Rođenje djeteta velika je sreća, ali i odgovornost. Posebno to vrijedi za prvorotkinje koje često u moru proturječnih informacija ne znaju što točno trebaju raditi s djetetom. Srećom po novopečene roditelje, osim kod liječnika i patronažnih sestara, pomoć mogu potražiti i kod Alise Aliti Vlašić i Marije Matane Bazdan, vrijednih dama koje volonterski vode dubrovačku podružnicu udruge Roda. Da bi se u udruzi Roda savjetovalo neiskusne majke, mora se završiti opširna edukacija koja traje godinu i pol dana. Osim što su prošle edukaciju, obje su i majke troje djece, pa su izuzetno kompetentne za savjetovanje novopečenih roditelja.

− Moramo odmah naglasiti da mi ne dajemo nikakve zdravstvene savjete, oni su u domeni liječnika i medicine. – kažu nam njih dvije. – Mi smo podrška na način „mama mami“, tzv. peer to peer savjetovanje koje je u zapadnom svijetu već godinama uobičajen način savjetovanja. Kada je ovaj oblik podrške pokrenut u Hrvatskoj, naišli smo na niz negativnih kritika poput „što se sada vi petljate u dojenje, a završile ste ekonomiju.“ Sada smo prihvaćanije jer je prepoznat naš trud, znanje i angažman oko dojenja. S druge strane kao udruga smatrale smo da ako već želimo poticati žene na dojenje da smo i odgovorne pružiti im ispravne informacije, ali i podršku, stoga smo pokrenule i SOS telefon za dojenje, a prije nekoliko godina i Rodinu SOS grupu za pomoć pri dojenju na Facebooku.

Potražnja za savjetima je ogromna, posebno kad je u pitanju dojenje. U ovom trenutku iz čitave regije u Rodinoj SOS grupe ima preko 30 tisuća majki koje traže podršku ili se dodatno educiraju čitajući savjete naših savjetnica. Internet kao medij omogućio je lakšu komunikaciju, ali problem s njim je što ima puno netočnih informacija i ponekad nije lako razlučiti koja od njih je ispravna. Što može itekako biti zbunjujuće za roditelje kada pokušavaju ispravno postupiti.

− Znaju se dogoditi nesporazumi i na stranicama Roda. Nakon postavljenog upita druga majka odgovara s nepotpunim ili čak krivim informacijama, pa promatrač može zaključiti da je to stav/informacija Rodinih savjetnica. Zato se Rodine savjetnice za dojenje koriste hash tagom #sos kako bi majke mogle lakše razlučiti koji je savjet savjetnica, a koji je komentar neke od članica, pogotovo jer nešto što vrijedi za jednu ženu i njezinu situaciju/ problem, ne znači da je isto primjenjivo i za drugu ženu. – objašnjava Alisa.

Najveće dvojbe kod dojenja su vezane za adaptirano mlijeko.

− Ono što posebno želimo istaknuti jest da se uvijek stavlja naglasak na djetetov razvoj – najvažnije od svega jest da se dijete dobro razvija i raste. Nepobitno je da je za svako dijete optimalna hrana mlijeko djetetove majke, i da su sve ostale samo opcije u nemogućnosti hranjenja s majčinim mlijekom. Uz pravilne i pravovremene informacije mogu se eliminirati gotovo svi izazovi na koje majka potencijalno može naići prilikom dojenja. Želimo, također, naglasiti da, čak i u situacijama kada se treba dodavati adaptirano mlijeko u dječjoj prehrani, majčino mlijeko je od izuzetne važnosti zbog niza prednosti, kao što su na primjer antitijela na viruse koja će dijete dobiti od svoje majke, a koji su trenutno prisutni u okruženju u kojem dijete raste, dok je adaptirano mlijeko uvijek isto po svom sastavu – bilo na tržištu u Hrvatskoj ili na Islandu. Rodine savjetnice za dojenje ne bježe od adaptiranoga mlijeka, one će ga same preporučiti u situacijama kada je ono nužno jer najbitniji je djetetov razvoj i da dijete ne stagnira, ali je istina da će uz tu preporuke pružiti sve informacije kako da se održi dojenje i kako da se postigne zadovoljavajuća količina mlijeka nužna za djetetov napredak kako bi se moglo vratiti isključivom dojenju. – ističe Alisa, koja dodaje da i kada se uvede prehrana adaptiranim mlijekom, preporuča se zadržati barem pokoji broj podoja što je dulje moguće te se nastoji majke ohrabriti da unatoč dodavanju adaptiranog to nije kraj dojenju, ako se slijede dani savjeti.

Razlika je i u probavljanju.

− Adaptirano je rađeno na bazi kravljeg mlijeka i treba mu oko tri sata da se probavi. Majčinom mlijeku treba duplo kraće vremena da se probavi. To je otprilike razlika kao da se jede povrće i janjetina. Zato dijete kada popije adaptirano mlijeko puno duže spava jer mu treba više vremena za probaviti ga. Kad smo već kod spavanja, to je prvi u nizu mitova. Dijete koje stalno spava nije sretno nahranjeno dijete, već potencijalno gladno dijete koje čuva svoju energiju. Stoga je na nama da dijete budimo svaka dva sata po danu, a najdalje tri sata po noći i nahranimo ga. Dijete do 6 tjedana starosti ne bi smjeli puštati da doji kada hoće, osim ako traži dojiti češće od svakih dva do tri sata.

(Ne)važna stavka u dojenju su i bradavice majke.

− Važno je da se dijete navikne na majčine bradavice i razvije tehniku kojom će najlakše povlačiti mlijeko. Ukoliko majka ima specifičan izgled bradavica (uvučene, ravne i sl.) od iznimne je važnosti da što prije poslije poroda dobije podršku pri pravilnom stavljanju djeteta na prsa. Nažalost, prema komentarima rodilja, u rodilištu se često preporučuju šeširići što samo otežava i produljuje vrijeme koje je djetetu potrebno za naučiti se na specifičan oblik majčinih bradavica. Šeširići bi trebali biti zadnja opcija, a nažalost, često se, u nedostatku vremena za duljim objašnjenjem, preporučuju odmah na početku dojenja. Važno je i reći da za ispravan hvat dojke dijete treba prihvatiti što veći dio aureole, a ne bradavice i zato oblik bradavica nije prepreka uspješnom dojenju i nema potrebe za šeširićima. – naglašavaju Rodine savjetnice.

Osim problema s bradavicama, novopečene majke se muče s položajem djeteta prilikom dojenja te konstantnom nesigurnošću dobiva li njihovo dijete dovoljno majčinoga mlijeka.

− Najbolji pokazatelj dobiva li dijete dovoljno majčinoga mlijeka su pelene. Do 6. tjedna starosti dijete u 24 sata treba imati najmanje 6 mokrih pelena, te 3-4 pokakane pelene (veličine najmanje oko kovanice od pet kuna). Jednom mjesečno se vrši mjerenje djeteta da se vidi dobiva li dovoljno na težini, te u prvih 4 mjeseca prosjek dobivanja na težini bi trebao biti oko 160 grama tjedno. – pričaju nam članice Rode.

Koliko patronažne sestre dobro obavljaju svoj posao i koliko kvalitetno savjetuju majke?

− Moramo reći da su patronažne sestre u Dubrovniku jako dobre. Drago nam je da nam ponekad dođu i na Malu školu dojenja, a jedna je i naša lokalna članica koja je u međuvremenu postala Rodina savjetnica za autosjedalice. Nažalost, moramo napomenuti da nema puno formalnog obrazovanja oko dojenja, stoga zna doći do niza nedoumica i od strane zdravstvenih djelatnika/ca. Tek nedavno je doktorica Irena Zakarija-Grković u Splitu uspjela uvesti predmet Dojenja na Medicinskom fakultetu, a nadamo se da će to uskoro biti obavezan predmet na svim medicinskim fakultetima. – govori nam Marija.

Prije su bake često znale govoriti da je dobro ostaviti bebu da se isplače, pa da više neće plakati. Je li to mit? Treba li bebu, ako je jako nemirna, ostaviti da plače?

− Dijete ne plače bez veze, nego na taj način komunicira i poručuje da mu je nešto. Ako ga se pusti da plače, dijete će se isplakati i na kraju će shvatiti da neće dobiti to što traži i prestat će plakati. Tako će učiniti još tri, četiri puta i više neće plakati jer će vidjeti da od toga nema koristi. Dijete prestane vjerovati da će roditelj doći i zadovoljiti njegovu potrebu. Na ovaj način se stvara bazična nesigurnost i nepovjerenje u roditelje i dijete može osjećati: „On mi ne može to pružiti, ok, sad ću se ja brinuti sam o sebi.“ Zato je UNICEF i provodio kampanju „Prve tri godine su najvažnije“ kako bi osvijestio roditelje o važnosti da dijete u tom periodu osjeća sigurnost i ljubav. A gdje se djeca osjećaju najsigurnije nego na majčinim prsima − zato je važno i dojenje, ne samo zbog hrane, nego i zbog ljubavi i bliskosti. – objašnjavaju Alisa i Marija.

Je li batina izašla iz raja? Treba li dijete nekada dobiti po guzi?

− Nipošto. Ono je i po zakonima Republike Hrvatske zabranjeno. Djeci treba postavljati granice, ali kroz druge metode, nikako ne fizičkim kažnjavanjem, pa čak ni takozvanim „benignim“, kao evo ti malo po guzi. Mnogi danas kritiziraju ovakav odgoj, nazivajući ga modernim roditeljstvom te da je ono odgovorno što nam je društvo ovakvo kakvo jest. No zanimljivo je da se oduvijek kritiziralo tzv. „moderno roditeljstvo“ − još je Sokrat govorio kako današnja djeca vole luksuzne stvari, loše se ponašaju, ne uvažavaju autoritete, ne poštuju starije…Danas su djeca pravi tirani, ne pomažu u kući… suprostavljaju se roditeljima i maltretiraju svoje učitelje… Uvijek ista priča, ha-ha-ha. – smije se Marija koja je mišljenja, baš kao i Alisa, da su moderni roditelji ipak bolji u odgoju djece od njihovih roditelja. Dogodio se napredak u svijesti, a i informacije su puno dostupnije onima koji žele saznati. Roda kao udruga njeguje principe odgovornog roditeljstva.

Gledajući sve ove mitove i krive metode naših roditelja i naših baka, netko će sad reći da to sve skupa i nije bilo tako pogrešno. Ipak smo svi mi odrasli, živi smo i zdravi.

− Da, ali veliko je pitanje što bi pokazale analize kada bi danas psihološki ispitali sve te odrasle koji su se kao djeca puštali da plaču ili fizički kažnjavali. Dovoljno je pogledati društvo oko nas i zaključiti da se možda ipak nešto trebalo drugačije raditi. – ističu mlade majke.

Udruga Roda aktivna je na brojnim projektima diljem Lijepe naše, pa tako i u Dubrovniku.

− U Gradu je bilo ogromno zanimanje za našu radionicu o Odgovornom roditeljstvu na kojem se pokrivaju teme i o postavljanju granica djetetu, ali nipošto ne fizičkim kažnjavanjem. To smo provodili povodom obilježavanja Dana prava djeteta koji organiziramo svake godine do dvije, a svaki put je odaziv sve veći što govori o potrebama roditelja za ovakvim tipom radionica i predavanja. Udruga Roda provodila je i projekt MAME za roditelje koji su u zatvoru želeći ih približiti djeci kako bi imali što bolji odnos jedan dan kada izađu iz zatvora. Među ostalim, djeca su ih posjećivala u zatvoru, a kroz navedeni projekt osmišljeni su proizvodi koje zatvorenici/e izrađuju kako bi se njihovom prodajom skupio novac koji ide u fond za kupnju autobusnih karata kako bi ta djeca mogla vidjeti svoje roditelje. Većim dijelom radi se o djeci iz socijalno ugroženih obitelji koja ih ne bi vidjela po dvije godine. Cilj projekta bio je, između navedenog, senzibiliziranje stručnjaka, političke i šire javnosti o potrebama i problemima zatvorenika i njihove djece. Osim navedenog provodili smo i projekt pod nazivom Majčinstvo i žene s invaliditetom. To je još uvijek tabu tema u Hrvatskoj, u što smo se uvjerili i u Dubrovniku, jer prilikom organiziranja radionice, odaziv je bio minoran. O seksualnom životu osoba s invaliditetom, kao i o njihovom roditeljstvu u Hrvatskoj se još uvijek jako malo priča. Također, udruga Roda je provodila radionice o sigurnom korištenju interneta od strane djece, što je danas zaista izazov za svakog modernog roditelja. Kao udruga redovito provodimo edukacije o sigurnosti djece u prometu, vršimo testiranja autosjedalica, održavamo Male škole dojenja, kao i radionice o porodu. Također, udruga Roda od 2013. godine provodi projekt Budi tatau kojem se potiče očeve da što više provode vrijeme sa svojom djecom. – pričaju nam volonterke dubrovačke podružnice Roda, te pozivaju sve Dubrovkinje koje su zainteresirane da se pridruže Rodi.

Za kraj smo ih zamolili da nam nabroje neke naslove knjiga za koje smatraju da bi mogle pomoći roditeljima u odgoju djece.

− Meni je najbolja knjiga autora Haima G. Ginott koja se zove Između roditelja i djeteta jer obiluje primjerima ispravne komunikacije s djetetom. − kaže Marija. – Onda bih preporučila autora Jespera Juula, svi njegovi naslovi su sjajni, možda najbolji Kako reći Ne mirne savjesti, a tu je i knjiga o dječacima Odrastanje Kaina od D. Kindlon i M. Thompson, pa od autorice P. Leach Prvo djeca…

Moderno roditeljstvo je itekako zahtjevno. Postoji puno dostupnih informacija, što je dobro, ali opet nije lako shvatiti što je od toga žito, a što kukolj. Zato je važno imati kvalitetnu podršku, a udruga Roda se kroz godine profilirala kao stručno mjesto gdje se kvalitetan savjet uvijek može dobiti. Alisi, Mariji i svim drugim članicama treba zahvaliti što nesebično daju svoje vrijeme i energiju, unatoč svim svojim obavezama, poslovima i obiteljima. A sve to rade besplatno. To su ti mali, ali izrazito bitni kotačići, koji ovaj zahtjevan svijet, čine ljepšim mjestom za život.

Maro Marušić