Bivša saborska zastupnica, bivša zamjenica gradonačelnika Dubrovnika, trenutno gradska vijećnica i potpredsjednica foruma žena SDP-a Hrvatske Tatjana Šimac Bonačić u razgovoru za Dubrovački dnevnik osvrnula se na aktualno stanje u Hrvatskoj i gradu Dubrovniku. Govorila je ponajviše o situaciji koja vlada u državi zbog epidemije koronavirusa, ali osvrnula se na političku scenu.

Danas opušteno razgovaramo uz kavu doduše u park jer kafići još uvijek nisu otvoreni, no prije samo desetak dana ovako nešto bilo bi nedopustivo jer se stalno apeliralo na ostanak doma. Kako ste vi proveli to vrijeme?

- Ja sam se držala onih mjera koje je dala struka. Mislim da je epidemiološka služba ta koja je vrlo bitna u zdravstvenom sustavu. Koronavirus je zdravstveni problem s posljedicama na druge sfere života, velika nepoznanica u svijetu i ništa nam drugo ne preostaje nego da budemo odgovorni građani i da se držimo uputa. Doma imamo i mamu koja je starija, pa smo izlazili po potrebi vani uz zaštitne mjere. Nije bilo dosadno, u kući se uvijek nađe posla tako da sam napravila puno više nego ikada. Dobro je došlo ovo vrijeme da presložimo neke stvari, iskoristimo priliku da postavimo vrijednosti u životu. Čovjek treba vidjeti gdje je i što je, produbiti odnose, ispitati ih, mijenjati ako treba.

Kakav je vaš osobni stav? Zdravstvena ste radnica, je li koronavirus nešto blaži oblik gripe koji ubija samo starije ljude?

- O koronavirusu, trebaju govoriti stručnjaci. Ali kada me već pitate, i oboljeli od virusa gripe mogu imati slične simptome, način prijenosa, ali ta dva virusa su vrlo različita i ponašaju se drugačije. Za gripu se zna da postoji cjepivo no COVID-19 nova je bolest, do sada nepoznata, s mogućim komplikacijama koje ozbiljno ugrožavaju zdravlje. Strah je razumljiv, budući da se radi o novom virusu, puno nepoznanica, te ne postoji specifičan lijek niti cjepivo. Problem je što se svatko petlja tamo gdje mu nije mjesto. U ovom slučaju mnogi znanstvenici su govorili puno o tome i to je dobro. Treba vjerovati infektolozima, virolozima i epidemiolozima. Oni su stručnjaci, a virus je nepoznat. Trebamo slušati najkompetentnije ljude jer je ovo nova bolest. Na razne teorije zavjera stoga ne treba nasjedati.

Bilo je dosta straha i panike, ali evo već se vraćaju uobičajene teme poput političkih prepucavanja, prijepora oko ustaškog pozdrava... Izbori su najavljeni za srpanj. Je li to prerano u ovim okolnostima?

- Nisam sigurna da postoje pravi sigurnosni uvjeti u smislu zdravlja, a i ostvarivanja biračkog prava građana, da bi se moglo ići na izbore. Puno je neodgovorenih pitanja. Stranci na vlasti ovo odgovara jer su dobili na pojačanom rejtingu jer su neočekivanom pojavom ove epidemije ljudi bili u strahu. Krizni stožer, je bio nada i tako se povećao rejting HDZ-a.

To je samo rejting straha, ali što nas čeka od nečinjenja ili pogrešnih poteza, to ćemo vidjeti. Zbog toga HDZ koji imaju pravo raspustiti Sabor i predložiti raspisivanje izbora, koristi ovo vrijeme, ali nisam sigurna kako će se ostvariti uvjeti. Najvažnija je sigurnost građana, ne smije politički interes biti ispred zdravlja. A što se tiče ideoloških prijepora, pa vidi se da idu izbori. Trebalo se u strategiji „osigurati“ sa svojom bitnom temom, a to je ideologija. Ideologija koja odgovara HDZ-u. Provokacije su ušle svugdje.

Je li ispolitizirano ovo zdravstveno pitanje? Više se ne zna gdje počinje stožer, a gdje politička odluka. Doduše, o tome počelo pričati nakon što su odradili dobar posao i stanje s virusom je pod kontrolom.

- Točno, u strahu, neizvjesnosti, nepoznatosti, pojava Beroš, Markotić i Capak su nam davali zaštitu i nadu. Struka je neupitna. Čak i to da su svi čl HDZ-a, je bilo za očekivati, jer HDZ grabi samo u svoj stranački bazen. Ali tijekom vremena je postalo vidljivo da neke odluke, ponašanja više idu u prilog svojoj stranci. Sjetimo se da se bez ikakvog povoda iskoristila konferencija Nacionalnog stožera za napad na opozicijskog čelnika, te za prikupljanje političkih bodova. To je poljuljalo početno povjerenje i baca sumnju na vjerodostojnost odluka. Od njih se očekuje da točno prikažu što se događa. Ako su propusti u sustavu, treba ih reći jer tada bi se i dalje vjerovalo stožeru. Ako postoji sumnja da se nešto skriva, ljudi gube vjeru. Evo primjerice u našoj županiji pojavljivao se župan na svim izvještajima stožera. Nisam sigurna da ima funkciju u Stožeru civilne zaštite, jer je njegov zamjenik šef stožera, a uopće ne znam zašto je onda uvijek trebao Dobroslavić. No, naravno on je tu u službi politike. To nije dobro za građane jer oni sve vide. Pitanje je kako će se to honorirati na izborima.

Kako je SDP iskoristio vrijeme?

- Radili smo prvenstveno za dobrobit građana. Klub zastupnika SDP-a uputio je u saborsku proceduru pakete zakona za spas gospodarstva i radnih mjesta od posljedica krize uvjetovane koronavirusom, predstavili su više od 15 mjera za ublažavanje negativnih posljedica na građane i gospodarstvo. SDP je dao i prijedlog zakona o moratoriju na kreditne obveze dužnika, a isto tako i zakon protiv profiterstva u krizama. Kontinuirano se održavaju virtualni sastanci na razne teme, gdje se apostrofiraju problemi i kristaliziraju prijedlozi za rješenja. Kao što možete vidjeti iz medija, pregovara se s mogućim koalicijskim partnerima, pripremamo se po terenu po svojim izbornim jedinicama.

Je li utopijski očekivati da će ovo krizno vrijeme ujediniti oporbu i vlast za dobrobit građana?

- Krizno vrijeme nije vrijeme kada se napada. Mi smo bez problema u Saboru podržali mjere za spas gospodarstva kao i neke zakone koji olakšavaju rad Nacionalnom stožeru. Ponašali se kao konstruktivna oporba, predlagali sve one zakonske prijedloge, ali Vlada sve odbija. Kako onda ujediniti?

Kad već spominjete napade, predsjednik SDP-a Davor Bernardić je uputio grube riječi predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću. Kako komentirate taj napad?

- Ja tako ne bih. Sve se može reći, ali birajući riječi. Sigurno ne bi upotrebljavala i sve one riječi i reakcije koje su izgovorili ili napravili i predsjednik Sabora i predsjednik Vlade. Tu nama privilegije niti moj predsjednik. Međutim, imam osjećaj da u svojoj strategiji HDZ ima strategiju napada i provociranja što je legitimno, ali nije pošteno.

Zbog politike 'nenapadanja' vas mnogi kritiziraju da niste dovoljno oštra oporba u Gradskoj vijećnici HDZ-u i vladajućim. Neki vam zamjeraju da kao oporba u Gradskom vijeću ne kritizirate dovoljno.

- Osjećam se najbolje u svojoj koži, u svojim cipelama. Moj način rada koji sam imala kao saborska zastupnica, a time se vodim i sada je – „radi na tome da prepoznaš problem, predloži poboljšanje, moguća rješenja, te doprinosi na taj način“. Osobnost s nama živi svakodnevno, u svim situacijama, i doma i u svom poslu. U nastupima ne mogu biti drugačija. Možda nisam interesantna medijima, jer nisam fajterica, ali ja tada ne bi bila ja. Zadovoljna sam sa sobom u odnosu prema ljudima, pa i s onima u politici. Možete asertivnošću predlagati. Meni je draže da sam uspjela svojom inicijativom da Dubrovnik pristupi gradovima potpisnicima Europske povelje za ravnopravnost spolova ili nekim amandmanima ili prijedlozima pomoći našim sugrađanima kojima je to bilo namijenjeno. Svatko ima svoj stil.

Nije kalkuliranje?

- Zašto bih kalkulirala? Nemam nikakav benefit od toga jer mi ne mogu ništa u poslu pomoći, a ne može mi se odmoći. To je moj način rada.

Vaš stranački kolega i predsjednik dubrovačkog SDP-a oštro kritizira gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća. Je li ga podržavate u tome?

- I treba. Ima svoj stil i način rada. On jest 'fajter' i za kratko vrijeme postao je 'vidljiv' na političkoj sceni. Mislim da su i unutarnjem i vanjskom u djelovanju potrebni različiti stilovi, načini rada, a nas dvoje se nadopunjavamo. Zastupljeni smo u Gradskom vijeću ravnopravno po više parametara: generacijskom, po spolu, ali i po stilu.

Zbog pojave koronavirusa suočeni smo s mjerama koje su na granici demokratskog modela djelovanja. Je li problematično što je zadnja sjednica Gradskog vijeća bila bez vijećnika?

- To je vrlo problematično. Nedostajalo je to što nismo mogli reagirati, podrobnije objasniti, replicirati. Na toj sjednici smo bili samo mašina za glasovanje i to nije pošteno. Postoje razne internetske mogućnosti i drugi načini na koje se mogla održati sjednica, ali nije. SDP je imao prijedloge i amandmane koje su oni pročitali, ali nismo imali priliku objasniti. Sudjelovali smo u tome jer smo željeli da se donesu mjere za spas gospodarstva i pomoći građanima, ali to nije dobro jer smo kao stranka oštećeni.

Prije tri godine bili se SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika i ostali ste na zadnjem mjestu. Što ste naučili iz tog poraza?

- Iz svakoga poraza naučite, jer ako to ne možete, onda ste stvarno poraženi. Realna sam osoba pa niti nisam očekivala pobjedu jer je bilo velik broj kandidata koji su glasove crpili iz istog glasačkog bazena. Nije mi žao što sam se natjecala samostalno, jer se često sporadično prigovaralo što smo podržavali Andra Vlahušića, pa smo ovaj put odlučili da po prvi puta idemo sami. Bilo je za očekivati da će sada HNS podržati SDP-ovog kandidata, no odlučili su imati svoga kandidata i radilo se protiv mene, nas. Tako da je bilo više frontova u igri. No, svako iskustvo u politici je važno. Naučila sam puno o ljudima, da ih ima nahvao i nazbilj i to je veliki benefit.

U kakvom ste sad odnosu s Androm Vlahušićem? Bili ste mu zamjenica, a za vrijeme kampanje ste kritizirali nepravomoćnu presudu koja je bila aktualna dok ste zajedno radili.

- On ne bi nikad postao gradonačelnik da ga SDP nije podržao. Mi smo dobro surađivali u prvom mandatu. Dok sam radila s njim, nikad nisam imala prepreke, vodila sam društvene djelatnosti, drugo me ništa nije interesiralo. On inače uvijek ima puno dobrih ideja, puno znanja i nije trpio izgovor „to se ne može“, što nije uvijek dobro. I ne slažem se da cilj uvijek opravdava sredstvo. Kasnije smo se razišli. To je tako u politici. Danas se ponašamo ljudski, nismo se zakrvili. Bitno je ostati čovjek.

Kako vam se čini aktualni gradonačelnik Mato Franković?

- Prva asocijacija je „prije njega potop“, HDZ-ovski. Pokazao je jednu energiju rada, nestrpljivosti, hoće što više, a vrlo često u životu je manje zapravo više. Imam osjećaj da je u svemu tome lupio u HDZ-ov stakleni strop, pa morao aterirati. Stremi u nastojanju uvođenja reda, javne površine, kruzeri, gužve u turizmu. Ali puno je obećavao transparentnost, odgovorno trošenje, a tu je veliko zapošljavanje, čudni projekti kojima se i sam čudio, obećavao je da će svaki građanin svaki dan moći vidjeti kome i za što su plaćeni računi. Imao je priliku drugačije riješiti odnos s DPDS-om, ali nije čekao kraj prije važećeg ugovora, nego produžio, pa sada čekamo donacije od svojih sredstava od svoje imovine.

Kao zamjenica gradonačelnika bavili ste se socijalnom, kulturnom, obrazovnom i zdravstvenom tematikom. Djeca uskoro kreću u školu. Je li to dobro organizirano?

- Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak treba ići na popravni. Sama najava vraćanja najmanjih u škole i vrtiće, dovela je do čuđenja, neizvjesnosti, posebno kada je ministrica svalila odgovornost na roditelje. Ona jako puno luta, a problem je što nikad neće priznati grešku ili razmotriti neko drugo rješenje. Ona traži da je svi podrže i da svi sudjelujemo u tome što je zamislila, ali postoji puno pitanja na što su mi ukazali djelatnici u školama i roditelji. Naravno oni koji su bliski vladajućoj većini nikad neće priznati propuste jer brane tu politiku.

Uglavnom vi niste za početak škole kada je to najavljeno?

- Definitivno ne. Djeca i djelatnici nisu krivi, oni su žrtve jer se osjeća kaos u cijelom sustavu. Mjere nisu provedive jer se ne može držati razmak između djece i ne mogu se provesti ostalp što je potrebno. U svakom razredu po devet učenika? Nitko se ne pita što je s djelatnicima u školama koji su pred mirovinu. Nema preduvjeta za nastavu, a ona prebacuje odgovornost na svakog. Razumijem da se mora raditi, da roditelji ne mogu do vijeka ostati doma uz djecu, ali na ovakav način rješavati te probleme nije u redu. SDP je između ostalog predlagao da se barem jednom roditelju omogući plaćen dopust, kako bi ostali s djecom kroz određeni potrebni period. Ovako osoblje u školama postaje čuvar djece i to je loše. Ovo je godina s najmanje odrađenih sati. Štrajk, koga sam podržavala, koji je odlukom Vlade mogao biti kraći, nakon toga koronakriza, ministrica koja vrluda odlukama koje se ne mogu izvesti, koja izbjegava odgovornost i prebacuje ju na leđa roditelja... Sustav je pun rupa, a djelatnici koji su nositelji rada, djeca koja bi trebala kod svih odluka biti uvijek u centru, nisu krivi.

Domovi za starije su jako pogođeni koronavirusom. Nije li to apsurd da domovi nisu dovoljno zaštićeni jer upravo tamo rizične skupine o kojima se kao najviše brine?

- Da, znalo se da virus napada starije i da je poguban za njih. Trebalo se na vrijeme educirati, nabaviti opremu i testirati. U Dubrovniku je relativno dobro prošlo po pitanju domova, ali čuju se pritužbe da nije bilo dovoljno opreme i zahvaljujući voditeljima i osoblju stanje se održalo dobrim. Pogledajte dom u Splitu gdje je 18 ljudi umrlo i sad se krivi virus. Sustav je zakazao, a tražio se „Pedro“ jer se prikrivaju krivci. Ne želim osuđivati nikoga, ali napravljeni su propusti, zakazalo se i to treba ispitati. Ministar Beroš, koji je imao povjerenje i simpatije mnogih generacija očito je dobio zadatak zaštiti svoje stranačke kolege. O ministrici Bedeković u čijem resoru jesu Domovi se nema što reći.

Je li ova kriza prilika da se poslože neke stvari u zdravstvenom sustavu?

- Nadam se da ćemo u zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi ponijeti iskustvo važnosti javnog zdravstva, edukacija, preventive, važnosti dobre organizacije, važnosti „struka ispred uhljebljenja po stranačkim iskaznicama“ te osvijestiti da sustav mora bolje funkcionirati. U ovom iskustvo smo dobili saznanje da imamo vrijedne djelatnike u oba sustava, koji su dali sve od sebe. To je ono što trebamo nositi dalje, ali kako i kada ćemo rješavati probleme koji perzistiraju, nagomilavaju se, od kojih pate pacijenti, ali i djelatnici u sustavima. To je ministru Berošu izazov, zapravo zadatak. Bio je dobar korona-ministar, a pitanje je kako će se dalje nositi s problematikom u zdravstvu koja je evidentna. Slijedi reorganizacija zdravstvenog sustava, ali kako se nadati, kada već sada mjere i poruke koje se šalju , ne mogu se provoditi.

Pohvalila bih naše djelatnike u zdravstvenom sustavu koji su izvanredni. Pokazali su da im je struka i pacijent iznad svega. Upravo zahvaljujući takvom entuzijazmu osoblja održava se sustav. Za bolje nam treba pameti, znanja i volje političara.