Porijeklom je iz Slavonije, 16 godina je  živio u Zagrebu, potom u Vukovaru, u Istri, a čini se kako se skrasio u Dubrovniku gdje je godinama ljetovao kod prijatelja. Govori kako mu je ovdje najljepše, štoviše dodaje kako je "idealno" zbog veličine grada, blage klime i mnogo sunčanih dana.

- Dugo mi je trebalo da u životu shvatim što trebam raditi, a zapravo je jednostavno - trebaš raditi što voliš - govori Jarić koji je živio posvuda u Hrvatskoj.

- Jednu sezonu sam radio u Istri kao instruktor ronjenja i onda sam pomislio kako bi bilo super doći na jug - priča nam Jarić koji je instruktor ronjenja u Ronilačkom centru Abyss. Prošle godine u ovo doba, prisjeća se on, radio je po cijeli dan u centru koji se nalazi na plaži hotela President.

- Da se nije dogodila ova situacija s koronavirusom, mi bi sad uveliko radili, ne bih stigao ni razgovarati za ovaj intervju. Općenito sam imao jako malo slobodnog vremena, ali koliko god svi danas kukamo zbog nestašice posla, možda je u neku ruku dobro da se ovo dogodilo jer sad imamo više vremena za sebe - mišljenja je Jarić. Za njega je ronjenje u dubrovačkom akvatoriju "definitivno broj jedan" na Jadranu, a kao posebnosti izdvaja veliki broj olupina, dubina, špilja i zidova. Posebno ističe kako je jedna od vrhunskih atrakcija udaljena samo par minuta od Babinog kuka, a riječ je o olupini iz Drugog svjetskog rata.

‘BICIKLIRANJE JE NAJBOLJE ZA SKIDANJE KILA’

Osim ronjenja od kojeg primarno živi, Jarić se bavi i biciklizmom što je u Dubrovniku često tema prijepora. U gradu ne postoji niti komadić biciklističke staze, prometnice  su uske, ulice strme, ima mnogo skalina... No, sve to ljubitelje bicikle ne obeshrabruje pa su mnogi u ovo doba posegnuli za ovim prijevoznim sredstvima.

- Drago mi je da su ljudi po gradu počeli voziti bicikla. Očito se trebalo dogoditi ovako nešto da bi se dosta ljudi posvetilo fizičkim aktivnostima, a pogotovo biciklizmu koji je inače najbolji način za skidanje viška kila - ističe Ivan Jarić. On inače smatra kako Dubrovnik uopće nije problematičan za biciklizam.

- Ako se može voziti po Indiji, Africi gdje je jako loša prometna infrastruktura i poštovanje pravila, može i ovdje. Sve je stvar svijesti u glavi. Ima i gorih gradova za voziti, pa ljudi voze. Ok, Dubrovnik ima dosta uzbrdica i to je jedino nezgodno, ali i to se može svladati samo treba pažnje - kazao je Jarić koji smatra kako su Dubrovnik i okolica raj za brdski biciklizam. Otkrio nam je koje su mu najdraže biciklističke rute.

Naime, on često s ekipom  ide na 40-kilometarski trening s Babinog kuka, do Zatona, preko Primorja, Gornjih sela, spuštajući se do Orašca pa natrag. Za cestovne ture najdraža mu je tura takozvanim 'gradskim vrhovima'. Riječ je o vožnji dugoj 30 kilometara s tisuću metara svladane visine, a kreće se od Babinog kuka do hotela Palace, Petke, bolnice, spušta se niz Batalu, ide do Montovjerne, Gruža, penje na Kono, nastavlja do povijesne jezgre pa do magistrale i natrag na Babin kuk. Jarić ističe i vožnju dugačku 40 kilometara od Babinog kuka do Osojnika, a nedavno je vozio čak 100 kilometara po Konavlima. Bila je to prava avantura za njega i prijatelja koji su krenuli od Zvekovice preko Stravče, Kune, Sokol kule pa sve do Vodovađe, magistralom do Molunta pa do Grude kroz polje i natrag na Zvekovicu.

- Bio je to zahtjevan đir, ali ta regija je predivna, ne zna se je li bolja Gornja ili Donja banda. Predivan mi je i Pelješac gdje sam prošli mjesec išao biciklirajući do Potomja. Tamo sam pojeo, odmorio se i vratio u Dubrovnik. Sve skupa je 204 kilometra za osam i pol sati. Čovjek dok vozi biciklu istinski uživa i vrijeme brzo prođe, a pogled koji vidi je nagrada - kazao je Jarić kojemu je najduža vožnja bila 440 kilometara u sklopu ture Osijek-Zagreb i natrag. Tada je prisjeća se vozio 26 i pol sati i nije mogao više. Inače mu je u jednom komadu optimalno voziti do 300 kilometara.

‘BICIKLIZAM IMA BUDUĆNOSTI U DUBROVNIKU’

Osim fizičke aktivnosti, avanture i pogleda da lijep okoliš, Jarić ističe kako mu je kod bicikliranja  najdraže druženje.

- Kad sam živio u Vukovaru dosta nas je sudjelovalo u rekreativnim natjecanjima i to mi je super zbog okupljanja. Danas je teško motivirati mlade, dok smo mi bili klinci bilo je drugačije, no ipak na dubrovačkom području ima entuzijasta koji vole bicikliranje. Ekipa okupljena oko BK Konavle radi izvrstan posao, Dubrovnik Triathlon, ali i svi drugi pojedinci tako da nas se zna skupiti dosta. Definitivno ovdje biciklizam ima budućnosti samo treba poraditi na tome. Strancima je ovo raj - govori Ivan Jarić koji smatra kako bi bilo zgodno da Dubrovnik ima biciklistički klub koji bi na jednom mjestu okupljao entuzijaste.

- Prijateljima u šali kažem 'pa neće vam valjda Slavonac osnovati prvi biciklistički klub u Dubrovniku'. Bilo bi doista zgodno da imamo jedan koji objedinjuje više sportova sportove. Tu ima dosta posla, obveza i treba par entuzijasta jer nije problem osnovati klub nego ga treba voditi - mišljenja je Ivan koji je uz sve hobije i instruktor snowboarda, a ujedno je i suosnivač Snowboard kluba Switch Dubrovnik. Život ga je u taj svijet doveo, priča on, prije 17 godina kada je samoinicijativno pokušao boardati, no to ga nije oduševilo.

- Bio sam tvrdoglav misleći da mogu sam, ali prije četiri godine uzeo sam instruktora koji me svemu naučio tako da sam se zaljubio u zimu. Godinama sam s prijateljima išao i četrdesetak puta na planinu, a prošle godine sam završio za instruktora snowboarda. Tako sam slučajno upoznao dvije djevojke iz Dubrovnika koje se isto time bave pa smo osnovali klub koji sad ima 20 do 30 članova.

Osim navedenih sportova i aktivnosti, Jarić rado jedri u JK Orsan, a nedavno je upisao tečaj kiteboardinga na Neretvi.

- Volim iskorisiti slobodno vrijeme za nešto novo, no moje prve ljubavi su biciklizam i ronjenje. Bazni trening mi je biciklizam i njega se nikad ne odričem jer nema boljeg sporta. Vozio sam motore i obišao puno toga, no nisam ništa previše toga vidio ni doživio jer uvijek se juri, dok se s biciklom doživi sva ljepota oko nas - zaključio je za Dubrovački dnevnik Ivan Jarić.

*Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom