača radova koji za Vodovod Dubrovnik izvodi radove na Aglomeraciji, cesta zatrpana nakon velikih oborina. I nikome ništa. Firma koja je dobila taj posao dobila ga je, ne po izboru Grada ili Vodovoda koji su se odlučili za provjerenu firmu s referencama, nego zato što je Državna firma za kontrolu javne nabave dva puta srušila javnu nabavu Vodovoda za taj projekt i odabrala tvrtku koja nema reference i radovi koje izvodi upitne su kvalitete. Ali, oni u Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave sigurno dobro znaju zašto su to i tako odlučili. Pritom su dobro preplaćeni za taj posao.

Preneseno iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika. 

Uvijek se u takvom administrativnom rašomonu sjetim jednog ministra, tada tek imenovanog u negdašnjoj Sanaderovoj vladi. Slučajno smo se sreli, i kako se dobro znamo, pitala sam ga kako mu je na novom poslu. Odgovor oslikava cjelokupno stanje naših administracija, načina zapošljavanja i vrednovanja birokratskog kadra. „Ne znam što bih ti rekao. Ovo je samo za tvoje uši. Malo je reći da sam očajan. Čim sam došao odlučio sam kako je red upoznati ljude koji rade u mom Ministarstvu, pa sam svaki dan pozivao deset, nekad i dvadeset ljudi da ih upoznam i da mi kažu što je točno njihov posao i imaju li problema. Mislio sam pritom kako možda mogu pomoći da se kvalitetnije obavlja. Vjera moja, više od 80 posto njih nije mi znalo odgovoriti što točno rade. Koji posao obavljaju?“ Pokušala sam prepričati od riječi do riječi. Naravno, ništa se nije promijenilo ni u njegovom tadašnjem ni u ostalim Ministarstvima. Ako ga i ima, početni elan uvene i ministri dođu i odu. Who cares? Sve po onoj: 'K'o gluhom dobro jutro!' Eto vas.