KORONA I MENTALNO ZDRAVLJE 'Imali smo stotine poziva dnevno, a pomoć se pruža i video komunikacijom preko interneta'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Božidar Bebek
Kako korona vrijeme utječe na mentalno zdravlje komentira psihijatar dr.sc. Ivan Ćelić, pročelnik zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče, član Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i saborski zastupnik.

PIŠE Silva Capurso

Još se nismo oporavili niti od prvog vala koronavirusa i tzv. lockdowna, a s dolaskom jeseni i većim brojem oboljelih od koronavirusa mjere zaštite sve su oštrije. Uz oboljele od duševnih bolesti koji su imali problema i ranije, u vrijeme potpunog zatvaranja sustava pojavili su se i ljudi kojima je pomoć i potrebna zbog situacija u kojima su se našli. Kako "koronavrijeme" utječe na mentalno zdravlje i pojavljuje li se veći broj psihičkih teškoća kod stanovništva komentirao nam je pročelnik zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče, član Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i saborski zastupnik psihijatar dr.sc. Ivan Ćelić. Upućuje na nedavno objavljeno istraživanje Nacionalnog instituta za zlouporabu droga u SAD-u psihijatrice Nore Volkow koja je ustvrdila kako su osobe s duševnim smetnjama u 100 puta većem riziku od opće populacije od razvoja ozbiljnih komplikacija Covida, a nažalost i smrtnih slučajeva.

Pronašli način kako pomoći

- Mi smo se u trenutku zaključavanja našli u situaciji gdje je zdravstveni sustav zbog straha proboja od koronavirusa maksimalno reducirao broj prijema u bolnice, pa tako i u psihijatrijske bolnice.

Od samog početka smo kao Klinika za psihijatriju Vrapče ustrojili jedinicu za telepsihijatrijsku skrb gdje smo prvenstveno mislili na naše pacijente, dakle na one koji već imaju dijagnosticiran neki od psihijatrijskih poremećaja. Putem modernih društvenih aplikacija poput Microsoft teamsa, Zooma, ali i putem telefona za osobe starije životne dobi, kontaktirali smo s našim pacijentima i pokušali im pomoći i porazgovarati s njima jer je razgovor vrlo učinkovito terapijsko sredstvo kod svih, pa tako i kod osoba sa psihičkim tegobama.

Premda smo prije svega mislili na naše pacijente, mi smo mislili i na ljude koji su se našli u jednoj novoj situaciji, na mlade koji nisu mogli ići na fakultete, na osobe koje nisu mogle ići na svoje radno mjesto, a znamo da je to značajan dio socijalne interakcije. Oni su počeli imati određene psihičke tegobe u vidu psihomotornog nemira, nesanice, tjeskobe, depresivnosti. Takav vid pomoći otvorili smo odmah, a 10 naših kolegica i kolega je bilo zaduženo za taj dio telepsihijatrijske skrbi i imali smo po nekoliko stotina poziva dnevno.

Mislim da smo napravili dobar posao. Nismo to radili samo mi u Klinici za psihijatriji Vrapče, to su radile i Službe za mentalno zdravlje pri županijskim zavodima, ali i kolegice i kolege koji rade u općim bolnicama. Znam da je takva situacija bila i u Općoj bolnici Dubrovnik jer sam o tome razgovarao s dr. Bernardom Hajdić, tako da smo se pokušali i na taj način prilagoditi novonastalim prilikama i pružiti adekvatnu pomoć.

Prilagodba terapije

Oboljeli od duševnih smetnji i poremećaja često nisu skloni uzimati propisanu terapiju, a nerijetko se odlučuju i sami dozirati lijekove, prema vlastitom nahođenju i mišljenju o tome što bi im moglo pomoći. Rade to često bez konzultacija s liječnicima psihijatrima, pa očekivani učinci liječenja izostaju. Stoga dr.sc. Ivan Ćelić posebno ističe kako je jako bitno točno se pridržavati uputa liječnika.

- I voda može biti štetna ako je previše unosite jer može doći do disbalansa elektrolita u organizmu koje mogu izazvati određene zdravstvene poteškoće. Mi smo svi skloni kad nam je bolje a npr. imamo upalu pluća ili upalu zuba i dobijemo antibiotik prestati piti lijek idućih nekoliko dana iako nam je propisan. Treba biti svjestan toga da sve može biti otrov, ali i lijek. Osobe koje boluju od pravih psihičkih poremećaja kao što su psihotični poremećaji moraju piti doživotno terapiju. Tu bih podijelio dvije skupine lijekova. Postoje anksiolitici koji djeluju odmah kad popijete neki sedativ i kada ga unesete nakon 35 do 40 minuta osjetite njegovo djelovanje.

Međutim, unutar psihijatrije postoje lijekovi poput antidepresiva koje kad popijete ništa ne osjećate, ali kad ga pijete redovito povisi se koncentracija lijeka u organizmu, dođe do povećane koncentracije npr. serotonina kojeg se laički zove hormon sreće. Važno je da se takav lijek kontinuirano unosi kako bi bio učinkovit. I tu imamo najčešći problem. Kod takve vrste lijekova koji ne djeluju sad i odmah najčešće osoba kada se počne osjećati dobro prestane uzimati lijekove. Ista stvar je i kod antipsihotične terapije. I što se događa? Znači nakon 30 ili 45 dana dođe do ponovne pojave određenih psihičkih poteškoća koje onda zahtijevaju intenzivniji tretman koji nerijetko završi i s ponovnom hospitalizacijom.

Zato je izuzetno važno naglasiti da osobe koje imaju određene duševne smetnje poštuju ono što im je preporučio njihov psihijatar i da to redovito piju. Ukoliko smatraju da ih ti lijekovi usporavaju ili da im onemogućavaju svakodnevno funkcioniranje onda se trebaju konzultirati s psihijatrom, ali nikako nije moja preporuka da propisanu terapiju sami samoinicijativno smanjuju ili ne daj Bože prekidaju uzimanje lijekova - naglašava dr.sc. Ivan Ćelić.

Osobe s duševnim smetnjama ne treba stigmatizirati

Upravo kada je riječ o težim psihičkim poremećajima i potrebi kontinuiranog uzimanja lijekova oboljeli se nerijetko odlučuju na prekid terapije. Stoga je izuzetno važno pokušati izbjeći stigmatizaciju oboljelih u svakodnevnom životu, a u tome značajno mogu pomoći sredina u kojoj žive, obitelj i radna sredina. Psihijatar Ćelić posebno apostrofira stjecanje uvida u vlastito zdravstveno stanje kao jedan od važnijih terapijskih ciljeva u pomoći osobama s duševnim smetnjama.

- U tom smislu puno puta radimo usporedbe s određenim tjelesnim zdravstvenim stanjima. Dakle, ako netko ima šećernu bolest i dobio je preporuku da pije lijekove, on ih mora piti redovito jer ako ih ne pije doći će do promjene koncentracije šećera u krvi i to može izazvati komu u nekim ekstremnim slučajevima. Ili ako netko ima arterijsku hipertenziju on mora redovito piti lijekove da bi vrijednosti krvnog tlaka bile uredne. Tako je i kod psihičkih poremećaja. Vrlo je važan redoviti unos psihofarmaka koji jamči veliku vjerojatnost da neće doći do pogoršanja i da više neće biti potrebno bolničko liječenje. Bolničko liječenje osim što je skupo je uvijek trauma. Znači nitko od nas ne voli ići u bolnicu, a osobito kad morate doći u psihijatrijsku bolnicu to je još jedan dodatni pritisak. Nipošto ne želim stigmatizirati osobe s duševnim smetnjama, nego to upravo i naglašavam zbog stigme. Ljudi koji nisu dovoljno educirani i informirani oni će prokazivati i upirati prstom i govoriti – E ovaj je bio na psihijatriji – pojašnjava dr. Ćelić te zaključuje kako se 'mi  moramo boriti protiv stigme educiranjem ljudi kao bi bili svjesni da je psihički poremećaj isto kao bilo koje drugo zdravstveno stanje koje treba stručnu pomoć.'

- U društvu se moramo boriti protiv stigme osoba s duševnim smetnjama, a to ćemo moći samo ako smo dovoljno informirani, ako smo dovoljno educirani i ako govorimo o tom problemu. Stoga su ovakvi razgovori u medijskom prostoru vrlo važni jer daju adekvatnu informaciju općoj populaciji – zaključuje Ćelić.

Popularni Članci