Kojim povodom ste stigli ovoga vikenda u Dubrovnik?

Zajednička kampanja nas i naših koalicijskih partnera kreće iz Vukovara. Obzirom sam ja jedina kandidatkinja HSS-a na zajedničkoj listi, cilj mi je bio u ovom periodu obići sve gradonačelnike i načelnike HSS-a i lokalne zajednice, gdje smo na vlasti. Pokušat ću obići što više naših članova. Ovdje u Dubrovniku imala sam susret sa članstvom i oni su me informirali o stanju u Dubrovniku. Moram reći da sam ugodno iznenađena s proračunom od 480 milijuna kuna. U zadnje vrijeme obilazim manje općine i gradove, koji jedva spajaju kraj s krajem i koji su se usavršili u pisanju projekata, koji su dobili zeleno svjetlo, ali oni nemaju čak onaj minimum od 10, 15 posto kako bi povukli ta sredstva koja su im omogućena. Rekla sam članovima da imaju privilegiju što žive u Dubrovniku. Ostatak Hrvatske je izuzetno siromašan. Imamo 385 tisuća nezaposlenih, od toga 150 tisuća mladih do 29 godina.

Nekidan sam posjetila Slavoniju i članovi su me odveli na osječki autobusni kolodvor. Svake subote s tog kolodvora po tri autobusa mladih odlaze iz Hrvatske jer ovdje ne mogu dobiti posao. Imamo brojku od 310 tisuća ljudi s blokiranim računima, tri tisuće obitelji čeka deložaciju zbog ovrhe, to je jedna teška i tužna slika Hrvatske. Žalosti me što naše članstvo u EU nismo iskoristili da barem dijelom to  promijenimo, članarinu smo platili, ali  onda su neki zaboravili naručiti software.  Ministarstvo poljoprivrede napravilo je katastrofalan program ruralnog  razvoja koji je vraćen na doradu. Mi smo ovu godinu zapravo izgubili,  za poljoprivrednike i za obrtnike,  to je prava šteta. Trebali bismo biti malo pametniji i složniji.

Možete li konkretizirati u čemu je Hrvatska točno pogriješila po pitanju poljoprivredne politike?

Zajednička poljoprivredna politike EU je nadugovječnija i najskuplja politika EU.  Preko 50 posto višegodišnjeg proračuna se izdvaja upravo za ovu politiku. A mi, umjesto da učimo nešto od Europske Unije, nažalost provodimo neke druge vrste politike, koje nisu za čovjeka, nego za kapital i one velike. Europska unija zna da bez seljaka nema proizvodnje hrane, niti očuvanja prostora te svom seljaku diže potpore. Mi radimo upravo suprotno. Zadnji rebalans proračuna udara upravo na hrvatskog seljaka i dodatnih 100 milijuna kuna će biti skinuto upravo Ministarstvu poljoprivrede.

Kakva bi trebala biti hrvatska poljoprivredna politika u okviru EU?

Nitko od nas nije dobio detaljne informacije o zajedničkoj politici, kako će se provoditi, koje će tu biti koristi, a koje obveze, skrivaju te informacije kao zmija noge. Ruralni plan je napravljen izrazito aljkavo, propustili smo silne milijune eura, koji su mogli biti potpora, ne samo hrvatskom seljaku za proizvodnju hrane, nego hrvatskom selu. Ukoliko želimo da ljudi ostanu živjeti na selu, moramo im osigurati vodovod i kanalizaciju, cestu, vrtiće, dom zdravlja. Moramo im pomoći da brendiraju svoje proizvode, da marketinški osmisle prodaju na kućnom pragu, razvijaju agroturizam, da proizvode zelenu energiju u vlastitom dvorištu ili razvijaju uslužne djelatnost.

Sredstva za to su osigurana u programu ruralnog razvoja, ali mi to nažalost nismo uspjeli povući. Druga moja zamjerka je to što Ministarstvo regionalnog razvoja nije prepoznalo potrebu da u svom proračunu osiguraju sredstva za male općine i gradove, za učešće koje kod nekih iznosi u potpunosti onoliko koliko im iznosi cjelogodišnji proračun. Ta sredstva trebali bismo im osigurati, da im se pomogne da ono što im je odobreno realiziraju.

Razlikujemo se kao političke strane, ali da li smo u stanju dogovoriti se oko pet stvari koje su važne za budućnost Hrvatske? Pozivam na dijalog i nadam se da će moje riječi pasti na plodno tlo i da ćemo iskoristiti članstvo, ne samo za članarnu, nego za dobrobit našeg naroda.

Prema vašem mišljenju, gdje Hrvatska griješi po pitanju hrvatskog sela?

Jasno je da je pogrešna politika politika konkurentnosti. Ne možemo konkurirati velikim zemljama u pšenici ili mlijeku. Moramo težiti tome da budemo zemlja posebnosti, delikatesa, da brendiramo ono što je specifično za neko geografsko područje i da s time budemo konkurenti. Naši ljudi znaju proizvesti hranu na tradicionalna način, znaju napraviti i dobro vino, ribari mogu loviti ribu i uzgajati školje, možemo uzgojiti finu smokvu... Količine ne možemo dostići, ali možemo kvalitetu. Potrebno je razvijati samu proizvodnju, dok drugi pak brendiraju prozvode, treći povezuju s agroturizmom, četvrti razvijaju uslužne djelatnost, moramo poraditi na obnovi zanata i osnivanju zadrugarstva. Znanje postoji i šteta je da se ne prenese  na neke nove generacije. Zemlja bez čovjeka ne znači ništa, ljudima bi trebalo osigurati osnovne uvjete za život, a mnoga sela te uvjete nemaju.

Kad im se zatvori područna škola, kao što Ministar Jovanović najavljuje, oni uz suvremeni tempo života više ne mogu ostati u tom selu, nego moraju ići negdje gdje im je lakše osigurati život. Tu Država treba i može reagirati, jer ima instrumente, sada postoje sredstva koja se za to mogu povući.

Jesmo li pogriješili u samom procesu priprema za ulazak u EU?

Mislim da mi sve olako shvaćamo, kao da će netko  umjesto nas nešto obaviti. Pred svima je velik zadatak, a to je promjena mentaliteta. Sve polazi od osobne odgovornosti. Ponekad se mi svi kunemo u struku i tražimo najbolje stručnjake, ali najbolji stručnjak sam po sebi ne znači ništa, ako on doma za svojim obiteljskim stolom nije naučio biti odgovoran prema svojim bližnjima, onima s kojima radi i s kojima se susreće. I dok to ne savladamo, imat ćemo ozbiljan problem.  To je razlog zašto se HSS zalaže za očuvanje tradicionalne obitelji, onakve kakvu hrvatsko društvo poznaje. Obitelj je prva škola međuljudskih odnosa. Tamo nas uče sve, kao i to kakvi ljudi trebamo biti. Tamo nas uče odgovornosti. Ne možemo biti šutljivi i okrenuti glavu kada se nekome pored nas događa nepravda, jer sutra će netko okrenuti glavu kad se ta nepravda bude nama događala. Moramo biti malo više ljudi jedni za druge, postoje situacije kada nisu važne razlike među nama, nego kakav je tko čovjek. Svima bi nam Hrvatska trebala biti na srcu.

Razgovarali ste sa stranačkim kolegama o gospodarstvu u Dubrovniku. Pohvalili ste veliki proračun. Koje nedostatke vidite što se tiče gospodarstva ovdje i što bi trebalo promijeniti prema vašem mišljenju?

Dubrovnik ima jako puno turista. Razgovarala sam sa zamjenikom gradonačelnika Željkom Ragužem. Pitala sam ga radi li se sondiranje ili strategija održivog razvoja koja bi pokazala može li Dubrovnik apsorbirati sve te ljude. Zalažem se za održivi razvoj, da koristimo resurse na pozitivan način, ali tako da otvaramo radna mjesta, štitimo socijalnu sigurnost zaposlenih, ali da štitimo okoliš. U tom smislu treba uvijek naći ravnotežu. Voljela bih da se vidi koliko dugo je ovolika apsorpcija turista održiva. Radi se o velikim prihodima koji se mogu reinvestirati, ali je važno je da održivi i ravnomjeran razvoj bude na pameti onima koji donose odluke.

Na koji način ovakav regionalni status Dubrovnika može pomoći svojim selima i okolici?

Trebate pokazati svoja sela svijetu. Tamo se očuvala vjera, jezik, identitet, nošnje, pjesma hrvatskog naroda. Ti ljudi žive na taj jedan tradicionalan način, koji nije poznat turistima ovog profila, a ja vjerujem da bi im bio interesantan. Tamo se svjedoči kakvi ljudi trebaju biti. Naravno da bi to bilo važno jer bi se onda i ta mjesta malo bolje izgradila, opremila, to bi bio poticaj da ljudi ostanu živjeti i u okolnim mjestima Dubrovnika. Možda bi se netko zainteresirao i preselio iz grada na selo. Jer ovdje, koliko čujem, dobri su vam pokazatelji kad je riječ o nezaposlenosti. Mnogi ljudi iz kontitneta dolaze ovdje raditi i zadovoljni su i sa plaćama, i sa načinom života. Zašto ne razvijati sela oko Dubrovnika i pokazati ih svijetu.

Što hrvatski građani mogu očekivati od vas u Europskom parlamentu?

Ja ću biti glas hrvatskog seljaka, ne samo zato što seljak proizvodi hranu i čuva prostor, nego zato što ljudi na selu zaslužuju imati jednake uvjete za život, kao i oni u gradu. Bit ću glas svih onih koji žive u ruralnom području, a njih ima 40 posto stanovništva RH. Bit ću i glas svih građana koji se zalažu za očuvanje naših prirodnih resursa, jer se protivim prodaji voda i šuma, kao i monetizaciji autocesta. Podsjetit ću da je moj glas bio presudan na Nacionalnom vijeću za vode da se sruši zakon o vodoma kojim se pokušalo privatizirati hrvatske vode. Mislim da se naš razvoj treba bazirati na održivosti, poticati gospodarske aktivnosti koje otvaraju nova radna mjesta, štite socijalnu sigurnost zaposlenih i okoliš. To su turizam, posebno agroturizam, ribarstvo, poljoprivreda, malo i srednje poduzetništvo, upotreba i korištenje obnovljivih izvora energije. Bit ću glas svih onih koji su danas obespravljeni i nemaju dostojanstveno radno vrijeme, rade bez dana odmora. Pristupila sam europskoj inicijativi za slobodnu nedjelju, jer mislim da je to izuzetno važno. Ljudi trebaju imati pravo odmoriti se i mogućnost provesti vrijeme sa svojim obiteljima, jer s ovakvim pritiskom njih se odvaja od obitelji i stvara bolesna radna snaga koja će na kraju pasti na teret poreznih obveznika. Bit ću glas onih kojima je stalo kakve proizvode imamo na našim policama. Svaka domaćica će vam potvrditi da oni nisu isti ukoliko se kupe u Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji Europske unije. Imamo povjernika za zaštitu potrošača koji nažalost kaže da je sve u redu s proizvodima koji stižu na hrvatsko tržište. Mislim da ne možemo kao građani EU biti građani drugog reda. I naravno da ću biti glas svih onih kojima je stalo do općeljudskih vriejdnosti, do zaštite obitelji kao zajednice muškarca i žene, prava roditelja da odgajaju u svom svjetonazoru djecu, ali i ljudskog prava na život, jer mislim da svako biće imamo pravo na život. Tu moramo ipak biti malo drugačije orjentirani nego što smo danas.

Jesmo li možda trebali pričekati s ulaskom u EU?

Nismo trebali pričekati, trebali smo se bolje pripremiti. Podsjetit ću vas na situaciju koju smo imali sa Slovenijom, gdje smo znali da smo u pravu, ali si nismo mogli pomoći, jer su oni sjedali za stolom na kojemu su se donosile odluke, a mi smo bili van tog stola. Važno je sjedati za tim stolom, imati utjecaj i svoj glas. To je važno za Hrvatsku, kao i za stabilnost cijele regije.  EU je zamišljena kao organizacija koja je fakotor stabilnosti i mira na ovom području i to nije nevažno za Hrvatsku koja još osjeća poprilično rane rata. Mislim da je dobro da smo članica, ali trebali smo se bolje pripremiti i puno ozbiljnije i bolje to shvatiti.

Kako gledate na vašu organizaciju u Dubrovniku pod vodstvom Željka Raguža, koja je na prošlim lokalnim izborima ostvarila jako dobar rezultat?

Važno je da HSS nakon 12 godina, kada smo imali svog gradonačelnika, opet na vlasti. Dubrovnik prepoznaje HSS, ljudi imaju tu vibru, ponovno smo u vlasti. To je izuzetno važno. Ako želiš provoditi projekte, moraš imati utjecaja. Susrela sam i dosta mladih ljudi koji su pristupili stranci, što znači da uz tu jednu starosjedilačku ekipu koja predstavlja mudrost i filozofiju HSS-a, dobivamo i nove ljude koji vide u HSS-u potencijal.  To je važno uz ovu 110. obljetnicu kad stranku pokušavamo vratiti u žižu zbivanja i na pozicije na kojima se odlučuje.

Koji je vaš stav o Dubrovačkom dogovoru. Na nacionalnoj razini ste desno orjentirani i u koaliciji s HDZ-om, u Dubrovniku s HNS-om?

Vi ste ovdje bili Republika, nitko vama ne može ništa zamjeriti, možete po svom. (smijeh)

Mi nismo imali odluku za lokalne izbore kako će se izlaziti, jer se njih prije svega doživljava komunalnim izborima. Svi se na lokalnoj razini poznaju. Ne možete nekome dati naputak da mora s ovom ili onom strankom, jer ako ne mogu zajedno i ako se ne mogu dogovoriti oko projekata, onda su svi naputci besmisleni. Donijeli smo odluku da naše lokalne organizacije procijene kako će izaći na izbore i s kojom koalicijom. Naša organizacija u Dubrovniku procijenila da projekte može provesti s gospodinom Vlahušićem, mada  u Gradskom vijeću više stranaka međusobno surađuje i postoji dogovor i razgovor oko bitnih stvari.

Sve ovisi o ljudima, ako se na razini grada ili općine mogu dogovoriti oko projekata, onda tu svjetonazori i politička opredjeljena koja nas razlikuju ne bi trebali biti imeprativ. Jer tu se ne radi o nacionalnoj politici, nego o tome hoće li neka ulica biti prohodna ili neće, da li će imati rasvjetu, hoće li ljudi dobiti vodovod i kanalizaciju. Ovisi o tome koliko je netko agilan i ima sluha za lokalnu zajednicu. Što se tiče nacionalne politke gdje se donose zakoni, treba uzeti u obzir i neka svjetonazorska i politička opredjeljena. Tu nam ne može biti svejedno da li će netko gurati zakon koji će promijeniti vrijednosni sustav društva u kojem živimo. Neki su za rasprodaju resursa, mi nismo. Neki su za otpuštanje 1000 ljudi iz Hrvatskih šuma, mi nismo. Neki su za monetizaciju autocesta, mi nismo. Neki su protiv slobodne nedjelje, mi nismo, dva puta smo pisali  zakon koji su nam srušili na ustavnom sudu trgovački lanci. To su na nacionalnoj razini druge stvari i dimenzije.

Jeste li upoznati s projektima poput HE Ombla?

Kad je riječ o Ombli, mislim da je dobro da se od toga odustalo. Hrvatska na bi imala neke koristi, a imali bi problem s očuvanjem naših podzemnih voda. Uz to bi se nadovezao i projekt Gornji horizonti, koji su za Dubrovačko – neretvansku županiju problematičan projekt i treba ustrajati i razgovarati s drugom stranom.

Veliki problem koji se tiče okoliša je i situacija što nemamo riješen problem zbrinjavanja otpada.

Koncept zbrinjavanja otpada koji je donesen nije pretjerano mudar. Tu se dosta lome koplja, vidimo da čak i oni projekti koji su dobili podršku i novac od sredstava EU, nisu realizirani, kad je riječ o regionalnim centrima zbrinjavanja otpada. Potrebno je promijeniti koncept od kućnog praga, da taj dio odvajanja otpada na kućnom pragu odrade komunalna poduzeća, da se odlagališta koja više ne mogu egzistirati saniraju i zatvore, da se sve ono što se može reciklirati reciklira, a samo ono što nije moguće zbrinuti, da ide na odlagalište. A za to nam ne treba centar u svakoj županiji. Trebalo je pristupiti mudrije i ići na dogovor više županija, uz dogovor s lokalnim stanovništvom. U mojoj županiji vodili smo sličnu borbu, ne može netko tek tako odrediti lokaciju. Ali kad bi drugačije zbrinjavali otpad, puno bi problema rješavali na vlastitom kućnom pragu i ne bi nam trebalo toliko centara za zbrinjavanje otpada.

Imamo Grad Krk i Križevce, zatim neke u Međimurskoj županiji koji to rade dobro. Ajmo uzeti dobre primjere i učiti od njih.

Kakav rezultat izbora očekujete?

Očekujem da će naša lista biti pobjednička i da će velik broj birača zaokružiti moje ime. Do sada sam pokazala da sam vjerodostojna i beskompromisna i da sam u stanju ponekad sama ostati sjediti za stolom ako je to u interesu našeg naroda, a mislim da nas u EP moraju zastupati ljudi koji stvarno vole našu zemlju, a ja je volim.