VIDO BOGDANOVIĆ NAKON OSTAVKE 'Ako si u HSS-u ne možeš se zaposliti ili upisati dijete preko reda u školu, a dubrovačke stranke bave se samo s tim'

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: Grgo Jelavic/PIXSELL
Vido Bogdanović dao je pred Novu godinu ostavku na mjesto predsjednika dubrovačkog HSS-a.

Stranku je postavio na noge nakon što je neko vrijeme izbivala iz Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, uostalom stranka je ponovo ušla u ovo predstavničko tijelo građana pa je njegova ostavka taman pred izbore možda neke mogla i iznenaditi. On, po ostavci, za medije nije htio govoriti o razlozima napuštanja ove organizacije. Ali, o njima je govorio o intervjuu za Dubrovački dnevnik. Pričali smo kod njega doma, dakle o razlozima ostavke, ali općenito, o stanju u dubrovačkoj, ali i nacionalnoj politici.

NISU MI SE DALA POTEZANJA ZA RUKAV

Ostavke se obično donose iz dva razloga. Prvi je kad je netko jako nezadovoljan sobom ili stanjem u stranci, a drugi kad se nekome tko je dotad bio u sjeni želi dati prilika.

- Osnovni razlog moje ostavke jest stanje u Gradskom organizaciji za koju sam odgovoran. Stanje je loše, dobar dio odgovornosti snosim ja bez ikakve dvojbe. I nije fer da stranka i članovi budu taoci eventualnih mojih ambicija ili planova. Kad vidiš da ne ide, treba prepustiti prostor drugome.

Kako je ostatak stranke to primio?

- Primio? A što imaju primiti?

I što sad?

- Ništa, sad će Županijska organizacija imenovati povjerenika koji će odraditi svoj posao, pripremiti stranku za sljedeće izbore.

I oni će brzo.

- Kao prvo, ja sam zagovornik samostalnog izlaska na izbore, a izborni zakon ne valja ništa. Mi ne živimo u demokraciji, nego partitokraciji pa tako hrvatskom ne vlada narod nego stranka, partija. A to što ih narod bira je isto jedna prevara o kojoj se može govoriti. Apsolutni sam pobornik samostalnog izlaska na izbore, zabranio bih predizborno koaliranje, ako ne možeš uzeti pet posto, ne trebaš sjedati u Gradskom vijeću. Ostani doma. Možda bih uveo i da plaća namet onaj tko ne osvoji tri posto. Da mu dignemo pare što zaprdiva birače. Ako nema tri posto podrške u javnosti, ako ne može animirati familiju ili susjede, što opterećuje liste, ali to su nekakvi politički bolesnici. Uglavnom, mala digresija...

Znači, baš vam se više nije dalo?

- Sad će početi ona potezanje za rukav, to je najgore. Pa će mi netko reći da mi je ovaj ili onaj poručio ovo ili ono, pa će spominjati mjesta, obećavati. Ljudi, shvatite, ne interesira me. Od toga nema ništa. Nema svjetla na kraju tunela. Osim možda cjepiva oko Covida, ali to je druga tema.

Ostajete u HSS-u?

- Bit ću tu ako me ne izbace, dvaput su me izbacili, Nikša Sentić i Željko Raguž. Sve je moguće.

SREDIŠNJICA BEZ IDEJE

A kakvo je bilo stanje u državnom HSS-u?

- Ne želim sebe opravdavati, ali teško je u provinciji, mislim na periferiji, vući političku ideju ako je nema središnjica. Mislim, zašto bi netko ušao u HSS? Jer ga vodi Vido Bogdanović. Ma vidi, bogati. Pogotovo jer je u Hrvatskoj bavljenje politikom deformirano, mislim većina se bavi politikom iz osobnih interesa, familijarnih ili grupnih. Mene to nije zanimalo. U HSS-u takve se ambicije ne mogu ostvariti, ako si u HSS-u ne možeš se zaposliti, dobiti kredit ili upisati dijete preko reda u školu.

V.S.

Je li tome služi politika?

- U Hrvatskoj samo tome. U Hrvatskoj se ulazi u politiku da se ostvare partikularni interesi. Imamo lokalne dubrovačke stranke koje se bave samo s tim. Nemaju ništa drugo. Nemaju ideologiju, nemaju svjetonazor, nemaju političku viziju, a niti političke principe. Imaju samo ono "gdje sam ja tu".

OD USTAŠOIDA DO PARTIZANA

Meni se doimalo da ste vi više lijevo od ostatka vaše stranke?

- Ma ne...

Onda je to samo dojam.

- Istini za volju, HSS luta od 1941. godine, od pada Vladka Mačeka HSS je ideološki nedefiniran, on je tada bio svehrvatski pokret, kao 1990. godine HDZ, mislim da je HDZ kopirao taj pristup. Od onda tu je cijela paleta političkih profila. Od krajnje desnih, tih ustašoida, pa do partizana, veliki broj HSS-ovaca su bili i u partizanima, kasnije su to bili načelnici, direktori, ministri. HSS je izgubio brivu, ima sad tu svega, a najmanje građanskog, odnosno seljački poštenog. Kola se zaustavljaju, a slijedi uzbrdica. Tu su i kadrovski problemi, vodstvo radi neprimjerene stvari, a uz to HSS nema ideologiju.

Iako, predsjednik Krešimir Beljak izgovorio je neke riječi koje je trebalo izgovoriti, a koje drugi nisu izgovorili.

- Zato i jesam podržavao tu, neću reći politiku, ali operatiku. HSS se uvijek ocjenjivao je li u koaliciji s HDZ-om ili SDP-om, on nema supstancu. Odjednom se ubacio u demokršćane. Što su to demokršćani? To je HDZ. Što će tu HSS?! Ne razumijem. Iako Beljak jest naginjao lijevim, centralno lijevim idejama. I SDP je ideološki ništa. Niti su socijal-demokrati, niti iskreni antifašisti, oni su prikriveni ustašoidi kad im treba...

I onda se tu HSS znači nije odredio?

- Trebalo je reći da mi o NDH mislimo to i to. Gotovo. Nema relativizacije. O "za dom spremni mislimo" to i to. O abortusu isto tako. O srpskom pitanju također. Naravno, oko ekonomije se isto odrediti. A ne kao Plenković "piškit ću, kakit ću". On nema mišljenje, on za apsolutno jasne stvari osniva komisije. Njemu treba komisija o "za dom spremni"? Pa neka pita tatu doma što misli o "za dom spremni".

Ali on tako šiti i klijentelističku Hrvatsku?

- Štiti on tako sebe da ostane predsjednik stranke.

SJEDNICE GRADSKOG VIJEĆA SU ISPOD SVAKE RAZINE

Dali ste mandat u Gradskom vijeću na raspolaganje.

- Zahvaljujući izbornom sustavu to je mjesto HSS-a, a neka stranka odluči hoću li stati do kraja ili imamo drugoga, ako ga imamo. Ali sjednice Gradskog vijeća su ispod svake razine Grada Dubrovnika, to su prosta, primitivna prepucavanja, poluistinita. Izgubi se 60 posto vremena na samohvalu i prepucavanja. I svi govore za sebe da su najbolji, najljepši... A tek kad kažu da su pošteni. Pa što to govoriš?! To se podrazumijeva. Što bi meni netko s govornice govorio da je pošten? Ili da nije lupež. A oni u avans davaju poštenje, čekaj malo?

Dosta toga je providno, sam tijek sjednica često providno teče.

- Sami sebi nabacuju pitanja. HDZ i koalicijski partneri. Ali čak imaju krtice u oporbi koji im reču što će ih pitati. A on je toliko loš glumac da ne može to sakriti, nego kao đak pjesmicu izrecitira za pet. Ali to je kako se reče, nama naša borba dala.

O POLITIČKIM VRIJEDNOSTIMA HDZ-a

HDZ ipak, dojam je, nikad nije bio neupitniji.

-Kao prvo, HDZ nije stranka. To je kasta. Oni su javno rekli, njihove članice i članovi su javno rekli da su oni garantirani Hrvati. Rekli su da nema većih Hrvata od njih. Kasta.

No, na izborima pobjeđuju, iako se politiku manje do više baziraju na osjećajima birača.

- Ali to je sve što imaju. Nemaju ništa drugo kao političku vrijednost. Oni su doveli državu na zadnje i predzadnje mjesto po svim pozitivnim tablicama i na vrh po negativnim tablicama. Oni djeluju, neću reći kao mafija jer mafija je ozbiljna organizacija, ali zato mogu reći kao kasta. U kojoj se svakom članu nešto garantira. Zato imamo te uhljebe. I užasno su neproduktivni i neefikasni, njihovo upravljanje državom je katastrofalno. Najbolje mi je kad kažu da smo ušli u Europsku uniju i NATO, pa oni su htjeli da uđemo iz geopolitičkih interesa. Uhvatili su nas za uho i ubacili, a ne zato jer smo organizirana pravna država. Mi smo jadi jadni, koji su to uspjesi države u 31. godini postojanja? Ali, recimo, koliko ljudi glasa?

Dosta malo ustvari.

- Pa jer nemaju za što glasati, nema ništa na ponudi. Zašto bi se išlo glasati, glasa se ili za HDZ ili ako se baš ne voli HDZ. Ali tko je taj tko bi recimo bolje upravljao Dubrovnikom?

VLAHUŠIĆA NEĆU PODRŽATI

Amo po redu malo o kandidatima. Andro Vlahušić?

- Ma ne može on. Prva stvar, ne slažem se načinom na koji je eliminiran. Lex Vlahušić? To je smiješno. Drugo, pitanje presude je za mene upitno, to je po mom mišljenju bilo pakiranje, neću ulaziti u detalje, ali znam dovoljno detalja da mogu reći da je navučen, nije on ništa učinio supstancijalno osim što je potpisao nešto, a što nije imalo učinak. Dvaput sam ga otvoreno podržao na izborima, ali postoji nešto što je u zapadnoj demokraciji obvezno - bilo koja potvrđena sumnja, to se dakle zove optužnica, razlog je da se ta osoba povuče iz javnog djelovanja do okončanja te sumnje. Ne može optuženik na nekakvom Županijskom sudu zbog kaznenog djela zloupotrebe ovlasti se kandidirati. Ne može, ne može, ne može i ne može.

Dobro, ali kakva je njegova politička snaga? Uopće, oni koje je okupio.

- A ne znam više tko je tamo, tko mu je reformist, tko je HNS-ovac, ne čini mi se to nešto. Osim toga, imao je neke perfektne učinke, ali i neke katastrofalne.

Idemo prvo o lošima.

- To je pitanje prostornog planiranja, on je pojačao prostorne zločine Dubravke Šuice, on ih je osnažio. Sad govori o tome... Pa zna se tko je kriv! Šuica i on. Druga stvar, njegovo ponašanje u odnosu na Luku Dubrovnik koja je u vlasništvu Grada, a koju je omeo da gradi marinu u Lapadu i koju je politički ometao da bude investitor za terminal. A za mene kao Dubrovčanina najveći problem je što je njegova politika aktivno praznila Grad, on je tvrdio da ne postoji razlog da netko tamo živi ako može dobro afitavati. "Savjetujem svakome tko ima stan u Gradu da ga uredi u apartmane i pođe živjeti u Župu i na taj način živi", to je njegova politika. Nije moja. I onda uđemo u apsurd da njegov zamjenik, dakle sudionik politike koja je rušila Luku Dubrovnik, postane direktor Luke Dubrovnik.

Vratit ćemo se na Raguža, nego...

- Evo ti ga odmah! Ne treba ti više od toga...

Ali idemo prvo dobre stvari prije nego počnemo o Frankoviću i Ragužu.

- Ma ima stvari koje je Vlahušić dobro napravio, to su rotori u Gružu i na pošti Lapad, učinio je jednu veliku stvar, a to je Ilijina glavica, riješila je velike stvari, tu je bilo i podzemnih igara oko zemljišta, onda uporabne dozvole. To je sve dobro bilo.

FRANKOVIĆ NASLIJEDIO PROBLEME, ALI PREVIŠE SE HVALI

A Franković?

- Mislim da je Franković veliki favorit jer je ogromnu energiju uložio u samopromidžbu, nekima kao meni ide to na nerve, meni je draže da se dobro radi nego da se govori da se dobro radi. Ali dobro, svatko ima svoj stil, on je očito školovani "self promoter". On na sjednicama Gradskog vijeća troši ogromno vrijeme na ono dobro što je napravio iako ga nitko ne pita o tome. A prirodno sam skeptičan prema onima koji se hvale i govore da nisu lupeži i da su uzorni ljudi i katolici. Odmah mi je tu nešto sumnjivo. A priori sumnjivo. Što on ima govoriti da je pošten?

V.S.

Njegovo vrednovanje u političko-komunalnom smislu?

- On je naslijedio velike probleme. Naslijedio je nesretno groblje na Dupcu, Potemkinova sela pročistača u Komolcu, prostorne planove kakvi već jesu, neizgrađenu školu na Montovjerni, nezavršenu Lapadsku obalu, nezavršeni hotel Gruž, cestu od mosta do Osojnika. Nitko to nije počeo raditi nego on. Ali opet, puno toga je preformulirao. Hvali se dvoranom u Mokošici. Pa nije je učinio on nego Ćićo Obuljen, a u moje doba smo je uredili. I jasno je da je nakon 20 godina treba ponovo urediti. Samo odakle tri milijuna kuna, zašto? Za pet strunjača?! Nemojmo se lagati. Ja nisam, kako se to u Hrvatskoj reče, institucija, ali to mi jednostavno smrdi. Hvale se i s ostalim sportskim ulaganjima, a ja ću ga podsjetiti da je prije pokriven bazen, da je izgrađena školska dvorana u Mokošici, kao i sportska dvorana na Ilijinoj glavici, popravljena je dvorana u Gospinom polju. On ima problem, on misli da povijest počinje od njega.

Kome dajete podršku u drugom krugu?

- Između koga?

Frankovića i Vlahušića?

- Ma neće Vlahušić biti u drugom krugu.

Stvarno?

- Ma naći će mu nešto, HDZ je opak, on sustavno radi lošu, negativnu politiku. Igrat će prljavo.

OVO JE NEUREĐENI AUTOBUS

U biti, sad ovako razgovarajući malo tračamo, ali idemo na Jadrana Barača.

- Kad sam ja išao na izbore 1997. godine, a mi smo imali osam vijećnika te kasnije koalirali sa šest HSLS -ovih vijećnika, računao sam na 50, 60 ljudi, operativaca, članova koje si mogao zazvati i konzultirati se. Jasno je zašto to govorim oko Barača. I još nešto, ti ljudi koji misle biti gradonačelnici moraju znati što će kad sjednu u fotelju. Što će napraviti? Zvati tajnicu da im donese kafu? Što? Ovo je neuređeni autobus i kad sjedneš za taj volan trebaš nastaviti voziti.

I evo nas o Ragužu.

- On i njegova stranka su krenuli s velikim ambicijama, isto kao i stranka Pera Vićana. Htjeli su oni biti gradonačelnici, ali su vidjeli da to ne ide baš tako, pa su se pretvorili u klijentelističke organizacije. Ma to je smiješno. Najgora je ta politička trgovina, oni imaju tri ruke pa onda traže toliko i toliko utjecajnih mjesta.

Postalo je otvoreno agitiranje, kako se to kaže, stranačke kvote.

- Uhljebljenja, uhljebljenja i uhljebljenja. A mi to plaćamo. Sjede stotine ljudi koji ne rade ništa, a netko to plaća.

TOLIĆU HSS NE BI TREBAO BITI OPCIJA

I još jedno ime - Roko Tolić? Njega sam htio prvog spomenuti, u biti trebao je on biti prvo pitanje, ali nas je razgovor odvukao u drugom smjeru. Dakle, neke su bile insinuacije da ste se maknuli da on dođe na čelo stranke.

- Ne, ne... Ne vjerujem. To mi je prva insinuacija. S Rokom se ja vidim i čujem, nađemo se i tresemo politiku. Daleko od toga da ima te želje. Nikad nisam niti primijetio da ima želju vratiti se u HSS. Zato jer HSS u Dubrovniku ne postoji. Postoji mala grupica ljudi, koja Roku nije dovoljna. Ništa to.

Kažete da se vidite, pa da nastavimo u smislu trača, kakve su mu ambicije?

- On je otvoreno rekao da ima ambiciju.

A vrijeme je za pokrenuti se.

- To je ozbiljan projekt. Recimo, ja sam 1. siječnja 1997. godine dao otkaz u Atlasu da bih mogao nesmetano raditi. Treba biti jasno i Roku Toliću i svim ambicioznima da se ne može u politici biti free lancer, možeš se nekome uvaliti kao sportaš ili pjevač pa biti treći, četvrti na listi, ali ako ćeš biti onaj koji vuče, treba izgraditi fundamente. Nije to lako. Treba to okrupniti. Zvuči da je lako osvojiti pet, šest tisuća glasova. Pa Pero Vićan s ogromnim trudom ne može proći dvije tisuće glasova.

MI SE MOŽEMO LANSIRATI KAO DRŽAVA

HSS-a se nismo dotaknuli u vidu izbora.

- Za HSS bi bila dobra samo moderniziran Radićev svjetonazor. Općenito, uz drugačiji pristup ova država se može strašno lansirati prema boljemu. Politika je jednostavna, to je osmišljavanje i izgrađivanje, upravljanje društvenim odnosima. Netko određenu zajednicu mora posložiti, reći koja su pravila igre, a mi imamo takav potencijal da to možemo, ali zbilja ono raketirati se. Zvučalo je prepotentno kad se govorilo od nekih glavonja da možemo biti Švicarska, ali možemo. Treba naći igrače za to. Mi se samo opravdavamo da smo imali rat pa pandemiju, potres. A Japan se trese svaki dan, tsunami im je odnio pola Japana, pale su dvije atomske bombe na njih.

Ali teško je u nas, politici odgovara ovo što jest, sami ste kazali sve to o Plenkoviću.

- Ne bavim se s njim, on je slatkorječivi diplomat koji ne zna ništa, a prestao je biti dobar diplomat je gubi živce, to diplomate ne smiju. Postao je bahat. Nego, ja govorom o potencijalima, mi možemo biti čudo.

A i društvo je oportunističko, kojem je tako draže biti uz politiku.

- Nitko im nije ponudi pravu shemu. Ova politika ne želi bolje, ali mene ljuti što se nisu pojavili oni koji žele nešto, oni koji hoće osloboditi rad. Treba rad osloboditi normativno i fiskalno, svakome tko radi - pomozi.

LJUDI NE ZNAJU PERIODNI SUSTAV, A RASPRAVLJAJU O SASTAVU CJEPIVA

Kako se nosite s pandemijom?

- Imam apsolutno povjerenju u struku, nekad na internetu ne mogu vjerovati što ljudi lupetaju.

To je strašno.

- Nevjerojatno. Spremni su raspravljati o sastavu cjepiva, a ne bi znali četiri elementa iz periodnog sustava. Imam povjerenja u struku, prvi bih se cijepio. Ma ja sam rekao da bi što se mene tiče se cijepio onim prvim, testnim cjepivom. Cjepivo je najveće dostignuće u povijesti. Kažu da je transplantacija, ali nije jer nekome transplantiraju srce i on umre za tri godine. A ovdje, to štiti civilizaciju. Najveći učinak na društvo ima cjepivo.

A kako se držite mentalno?

- Ništa mi ne smeta. Nažalost, stjecajem obiteljskih okolnosti sam upao u turizam i ugostiteljstvo, ali mene to ne interesira. To je inferiorna ljudska djelatnost. To je služenje, svaka čast konobarima i kuharima, ali puno veći štos je proizvoditi iPhone na pomičnoj traci ili sklapati Mercedes. Pa čak i uzgajatii pomadore. U tom smislu me korona brine oko posla, ali mene kao mene mentalno ne brine.

BIDEN, TRUMP I DOBROSLAVIĆ

Evo da završimo politikom, nećete možda vi sve iznenaditi pa na kraju biti kandidat za gradonačelnika?

- Kako ću ja?

Ne morate biti predsjednik ogranka.

- Imam ja godine. Nisam ja Trump. Ili Biden.

Ili Dobroslavić.

- E, ili Dobroslavić. Ma neka ide, što mu ja mogu. Njemu je dosadno pa tamo ide izigravati nešto, a ima funkciju koju ima. Uvjereni sam zagovornik ukidanja županija.

Popularni Članci