DUBROVAČKI KAMEN SPOTICANJA Maja Nodari u povorci karnevala recitirala prozu o škrtim Dubrovčanima i zidinama koje treba spasiti od demontiranja i preseljenja u Imoticu
Više sugovornika sudjelovalo je večeras u raspravi o ustavnosti Zakona o zidinama.
Organizaciju i provedbu tribine koja je na trenutke graničila s karnevalom provodila je poznata skupina iz Gradskog vijeća – Kandidacijska lista grupe birača Igora Miošića. Iako ovaj put nije bilo publike iz Zagreba, glasno se aplaudiralo samo onima s čijim se stavovima suglasila većina, dok je onima koji nisu bili po volji većine ugledna Maja Nodari dovikivala iz publike. Za razliku od nje, dok je ona sama govorila i pjevušila pjesmice o škrtim Dubrovčanima, svi su iskazivali tu nužnu tišinu, pa i 'oporba' među glasnom manjinom. Nitko joj nije dobacivao.
Apsolutni hit cijele večeri je bila izjava predsjednika DPDS-a Denisa Orlića o tome kako mu Grad nije ponudio 20 milijuna kuna, nego 20 milijuna kuna koji se moraju programski aplicirati. U prijevodu to svakako znači da im ne daju trošiti solde kako je njih volja, nego kako je volja Grada i kakva je potreba obnove baštine na području bivše Republike.
Osim sedam oporbenih vijećnika nitko iz Gradskog vijeća nije došao. Sram ih bilo, složili su se organizatori. Ne rade svoj posao u zaštiti jednog privatiziranog društva. Privatiziranog baš onako kako je to napravljeno s Dubrovkinjom u vrijeme dok je član uprave bio isti onaj oporbeni vijećnik Ivo Gjaja koji danas daje moralne lekcije o Zakonu o zidinama. Nije se bunio na Zakon o pretvorbi i privatizaciji koji je dan danas onaj pravi 'kamen spoticanja' Dubrovčanima.
Niti oporbeni Matko Bupić se nije prisjetio zahvaliti radnicima tvornice boja i lakova Dubravka d.d., u kojoj je preko leđa radnika koji nisu mjesecima primili plaće, prikupio novac koji mu je bio nužan za preživljavanje uz malu plaću na Dubrovačkom sveučilištu.
Zašto nitko od pozicijskih vijećnika nije došao na njihov skup, pitao se oporbeni Ivan Vigjen. Nije se zapitao je li to možda rezultat živih prepreka koje su organizirali on i njegovi ''drugovi po brdu'' kada su kočili donošenje odluka u Gradskom vijeću te onemogućavali svima, osim oporbenim vijećnicima, njih sedam, ući u vijećnicu.
Danas su uloge malo drugačije. Važno je biti protiv već donesenog zakona. Ne poštuje se niti zakonodavna, niti izvršna vlast, a najmanje ona neposredno izabrana u lokalnim samoupravama. Zašto poštovati jedan Sabor ili Gradsko vijeće, pa i Gradonačelnika? Njih su izabrali zli ljudi koji nisu izašli u dovoljnom broju na referendum.
Iako se na tribini moglo čuti zanimljivih i korisnih konstatacija, ipak je sve začinila ugledna Maja Nodari citatima o škrtim Dubrovčanima i skrivanju bogatstva u pliikim pjatima.
Samo vi, dragi građani prvog reda, u čijim se plitkim pjatima ne vidi bogatstvo skriveno u pjatu juhe, kao u dubokom mrtvom moru kraj Lokruma, samo vi možete nešto spjegati narodu o tome što vi mislite o Gradu, pa i gradskim zidinama. Nitko drugi.
Ali vi koji skrivate bogatstvo, ne radite to kako vaš daleki neprijatelj ne bi vidio vaše stvarno bogatstvo. Dubrovačke republike više nema. Neprijatelja nemamo, osim ako vi niste kojega stvorili. Svoje bogatstvo gospodo skrivate zato jer ga niste pošteno zaradili. I to gospođa Nodari zna. Štitite kojekakve 'zaslužne' građane koji pod krinkom trajne obnove kulturne baštine zloupotrebljavaju senzibilitet puka i ljudi koji su se ovdje rodili ili onih koji ovaj Grad tretiraju kao živo biće.
Obnova kulturne baštine je takvima poznata jedino u vidu toga koliko je stara i osušena tikovina na njihovim brodovima, koliko je stara, obnovljena i povećana njihova štednja.
Vigjen i Miošić pitali su se gdje su ostali vijećnici, uz njih sedam najpoštenijih. Mogli su se pitati gdje su članovi Malog vijeća Društva prijatelja koji su godinama donosili nelegalne odluke. Jedna od njih je i ova posljednja. Dvocifrenu znamenku milijuna kuna građana Dubrovnika bez suglasnosti Gradskog vijeća, Gradonačelnika i znanja javnosti poslali su privatnoj tvrtki u Ston.
Izuzetno pametnom, najpametnijem od večerašnjih govornika, Denisu Orliću je jako dobro poznato zašto je njima novac nebitan i nevažan. Pare nisu problem, para ima. Bilo ih je mnogo na računu DPDS-a, ali su u sprezi s člankom 36., kako i sam kaže, 'konfiscirane' u ime pravde, DPDS-a, vijećnika Laburista i inih u Ston na trajnu 'nacionalizaciju.' U ime i za račun malog, velikog vijeća, Maje Nodari i svih zaINTERESiranih aktera našeg Grada, koji juhu jednu iz plitkog pjata u kojem se ne vidi dno.
I da, za kraj, osobno bi svaki građanin trebao biti za to da Denis Orlić upravlja zidinama. Zasad samo stonskim zidinama i Sokol kulom, a kada pobjedi umjesto Vlahušića, treba mu predati i dubrovačke zidine na upravljanje.