Gospođa Matić djelatnica je Policijske uprave od 1979. godine, i cijeli svoj radni vijek je provela u Odjelu za uprave poslove, prvo kao referent za izdavanje odobrenja za nabavu i registraciju oružja, a 1994. godine je prešla na poslove izdavanja vozačkih dozvola, a zatim i na registraciju vozila.

Za sve je kriv potres

'Zapravo se može reći kako sam u policijsku upravu došla raditi "zahvaljujući" potresu 1979. godine. Naime, ja sam prva generacija "Šuvarove škole", prvog u nizu neuspješnih reorganizacija školskog sistema. Pohađala sam upravno-pravni smjer, pa smo za maturu trebali odraditi praksu u tijelima uprave i vezano za tu praksu, napisati maturalni rad. Kako se u potresu oštetila zgrada općine u kojoj je nas većina trebala raditi, smjestili su nas po drugim općinskim službama. Ja sam završila u policiji, a kako su tada uzimali sezonce za rad u tzv. kartoteci stranaca, ponudili su mi posao, nakon čega sam ostala tamo raditi narednih 37 i po godina. Zapravo, otkako sam ušla u policijsku upravu, više iz nje nisam izašla, barem što se tiče posla', prisjeća se gospođa Iris.

Sa strankama nije uvijek lako raditi

'Osoba dođe ostvariti neko pravo i ako joj niste odmah udovoljili obično nailazite na negodovanje. To je trenutak kada vi prema stranci trebate pokazati autoritet znanja, pružiti joj točnu informaciju i pokušati iznaći način da to pravo zbog kojeg je došla i ostvari. Mislim da sam ja velikim dijelom u tom uspijevala, barem prema povratnim informacijama od samih stranka. Njihovo zadovoljstvo pri odlasku sa šaltera uvijek mi je bila svojevrsna nagrada, znak da je posao uspješno obavljen', kazuje Iris Matić i prisjeća se kako su 1983. godine podatke o oružju počeli prebacivati na kompjutere.

'Ne bi vas za ženu da ste od zlata!'

'Tom prilikom smo pregledavali oružje i utvrđivali točne podatke, kako bi ih ispravno unijeli na sistem AOP-a (automatsku obradu podataka). Dogodilo bi se da stranka donese oružje na pregled, ali ga ne zna rastaviti. Stoga možete zamislit koliko je bilo smiješnih scena kada bi ja uzela pušku i rastavila je. Gledali bi me u nevjerici jer stav većina tada, a priznajmo dijelom i danas je da ipak lovačko oružje nije za žene. Jedan me "vremešni" Župljanin gledao, pa je prokomentirao: "Ne bi vas za ženu da ste od zlata!" Dugo godina smo se tome smijali', priča gospođa Iris.

Komentirala je i izgled novih vozačkih dozvoli.

'Budući da se radi o plastičnoj kartici koja je vrlo slična osobnoj iskaznici, dovodi do smiješnih situacija kada stranci uručim novu vozačku dozvolu, a stranka misli da sam joj vratila osobnu iskaznicu i pita gdje mu je vozačka', govori gospođa Iris i dodaje da je dizajn nove dozvole dobar jer su pozadi nacrtana vozila uz kategorije, pa je odmah jasno na što se pojedina kategorija odnosi.

Mladi i stari

U toliko godina svakodnevnog rada sa strankama bilo je i puno situacija koje su se urezale u pamćenje.

'Jedan događaj mi je posebno ostao u sjećanju. Osobi od 95 godina smo produžili vozačku dozvolu i prilikom uručenja me pitao može li je nakon 10 godina produžiti', prisjetila se Iris Matić koja smatra da pojedini ljudi kada pređu 80-tu godinu vozačku dozvolu produžuju iako ne voze, jer bi se u protivnom osjećali kao da im je netko oduzeo neko pravo.

'Posebno su mi dragi mladi vozači koji, čim polože vozački ispit, trče izvaditi vozačku dozvolu. Tako su sretni, kada im dam uplatnicu za dozvolu, trče to uplatiti i uvijek se iznenadim kojom brzinom stignu do FINA-e i nazad na Ilijinu glavicu', priča gospođa Iris.

U svom je poslu dosta surađivala sa stanicama za tehničke preglede, auto kućama, osiguravajućim kućama, rent-a-car tvrtkama, leasing kućama, pa se nakon toliko godina u kojima svi predstavljaju dio segmenta registracije vozila, stvorila jedna posebna veza između njih.

Iskustvo je najbolji saveznik

'Iako izgleda jednostavno kada se gleda s druge strane šaltera, nije to tako jednostavan posao. Puno je sitnih detalja i zapravo niti jedna registracija vozila niti vađenje vozačke dozvole nije isto. Uvijek postoji šansa da se zbog neke sitnice stvar zakomplicira i tu je presudno iskustvo. Kroz godine rada zapravo steknete sigurnost u radu, ali i samopouzdanje koje je ipak bitno u trenutku kada kompjuter ne želi prihvatiti neki podatak i zapravo blokira proces. Tada je iskustvo zapravo najefikasniji saveznik, a njega možete ili steći sami kroz godine ili preuzeti od nekoga tko je takve situacije prošao prije vas', govori gospođa Iris koja iskustva itekako ima.

Priznaje da nije lako otići i ne osvrnuti se za sobom kada provedete puno godina s kolegama na radnom mjestu i cijelo vrijeme se lijepo slažete.

'Sve su mi to drage prijateljice, isto kao i kolegice koja su ranije otišle, a s kojima se i dalje čujemo i ako što proslavljamo redovito ih pozivamo', kazuje gospođa Iris kojoj u mirovini sigurno neće biti dosadno.

'Pomoći ću kćeri oko unuka, jer se morala vratiti na posao kada je unuk imao 4 i pol mjeseca. Tako ću par mjeseci provesti u Dubaiju, što će mi zasigurno olakšati prelazak životnog statusa sa službenika na umirovljenika', zaključuje Iris Matić.