Kako danas gledate na iskustvo koje ste stekli u ‘Survivoru’?

Iskustvo je to koje na sami spomen stvara nevjerojatan osmijeh na licu. Zamislite samo stotinu najtežih, najsurovijih i najizazovnijih dana u svom životu koje bi se usudili opet ponoviti. Zvuči nestvarno, ali je istinito. Neponovljiva je to avantura. Stečeno iskustvo je neprocjenjivo, ali i dalje za mene teško opisivo. Mislila sam da će mi se nakon ovoliko vremena dojmovi nekako slegnuti, ali i dalje te uspomene s vremena na vrijeme naviru. Pojavi se neki detaljčić, neka sličica iz Dominikanske Republike i vrate se uspomene.

Jeste li u kontaktu s ostalim sudionicima, družite li se još uvijek?

S većinom kandidata iz mog, ali i iz suparničkog plemena sam ostala u kontaktu. Štoviše, čim imamo priliku, dogovorimo neko druženje. To su benefiti kojih nismo bili svjesni kada smo ulazili u ‘Survivor’. Ipak, dobili smo prijateljstva za cijeli život. To zajedničko tromjesečno iskustvo, u tim uvjetima i na takvom mjestu, ljude poveže posebnim nitima.

Razgovarali smo s vama kad ste se tek vratili iz Dominikanske Republike i bilo vam je teško ponovno se prilagoditi na vrevu i „normalan” život. Nosite li još uvijek utjecaj tog iskustva sa sobom?

Nije se bilo jednostavno prilagoditi normalnom, uobičajenom načinu života, pogotovo prvih nekoliko mjeseci. Primjerice, bilo je u najmanju ruku neobično ponovno imati ono što moderno društvo u Europi ima - higijenu, hranu, socijalne uvjete… Neke naizgled banalne stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo - udoban krevet, čašu vode, svjetlo u sobi… Neke navike s otoka su ostale prisutne duže vrijeme. Sve u svemu, nije se bilo jednostavno “prešaltati” na staro, ali je s vremenom sve polako dolazilo na svoje. S druge strane, zanimljivo je kada o tome razmišljate - kako se brzo zapravo čovjek može prilagoditi uvjetima života koje vežemo za neka davna stoljeća ili neke nažalost još uvijek nerazvijene dijelove svijeta. Čovjek je očito, a to čitav njegov povijesni put potvrđuje, jako prilagodljivo biće.

Jeste li se u posljednjih godina upustili u neke nove avanture i izazove?

U takve se izazove nisam upuštala od povratka doma. ‘Survivor’ je definitivno najteži i najveći izazov u mom životu i bit će ga jako teško nadmašiti. Nikad ne reci nikad, ali letvica je sa ‘Survivorom’ jako visoko podignuta.

Fitness ste trenerica, posvećeni ste aktivnom životu, koji bi bili vaši savjeti za brigu o duhu i tijelu?

Voditi brigu o svom tijelu znači voditi brigu o zdravlju u cijelosti. Briga o tijelu i duhu jednako je bitna. Fizička aktivnost nam ne služi samo za izgledati dobro, ona je ključ i za naše mentalno zdravlje. Kada se krećeš, ujedno lučiš i hormone sreće. Mislim da je to više nego dovoljna poveznica duha i tijela. Stari su Grci u obrazovanju mladih zato uvijek imali vježbe i za jedno i za drugo - učili su i promišljali, slušali i svirali glazbu kako bi “hranili dušu”, ali su istovremeno zahtijevali i tjelesnu aktivnost. Balans razvoja duha i tijela je jednostavno nužan, pa makar se po pitanju razvoja tijela radilo samo o redovitoj šetnji.

Nudi li Dubrovnik sam po sebi priliku za vježbanje na otvorenom, šetnje, trčanje?

Pošto sam rođena u Rijeci dubrovačkoj, moram reći da imamo najljepšu šetnicu za vježbanje na otvorenom. To je šetnica gdje sam provela cijelo svoje djetinjstvo i mladost. Oko izvora i duž obale rijeke Omble često sam na bickli ili u šetnji. Odmor je to za duh i tijelo u svakom smislu riječi. Zato me je jako razljutila ona suluda ideja da se preko Omble gradi brza cesta. Srećom, nakon što nas je većina digla glas protiv toga, nadležni su odlučili pitati struku za promjenu trase. Postoji i šetnica od Gruža preko Babina kuka i Uvale, otoci, posebno Lopud, Šipan i Lokrum imaju svoje šetnice. Velika i Mala Petka su odlične za šetnju. Dakle, Grad zaista ima što ponuditi u tom smislu. Ali, uvijek dobro dođe i neka nova šetnica ili biciklistička staza.

Koji su vam budući planovi i uključuju li ponovno nešto ‘ekstremno’

poput ‘Survivora’ ili idete u mirnije vode?

Ne planiram puno unaprijed. Ukoliko mi se otvori neka nova prilika ili izazov - razmislim. Volim sve pokušati i isprobati, odnosno neprestano pomicati osobne granice. Izazovi su moja strast. Ne mora značiti da će to uvijek biti dobra odluka. Ali, ako nisi pokušao, nećeš ni znati.

Na listi ste dubrovačkog HDZ-a za Gradsko vijeće Grada Dubrovnika.

Kako ste se odlučili na to i koja je vaša uloga?

I ovaj moj ulazak u političke vode su neka vrsta izazova. Kad sam se vratila u Grad i počela se okretati svakodnevici, razmišljala sam o društvu i tome vidim li sebe u nekoj aktivnijoj ulozi. Moj rodni grad vode poprilično mladi ljudi i rezultate njihovog rada bilo mi je lako vidjeti, pogotovo kada govorimo o sportu. Napravljene su prostorije jedriličarskog i veslačkog kluba, napravljena su dva nogometna igrališta u Gospinu polju, judo dvorana u Novoj Mokošici, uređen je gruški bazen, najavljuje se energetska obnova sportske dvorane, atletske staze i gradnja dvorane za tenis. I, što mi se čini najvažnijim, taj veliki projekt nove multifunkcionalne dvorane u Gospinu polju. Sve to što se u sportu radilo, ali i činjenica da gradonačelnik i njegova ekipa časno i pošteno odrađuju svoj posao, navelo me da razmislim o angažmanu. Projekata u sportu ima i očito će trebati “dati ruke” oko realizacije svega toga. I tu sam vidjela prostor za sebe. Svoj novi izazov. Mogu ne samo zagovarati zdrav život ili ulaganje u sport i sportsku infrastrukturu nego i konkretnim djelovanjem to pospješiti, odnosno biti dio ekipe koja to radi. A timski, vidjeli ste to i u ‘Survivoru’, jako dobro funkcioniram i djelujem.

Uključuju li vaši planovi u budućnosti aktivno bavljenje politikom, je li to nova avantura u vašem životu?

Ne znam što mi donosi sutra u tom pogledu. Za sada sam odlučila prihvatiti ovu avanturu. Ostalo ćemo vidjeti kada za to dođe vrijeme odnosno kada pred mene dođe neki novi izazov.