Razgovarala: Romana Kešelj

Počela si studirati modu u Milanu, otkud ljubav za fotografijom?

- Moda me uvijek zanimala, još sam u srednjoškolskim danima ispod klupe listala časopis 'Elle'. Kreativna sam od djetinjstva, skicirala sam haljine, a i šila ih svojim lutkama. Kad sam otišla u Milano, bilo je odlično, ali uvijek sam osjećala da mi nešto fali, ono kad znaš da to nije sve i da možeš puno više. Otac se prije amaterski bavio fotografijom, imao je čak i mračnu komoru. Sve sam to gledala kao dijete, oduvijek je bilo 'tu negdje'.

Pa kako tvoj talent nije ranije prepoznat?

- Pohađala sam Gimnaziju Dubrovnik i mislim da tamo nije postojao način da razvijem tu svoju kreativnu crtu, kreativnost nije toliko cijenjena kao što je to slučaj s prirodnim znanostima. Na informacijama su mojoj majci na pitanje kakva sam u školi govorili 'Lena je u svom svijetu'. Pa zar je to nešto loše?

Što bi preporučila hrvatskom obrazovnom sustavu?

- Bilo bi dobro da se ostavi prostora za slobodnjake i kreativce, pogotovo u gimnazijama općeg smjera od kojih se očekuje mogućnost razvitka sposobnosti bez obzira na izabrano područje.

Misliš li da nije problem samo u obrazovnom sustavu? Ima li tu nešto više?

- Apsolutno. Od mladih ljudi rade se ukalupljeni roboti. Biti svoj kao da je postalo luksuz. Ne čuju ideje mladih, sposobnih i kreativnih ljudi. Ipak, ne mislim poput mnogih da su umjetnici 'dno piramide'. Ako si kvalitetan i znaš plasirati svoj proizvod, ti si odličan, optimistična je Lena.

Vratimo se malo na studij u New Yorku, kako je sve počelo?

- Kad sam došla u New York, nastavila sam studirati modu, ali vrlo kratko. Tamo se probudila moja želja za fotografiranjem. Gledajući sve te scene na ulici, otkrivanjem novih područja u nepoznatom gradu, jednostavno sam poželila to ovjekovječiti – fotografijom. Na početku sam šetala kroz grad, fotografirala mobitelom, a kad sam vidjela da je preraslo u opsesiju kupila sam prvi profesionalni aparat I bilo je sve bolje i bolje.

Kakvo je tvoje iskustvo, jesi li radila u New Yorku?

- Sudjelovala sam u nizu izložbi na faksu I izvan njega, ilustrirala sam covere za albume američkim glazbenicima u usponu... Nisam se htjela ograničavati, ostati na jednom području. Hoću pisati, slikati; stvarati, najmanje mi je vazno je li to olovkom ili fotoaparatom.

Čime se najviše ponosiš, što bi izdvojila?

- Imam odličan prosjek ocjena na studiju, pa sam se našla na vrhu liste najboljih studenata koju radi predsjednik fakulteta. I volim biti Dubrovčanka u New Yorku (smijeh). Ponosna sam kad god sebi dokažem da mogu sama u velikom svijetu.

U Hrvatskoj je teško biti umjetnik. Kakve su reakcije na tvoje buduće zanimanje u Hrvatskoj, a kakve su u Americi?

- Nažalost, ipak se kreativnost puno više cijeni u Americi, na cijeni su inovatori, ljudi koji stvaraju nove stvari, u nas mladi često ne mogu dalje, ako se oslanjaju na sustav. Osjetila sam da su pojedinci ovdje bili šokirani jer sam tako mlada otišla studirati u jedan sasvim drugi svijet. To me ne brine, ja imam svoj put koji me usrećuje, s naglaskom na moju obitelj. Osmijeh na licu roditelja meni je najveće priznanje za uspjehe. E, to je neprocjenjivo.

U moru fotografija na društvenim mrežama i raznih pokušaja, koliko si toga prepoznala kao nešto profesionalno?

- Za mene je kamera instrument, nešto poput kista kojim ću slikati. Tako ja doživljavam fotografiju. Na studiju su nas učili da je photoshop nešto što se koristi minimalno, fotografije obrađene na taj način mogu biti odlične, ali to nije originalno, gubi se čar trenutka baš takvog kakav on jest. Ono izvorno je dragocjenije. Dakle, smatram da bi se upotreba photoshopa trebali smanjiti, a i da uvijek morate imati na umu – važna je kvaliteta, ne kvantiteta. Bolje su dvije prave, nego more promašenih.

Što bi preporučila mladima koji imaju slične ambicije?

- Važno je biti svoj, ja drukčije ne bih mogla. Društvo je postalo zagušeno, puno informacija, internet je dvosjekli mač. Toliko je mogućnosti i mjesta gdje se možete prezentirati, virtualni prostor je besplatan, ako ga znamo pametno iskoristiti, može biti odskočna daska, odličan početak za prepoznavanje umjetničkog talenta. Samo budite ono što jeste.

U svim obvezama, nađeš li vremena za ljubav?

- Stalno sam na relaciji Dubrovnik-New York, pa što bi se reklo, nisam ni tu, ni tamo. Tako da još ne, ljubav mi trenutno nije prioritetna. Ali doći će vrijeme i za to, kroz smijeh nam je rekla Lena.

Još samo jedan semestar do diplome. Kakvi su ti planovi?

- Premlada sam da bih imala fiksne planove. Volim neizvjesnost i nije me strah.

U fotogaleriji pogledajte mali dio radova iz opusa mlade, talentirane umjetnice koja se trenutno priprema za svoju prvu samostalnu  izložbu u New Yorku. Lena je ipak 'odvojila' nešto za naše čitatelje koji mogu uživati u trenucima ulične fotografije koje je 'uhvatila' u New Yorku. Tu su i autoportreti na kojima se jasno može uočiti da je Lena i prava ljepotica, osim što je umjetnica i profesionalac u svom području.

Nadamo se da će tako nastaviti, oduševljavati nas stvaralaštvom te svojom odvažnošću potaknuti one koji su tek na početku.

Posjetite Lenin blog: Lena Catt