Razgovarala: Ivona Butjer

- Nedavno je održana premijera dugo iščekivanih ‘Elementarnih čestica’ na Lovrijencu u sklopu ovogodišnjih Igara. Kakvi su dojmovi, kakvi su komentari i koliko ste vi zadovoljni? 

Izuzetno sam zadovoljna. Zadovoljna sam najviše zbog toga što su ljudi prepoznali da je predstava zapravo o čovjekovom stalnom traganju za ljubavlju i da je ova kriva medijska pažnja bila kriva i nepotrebna. Proces rada s genijalnim Ivicom Buljanom je za mene bio predivan. Ivica je među nama stvorio jednu divnu mirnu atmosferu u kojoj smo satima mogli razgovarati o jednom poglavlju knjige, pa o drugom, pa o trećem... Nisam uopće imala dojam da imamo samo mjesec i pol dana za napraviti predstavu. Osjećala sam se kao da imam svo vrijeme i svu slobodu ovog svijeta.

- Mnogi su ‘Elementarne čestice’ najavljivali kao kontroverzne. U čemu leži njihova kontroverza, po vašem mišljenju?

Strašno mi se svidjelo kad je Mani Gotovac rekla da su joj se Elementarne čestice činile i prekonzervativne. Nisam sigurna da prava kontroverza ovdje uopće i postoji. Mi ljudi bojimo se suočiti sami za sobom, a Houellebecq nam na stol stavlja sve naše mane, ali i vrline. Nikad ne znamo na kojoj je Houellebecq strani i to nas zbunjuje. Čini mi se da se Houellebecq često pojednostavljuje pa zato kritizira, a mislim da je on čovjek romantičar u vječnoj potrazi za ljubavlju.   

- Je li golotinja u umjetnosti nešto što se u 21. stoljeću može nazvati šokantnim? Golotinja u današnje vrijeme vrišti iz reklama, časopisa, televizijskog sadržaja, filmova, umjetnosti općenito.Treba li golotinja biti tabu tema u 2015. godini? 

Ne treba. Pogotovo u ovoj predstavi ne bi trebala jer mislim da je golotinja ovdje zaista radnjom opravdana. Nadam se da sam svojom golotinjom uspjela prenijeti poruku ljubavi, čistoće i neskrivanja ničega. Zaista mi cilj, ni uzrok skidanja nije bio egzibicionizam i mislim da sam se zato osjećala dobro.

- ‘Elementarne čestice’ našle su se na tapeti dijela kritičara i medija upravo zbog golotinje. Međutim, važno je razlikovati pornografsku, vulgarnu golotinju od one umjetničke, koja se mogla vidjeti u predstavi. Je li hrvatska javnost spremna na takvo što?

Jako je teško na neviđeno kategorizirati što je pornografski, a što je umjetnički. To se može jedino vidjeti, doživjeti i osjetiti. Moj kolega Marko Mandić masturbirao je na sceni, a dok je to radio bio je toliko u liku Brune i toliko sugestivan da mi se činilo da je to što masturbira jedino normalno i jedino moguće i jedino pravo i iskreno što je u toj sceni mogao napraviti. Onda je to, vjerujem, umjetnost.

- Predstava je pobrala same pohvale od strane vaših kolega iz svijeta glume i kulturnih krugova koji su shvatili i prihvatili takav tip umjetnosti. Tko vas je sve pohvalio? 

Moja cijenjena profesorica Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković i Nina Violić koji su bili divna potpora i hvala im na tome i naravno moja najveća potpora prijateljica i kolegica Elizabeta Brodić. Elizabeta, volim te! Ibrica Jusić je također bio divna potpora.

- Ipak, ne može se poreći kako su ‘Elementarne čestice’ pomaknule određene granice na Igrama, kako su donijele nešto sasvim novo. Mislite li kako će se igrati i u sljedećim programima Igara? 

Nadam se jer cijeli ansambl je zaljubljen u predstavu i mi ne bismo preživjeli da opet ne zaigra.

- Poprilično ste mlada glumica, ali je vaša uloga u predstavi itekako hvaljena. Kako je bilo glumiti uz iskusnije, starije kolege? 

Bilo je divno! Toliko sam od kolega naučila. Stvarno mi je čast što sam imala priliku svjedočiti njihovim procesima, družiti se s njima, a najviše im hvala sto su mi dali toliko ljubavi i što sam se osjećala toliko prihvaćeno i slobodno.

- Premijera je protekla mirno i bez ikakvih incidenata te je nagrađena dugim i glasnim aplauzom. Međutim, prije samog održavanja proglašena je predstavom visokog rizika, policija je bila prisutna, a i sami ste se u predstavi našalili s teroristima i naglasili kako se borite za slobodu govora. Kako biste komentirali tu situaciju i je li to zaista trebalo jednom Dubrovniku koji je miran Grad i jednim Igrama koje se desetljećima održavaju bez ikakvih incidenata? Čemu se podigla tolika hajka?

Cijenim tradiciju Dubrovnika izuzetno i prema njoj imam veliko strahopoštovanje, ali mislim da umjetnost uključuje i stvaranje novog, propitkivanje i slobodu. Naša predstava zaista nije imala nikakve veze s tim što su mediji prije izvođenja o njoj pisali i toliko sam sretna što je nakon izvedbe prepoznato da je ovo predstava posvećena čovjeku i njegovoj borbi s taštinom i potrazi za ljubavlju.

- ‘Elementarne čestice’ su predstava koja govori o kontroverznim, a opet svakodnevnim temama s kojima se susreće današnji čovjek; od abortusa, preko smrti, masturbacije, pa do preljuba, starenja, a sve je to prikazano kroz dijaloge i monologe. I vi ste, igrajući svoju ulogu, predstavu zaključili riječima kako je riječ o djelu koje slavi slobodu i život. Što gledatelj može naučiti iz ove predstave i u čemu se sve može pronaći?

Svatko ima nešto u predstavi u čemu se najbolje prepoznaje. Zato je princip rada i bio takav da smo mi glumci sami izabrali dijelove teksta s kojima najbolje rezoniramo i te dijelove igrali, predstavili, proživili. Zato bi bilo pogrešno da ja kažem što se može naučiti jer to svaki gledatelj odlučuje za sebe, a Houellebecqova čar jest u tome što nudi više različitih čitanja istog teksta, čime opet dolazimo do slobode.

- Vaša uloga je ostavila utisak, posebno zbog činjenice kako ste jedina ženska osoba koja se u predstavi, na samom kraju, pojavljuje sasvim gola. Je li vam bilo teško izaći pred toliku publiku bez odjeće, jeste li imali tremu i kakvi su bili komentari?

Zaista nisam imala tremu, ali imala sam veliko veselje, entuzijazam i želju da publici prenesem ono što sam ja osjećala dok sam čitala i izvodila zadnji monolog. Da prenesem publici tu vjeru u čovjeka koji možda jest pun mana, ali ipak nikada nije prestao vjerovati u dobrotu i ljubav. Svoje skidanje zato doživljavam aseksualno i nevino, i bilo mi je toliko drago što su ga i drugi tako doživjeli.