test

Izgradili smo Neum, nema na čemu!

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Goran Mratinović
U poratno vrijeme nama djeci bi velika radost bila subotom poći u Neum.

Nakon rata, jad i bijeda, bez ikakvog turizma i privrede... Luksuz je bio autobusom poći iz Lapada do Pila. Ne znam koju destinaciju bih sada morao posjetiti da osjetim tu radost i uzbuđenje koju sam tada osjećao.

Ako niste iz naše Županije pojasnit ću - u Neum se išlo zbog nižih cijena u njihovim diskontima. Najveći lanac maloprodajnih butiga u Dubrovniku, "Dubrovkinju", je lagano ubijala privatizacijska mafija, a neka druga je otvarala nove lance trgovina. Cijene u Dubrovniku radi 100-postotnog monopola bile su užasne, a spas se tražio preko granice - u Neumu.

Bez obzira na to što danas raznorazni pričaju, nije trebalo prijeći četiri granice s putovnicama za doći do Kleka jer su Bosanci rijetko ili nikako zaustavljali na Bistrini ili Kleku. Toliko su meke bile te granice dovoljno govori i to kako djeci nije trebala nikakva osobna, a granice su u glavnini bile kontrolirane od hrvatske policije i carine. Petkom i subotom bi tradicionalno u Neumu bilo više ljudi iz Dubrovnika i okolice nego Neumljana i Hercegovaca. Spenza se kupovala za više tjedana, a bila je to stvarno porezna oaza. Carinici su uglavnom žmirili na prekobrojne raznorazne artikle, jer su i sami dijelili jad i bijedu ratom devastiranog Dubrovnika i Županije. Uglavnom, butige su u Neumu nicale kao šparoge nakon kiše. Bilo ih je više desetaka, a sve je završilo početkom dvijetisućite.

Fer bi bilo spomenuti da je brutalnim cijenama u Dubrovniku na kraj stao Željko Kerum, koji je otvorio svoju prvu butigu u Dubrovniku s pristojnim cijenama, a samim time i konkurenciju natjerao na smanjivanje cijena. Neumljani su svoje trgovine pretvarali u hotele, sobe i ugostiteljske objekte te se bazirali na turizam i linijske i turističke autobuse koji bi se kratko zaustavili. Most su izgradile europske pare, pare svih nas, a više vlada je sudjelovalo, manje ili više, u realizaciji ovog ogromnog projekta.

Nekima iluzija za budale, nekima ostvaren san. Dobro da je napravljen. Dobro je to za sve stanovnike Hrvatske, ali i njene posjetitelje, osobe koje su u tranzitu za druge zemlje, no zaslužili su ga najviše stanovnici Dubrovačko - neretvanske županije koji su, kao da nas je blokiralo to što nemamo most, desetljećima "preveslavani" za investicije koje su teško dolazile iz javnog sektora u našu Županiju. Sad je ta nepravda malo ispravljena.

Popularni Članci