Brod je pod imenom EROS, kao jedan od tri jednaka broda blizanca naručila, ili bolje rečeno dobila, grčka turistička zajednica od talijanske vlade kao zadnju talijansku otplatu ratnih reparacija iz Drugog svjetskog rata. Brodovi su građeni u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell'Adriatico Monfalcone, a EROS je, kao novogradnja broj 1882 isporučen 1965. godine. Osnovna im je namjena bila trajektno-putnička, s mogućnošću prihvata 40 automobila.

NAKON PRIVATIZACIJE POSTALI KRUZERI

Bili su formalno u vlasništvu grčke vlade, ali su ih na operativno korištenje dobile tri domaće brodarske kompanije. Prvi brod ADONIS dobila je brodarska kompanija Nomikos Lines, drugi EROS je dobila Typaldos Lines, a treći APHRODITE kompanija K Lines.

Kada su brodovi privatizirani, rekonstruirani su u brodove za kružna putovanja te preimenovani u ATLANTIS, JASON i STELLA OCEANIS pod kojim su imenima često posjećivali Dubrovnik. Typaldos Lines je JASONA ubrzo prepustio kompaniji Epirotiki Lines. U početku kao trajekt plovi tri puta tjedno iz Pireja do Rodosa i Krete, a potom isključivo na kružnim putovanjima.

Brodovi su bili remek djelo talijanskih dizajnera te su po vanjskom izgledu bili veoma lijepi, pravi mali dragulji za oko i rado viđeni u svakoj luci. JASON je bio dug 102 i širok 16,9 metara, imao je 4560 bruto tona, a na šest putničkih paluba mogao je primiti do 300 putnika o kojima se brinulo 130 članova posade (časnici su bili Grci, a posluga Filipinci). Dva sedam cilindarska dizel Sulzer pogonska stroja ukupne snage 4046 kW omogućavali su mu preko dvije propele plovidbenu brzinu od 17 čvorova. Posljednjom rekonstrukcijom iz 1992., brod je potpuno klimatiziran te doista luksuzno opremljen i dekoriran temama iz grčke mitologije, posao kojeg je dobro obavio američkí dizajner talijanskog porijekla Arminio Lozzi. I samo ime broda potiče iz mitološke priče o Argonautima koji su zlatno runo po svemu sudeći tražili baš na ovim našim jadranskim obalama.       

POSJETI GRADU

JASON prvi put posjećuje Dubrovnik 11. kolovoza i 1. rujna 1967., a sljedeće godine samo jednom i to 5. svibnja 1968. godine. Ponovo nam dolazi 5. travnja 1970., zatim 18. travnja i 7. studenog 1971. te 23. travnja 1972. Nakon stanke dolazi dvaput 1975. te jednom 1976. godine.

Kada su ga u Dubrovniku svi već zaboravili, ponovo je nakon 12 godina opet došao 29. lipnja 1988. godine. Nakon što je te godine doplovio čak sedam puta ponovo je otplovio 22. rujna da bi opet doslovno nestao iz naših voda. I kada su ga sada već po drugi put svi zaboravili i otpisali, kao veliko iznenađenje početkom 2004. najavljen je njegov ponovni dolazak, ovaj put nakon punih 15 godina izbivanja iz dubrovačkog akvatorija i to pod novim imenom IASON.

Velikim brojem uplovljavanja 2004. nadmašio je ukupan broj svih dotadašnjih posjeta iz prethodnih godina, u kojima i nije bio baš tako čest gost. Gotovo jednaku sezonu uplovljavanja ponovio je i sljedeće 2005. godine. Nažalost, kako se kasnije pokazalo, ovo su u Dubrovniku ipak bile posljednje posjete broda. U prosincu 2005. prodan je brodarskoj kompaniji Indian Ocean Cruises za kojeg od rujna 2006. pod imenom OCEAN ODYSSEY započinje ploviti iz indijske Goe do otočja Lakshadweep na redovnim dvotjednim kružnim putovanjima jugozapadnom obalom Indije s pristajanjima i u lukama Colombo u Sri Lanki te Cape Comorin. OCEAN ODYSSEY se nije poslovno usrećio u dalekoj Indiji pa je već koncem 2006. raspremljen. Na sidrištima pored grčkih luka Drapetsona, Perama i Keratsini prisilno ostaje sve do sredine srpnja 2009. kada je prodan indijskim rezalištima brodova. Iste je godine na plaže Alanga konačno nasukan 15. kolovoza i izrezan u staro željezo.