Naš portal je donio i skicu prostora Grada s označenom trasom toga tunela. Trasa bi bila u obliku slova „Y“ i nacrtana je tako da bi išla od Zlatnog potoka pa, otprilike, do bivše Remize gdje bi se račvala na dva odvojka, jedan za Lapad, a drugi za Gruž. Kad sam otvorio tu prostornu skicu teško je iz te skice precizno locirat dokle bi krakovi tunela išli. Po svemu izgleda da bi Lapadski izlazio u Hladnici, a Gruški u Batahovini.

Jasno je svakome tko živi u ovome Gradu da je promet postao tako gust da je svakodnevno prometovanje skoro pa nemoguće. Realno, za put od jednog ili dva kilometra potrošimo previše vremena. Zastoji su česti, gužve stalne. Nema mjesta za parking, a i nivo zagađenja zraka je toliki da bi se trebali zabrinut. Osobito je važno za naglasit da gužve više nisu samo u srcu ljeta nego preko cijele godine. Jedino kad su naše prometnice koliko-toliko prohodne je u subotu rano ujutro ili neđeljom. Ostale dane u tjednu, čak u sred zime, su sve ceste zagušene. Često se, vozeći u stalnoj gužvi tijekom jutra, upitam da li itko u ovome Gradu radi? Ili velika većina preko radnog vremena „zuji“ naokolo i obavlja privatne poslove. To je posebno izraženo ponedjeljkom i petkom.

Situaciju dodatno pogoršava i – takoreći – nepostojanje prometne policije. Auti i kamioni se zaustavljaju na sred puta, ukrcavaju ili iskrcavaju stvari, stvarajući prometne „čepove“, a policije niđe. Kad bi takvim komodnim vozačima naplatili desetak kazni radi takvog zaustavljanja gužve bi se bar malo smanjile. Ali ...

Jasno je da postoje samo dva načina kako spriječit gužve. Jedan je potpuna zabrana prometovanja, a drugi je da se promet uvede ispod zemlje, tunelima. Ili je možda rješenje kombinirat ta dva načina?

Svakako, situacija će biti sve gora. Prije 30 godina svaka je familija imala jedno auto. Danas već imaju po dva auta, a za desetak godina će imati po tri auta.

Primjedbe na „Y“ tunel

Da se razumijemo, cijeli civilizirani svijet promet rješava podzemno. Bilo podzemnom željeznicom ili cestovnim tunelima i ja se osobno svim srcem priklanjam takvom rješenju. Više je razloga za to. Prije svega, došlo bi do ogromnog rasterećenja prometa u Gradu, a osobito je važno što tuneli ne nagrđuju okoliš kao što bi to učinila gradnja nadzemnih cesta. Gradeći podzemno ne bi trebalo rješavat imovinsko pravne odnose.

No, ovaj projekt u ovom obliku kako smo ga vidjeli ima – već na prvo gledanje – dosta mana.

Hajdemo redom. Prva mana je da bi istočna tunelska cijev išla od Zlatnog potoka do (otprilike) bivše Remize. Pitam se koliko auta dnevno ima polazišnu točku u Zlatnom potoku i da ide na zapad sve do Remize?

Kad bi već tunel došao do Remize jedan krak se odvaja prema Lapadu, ali je nacrtan samo do, otprilike, Hladnice. Pitam se, zašto ne do Babinog kuka? Jer tamo živi ogroman broj stanovnika našega Grada, a i brojni gosti na Babin kuk dolaze autom i onda se stvori ono strašno začepljenje na Pošti Lapad.

Što se tiče odvojka od Remize prema Gružu mislim da nema baš puno auta kojima uopće treba ta trasa. Nju bi koristili, ustvari, samo oni koji žele otputovat iz Dubrovnika na istok, a takvih je malo.

U postojećem projektu nije ucrtana podmorska trasa iz Lapada prema Lozici. Jer zašto sve građane i turiste iz Lapada koji žele putovat iz Dubrovnika na zapad „vozati“ preko Lapada, Batale, Gruža i tako stvarat gužve usred Grada? Umjesto toga bi ih trebalo izravno usmjerit podmorskom tunelskom cijevi prema Splitu i dalje.

Moje je mišljenje da bi ovaj projekt trebao bit nadopunjen tako da se na nekoliko mjesta u Gradu naprave ulazi/izlazi iz tih tunela kako bi se što više ljudi moglo uključivat u podzemni promet. Na primjer jedan od tih ulaza/izlaza bi bio oko Vatrogasaca, jedan na Batali, drugi u parku Luja Šoletića u Gružu itd. I, svakako, onaj odvojak prema Lapadu produljit do Babinog kuka i to s ulazima/izlazima u Hladnici i na Pošti Lapad.

Realnost ili pusti snovi?

Svi vi koji ovo čitate možete reći da su sve ovo „pusti snovi“, želje, „što je babi milo to se babi snilo“. I ja bih tako mislio da nisam sudjelovao na višednevnim pregovorima prije nekih 15-20 godina koji su se organizirali u našemu Gradu. Radilo se o jednoj međunarodnoj investiciji u kojoj su sudjelovali brojni inozemni partneri. Kako mi se u tim ljetnim mjesecima nije dalo putovat ja sam predložio pregovore u Dubrovniku i svi su se sudionici složili sa tom idejom i svi su došli u Grad (i usput doveli žene na odmor!). Nakon svakog kruga razgovora i pregovora (a trajalo je to barem 6-7 dana) bi svi sudionici sjeli i objedovali skupa. Na tim se objedima nije razgovaralo o poslu nego o običnim temama.

Jedan od sudionika je bio visoko pozicionirani direktor jedne ogromne međunarodne graditeljske firme. U jednoj od tih prilika on mi je rekao da ne može vjerovat da je promet u Gradu tako loše organiziran. Njemu je svako jutro trebalo više od uru vremena da od hotela dođe do naše prostorije za sastanke. Ja sam mu pokušao objasnit da se na tim rješenjima radi, da ima ideja da se kopaju tuneli, ali da je to skupo i da, barem tad, nismo imali solada za to. On se na to začudio i rekao da na tržištu ima kvalitetnih polovnih strojeva za kopanje tunela, da je njihova cijena (tad!) bila oko jedan milijun dolara i da brojne lokalne samouprave u zapadnim državama kupe takav stroj, iskopaju što im treba i opet ga prodaju na tržištu.

Pa se pitam, je li to rješenje? Da Grad napravi projekte tunela, osnuje svoju firmu i kupi joj jedan takav stroj i da se prokopa sve što nam treba. Naravno, uređenje tunelskih cijevi bi se mogao protegnut na nekoliko godina. Ne mora odmah sve bit gotovo.

Moj sugovornik mi je tad još rekao da jedini problem može bit odlaganje iskopanog materijala. Kad malo promislim, iskopani materijal bi se – naravno ako se to predvidi nekim GUP-om – mogao tako lijepo iskoristit za nasipanje nekih novih komunalnih lučica. Ili, u neku drugu svrhu?

Svakako, pitanje gradskog prometa bi bilo dobrim dijelom riješeno. Ne bi koštalo k'o „svetog Petra kajgana“. Ne bi ružno izgledalo.

Samo, pitanje je koliko je pitanje tunela ili više njih samo „slatka“ tema za predizborno nadmetanje, a koliko svi političari ovu temu žele stvarno proučit i – ako se pokaže pametnom – provesti u djelo.

Ili da baš u vezi svega čekamo Europske fondove?

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE njorgalodu.com, uz suglasnost autora