INTERVJU ŽELJKO RAGUŽ 'Nije nam važno biti u vlasti pošto-poto, ali samo tako možemo ostvariti projekte'
Čelnik DUSTRE i Luke Dubrovnik i ovaj put je kandidat za gradonačelnika. Za Dubrovački dnevnik govori o svojoj viziji Dubrovnika, odnosima u politici, ali i nekim osobnim pitanjima
Na koje projekte se fokusirate u ovoj kampanji?
-U odabiru fokusa u kampanji mi je pomoglo iskustvo koje sam stekao dok sam bio zamjenik gradonačelnika. To nisu bili projekti jednog čovjeka nego cijelog tima. Tada sam bio drugi u timu, iza tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića. Rezultati rada tog tima su DuCard koji je Gradu donio ogroman prihod, projekt 'Živi Grad' koji je doprinio Dubrovniku kao filmskoj kulisi, prometna rješenja koja su i danas vidljiva…
Ključno je nastaviti rješavati probleme u prometu na koje, barem u posljednje vrijeme, nije stavljen neki veliki fokus. Izuzetak je Lapadska obala što je odličan projekt na kojem se može čestitati vladajućima. Neću govoriti kako ništa nije dobro, samo zato što sam protukandidat, uvijek ću pohvaliti dobre projekte.
Kako biste vi riješili promet?
-Važno je s ulica maknuti vozila u mirovanju. Postoje gradovi, premda su rijetki u svijetu, u kojima su vozila na cesti samo i jedino tijekom vožnje. Sva ostala su 'pod zemljom'. Cilj nam je izgraditi pet garaža na ključnim mjestima kako bi se vozila makla s ceste. Kod 'zgrada solidarnosti' postoji parking, tamo bi trebalo napraviti veliku garažu s etažama i pod zemljom. Tako bi se vozila maknula s 'Vojnovića', a od El Tora do Pošte Lapad bismo dobili četiri trake. Zamislite koliko bi ulica bila protočnija i koliko bi bolje izgledala. Također, prekoputa 'Kolaka' na Batali imamo gradsko zemljište. Ako bi se tu izgradila garaža i ako bi se makla vozila s prometnice, dobili bismo dvije trake. Dok sam bio zamjenik gradonačelnika, napravili smo garažu u Ulici Janka Bobetka i osigurali preko 50 parkirnih mjesta. Automobila u budućnosti neće biti manje, nego više, turista će biti jednako ili više, treba promišljati šira rješenja, a ne rješavati probleme u pojedinim ulicama. To mora biti prioritet, ma tko bio na vlasti.
Što bi još trebalo promijeniti?
-Prioritet je naravno i poboljšanje sportske infrastrukture, na to sam upozoravao i upozoravam kroz cijelo svoje političko djelovanje. I, naravno, mladima osigurati bolju kvalitetu života. Dobro je imati mjeru, no Dubrovnik bi trebao biti živi grad, a ne spavaonica. Danas se ljudi u Gradu smiju zabavljati samo do 23 sata. Vratio bih muziku na otvorenome, noćni život i zabavu. Dubrovnik je nekoć, od Pila do Ploča, imao 12 živih muzika.
Dakle, u vašem se gradonačelničkom mandatu ne bi mjerili decibeli.
-Ne bi. Dok sam kao zamjenik gradonačelnika bio dio vlasti, nismo ograničavali zabavu. Ne možemo udovoljiti svima i suosjećam s ljudima koji žive u povijesnoj jezgri, ali to je teret koji bi trebali moći podnijeti.
Znali ste prilično kritizirati dubrovačku Turističku zajednicu. Kazali ste kako se ništa ne bi dogodilo da se ugasi struja i zatvore uredi, turisti bi i dalje dolazili. No, mi smo grad koji živi od turizma, ne možemo je baš ukinuti.
-Naravno kako nam treba dubrovačka Turistička zajednica, ali ne ovakva kakvu imamo. Kad biste pitali ljude tko je direktor dubrovačke Turističke zajednice, gotovo nitko ne bi znao, a to je druga najeksponiranija funkcija u gradu, nakon gradonačelničke. U današnje doba digitalizacije ići s letcima po turističkim sajmovima je totalno promašeno, a trebalo bi i predočiti građanima što se na tim sajmovima točno postiglo. Kad kao direktor Luke Dubrovnik idem u Zagreb, u nalogu moram navesti što sam tamo radio. A kod njih 10 ljudi pođe dva tjedna u, primjerice, Berlin, New York ili gdje god, bez ikakve obaveze da građanima, od kojih dobivaju novac, predoče što su tamo radili i jesu li doveli u Grad ijednog turista na osnovu toga što su bili na nekom sajmu. Garantiram vam da nisu doveli nijednog.
Smatrate li da nam trebaju ti novi turisti uopće?
-U zimskom periodu bi nam trebali. Trebalo bi raditi ciljane kampanje u svrhu produljenja sezone. Azijate nećete baš vidjeti na plažama, njih to ne zanima, idealni su za zimski turizam. Azijsko tržište je ogromno, zašto ih ne dovoditi zimi? Najlakše je reći ugostiteljima da moraju raditi, ali kome će raditi? Što su Grad i Turistička zajednica napravili da oni imaju kome raditi?
Kritike su išle i na račun kulture.
-Kritizirao sam sadržaj koji dobijemo za novac koji je uložen u kulturu. U Gradskom vijeću ću, kad na red dođu izvješća ustanova u kulturi, nakon dugo vremena podržati Dubrovačke ljetne igre. Bili smo u pravu za sve što smo govorili, primjerice da treba postojati stalni postav koji se igra na programu svake godine, kao što su Kafetarija ili Ekvinocijo. Te predstave moraju biti na repertoaru svake godine, a onda se lako 'igrati' s ostatkom programa i uvoditi nešto novo. Netko tko dođe u Dubrovnik, trebao bi znati kako je prestiž pogledati te predstave. Kad one igraju, traži se karta više. Kad igraju neke druge, karte se doslovno dijele. Nadalje, ne može proslava neke obljetnice Igara biti u zagrebačkom Saloonu. Svaka čast Saloonu, ali to su Dubrovačke ljetne igre. Kritizirali smo i jer na našim Igrama nije bilo mjesta za glumce iz Kazališta Marina Držića. Sve to se promijenilo i podržat ćemo rad Igara. Danas nitko ne može kazati da smo bili u krivu. Sve ono što smo kritizirali, to se promijenilo. Znali bi mi kazati kako to radim jer ne podržavam aktualnu ravnateljicu i jer imam 'nekoga svoga', ali to nije istina. I inače smo podržavali rad kulturnih ustanova, uvijek sam kao dobar primjer isticao Paola Tišljarića i KMD. Naravno, i danas mi 'upada u oči' omjer 7:1, u korist kulture, a nauštrb sporta, kad se o sredstvima iz Proračuna radi.
Sport se ne može samofinancirati. Ali ne može ni kultura jer se ne radi za mase, kao recimo koncert Jelene Rozge.
-Tako je. Ali omjere bi trebalo ujednačiti. Uostalom, brojne obitelji su uključene u dubrovački sport, plaćaju članarine za svoju djecu. Jasno je da u kulturu treba ulagati, međutim i rezultati rada bi trebali biti vidljivi.
Kroz sve odgovore dotičete se sporta. Natječete se za gradonačelnika, što biste bolje od ove gradske uprave?
-Sportska dvorana i nogometno igralište bi bili prioriteti. Kad se između dva projekta dvoji hoće li se napraviti sportski ili onaj koji se ne odnosi na sport, uvijek se izabere ovaj drugi. Mislim da nitko od dosadašnjih gradonačelnika, a to su Vido Bogdanović, Dubravka Šuica, Andro Vlahušić i Mato Franković, nije u životu otrčao jedan krug na nogometnom igralištu. To je razlog zbog kojeg oni ne gledaju na ovo pitanje onako kako ja to gledam. Ako bi mi neki softveraš predložio optiku u cijelom gradu, a meni je to strano tijelo, vjerojatno se ne bih puno zaustavljao na tome. Mislim da tako oni gledaju na sport. Ne mogu im zamjeriti, no postoje ljudi koji bi mogli objasniti zašto je sport toliko važan, još od najranije dobi. Danas jedan Bjelovar gradi nogometni stadion koji ima najbolje uvjete, a jedan Dubrovnik to ne može.
Ali vi ste bili na vlasti s Vlahušićem, a danas ste u koaliciji s Frankovićem.
-Razlika je u tome kad ste u koaliciji, odnosno kad ste zamjenik gradonačelnika, i kad ste osoba koja ima ovlast pokrenuti konkretne stvari i donijeti odluke. To je gradonačelnik. Uvijek vrlo otvoreno govorim, od bivšeg gradonačelnika Vlahušića, koji je na mojoj listi, sam naučio jako puno i mislim kako je napravio brdo pozitivnih stvari, ali po pitanju sporta se stvar nije maknula s mrtve točke. Nije se ništa konkretnije ostvarilo ni u Frankovićevom mandatu po pitanju sportske infrastrukture, mada ima nekih pomaka, poput boćarske dvorane, judo dvorane u Mokošici, uredio se dio oko bazena… No, nogometno igralište nemamo, sportsku dvoranu nemamo, natkrivene teniske terene nemamo, kao ni atletsku stazu, mada bismo je uskoro trebali dobiti.
Spomenuli ste Vlahušića na listi. Prethodno je bio kazao kako neće u ovim izborima sudjelovati na niti jedan način; ni kao kandidat za gradonačelnika, ni kao kandidat za župana, ni kao kandidat za vijećnika. Kako se dogodio obrat?
-Potvrdit ću njegove riječi, nije ništa slagao. Naime, nije kandidat za gradonačelnika, nije kandidat za župana, a neće biti gradski vijećnik. Zadnji je na listi, nije realno očekivati kako će DUSTRA dobiti 21 mandat u Vijeću. On sudjeluje kao potpora nama, što mi je velika čast. Zadnje tri osobe na listi su Karlo Gjurašić, Riki Rossetti i Andro Vlahušić.
Veterani.
-Da! Dakle u njih troje imamo – gradonačelnika, ravnatelja bolnice, ministra zdravstva, doktora, veleposlanika, kapetana, branitelja, dožupana, pomoćnika ministra, državnog tajnika. Kad uzmete u obzir sve liste, tko to ima, ne u tri osobe nego u 21? Nitko! Zato sam posebno ponosan što su ta tri čovjeka stala iza mene i iza DUSTRE, i hvala im! To nešto govori i o tome kakav sam kroz sve ove godine bio prema njima i kako gajimo te prijateljske odnose.
Potrebica je kazao kako Vlahušić brifira kandidatkinju Bonačić Obradović. Kako je od brifiranja SDP-ove kandidatkinje, došao vama na listu?
-Brifira on i HDZ. Vlahušić obožava dijeliti svoje znanje. Dok sam bio u Agrokoru, Ministarstvu vanjskih poslova, Gradu Dubrovniku i sada, u Luci Dubrovnik, nikada nisam upoznao osobu koja toliko voli dijeliti svoje znanje. Ako ga bilo tko nazove, on će pomoći, dati savjet, no kad se podvuče crta, on je na listi DUSTRE, i to je ono što je najvažnije. Kazao je kako sam ja jedan od rijetkih ljudi u politici koji ga nije prevario i kako sam ostao čovjek prema njemu, i kad je bilo teško, i kad možda nije bilo oportuno stajati uz njega.
A kad govorimo o 2017. godini? Vi ste tada ušli u koaliciju s Frankovićem, a oni su tada bili 'zakleti neprijatelji'. Je li vam Vlahušić to ikada zamjerio?
-Nije. Ako smo dali ruku i potpisali suradnju, ja sam se trudio biti fer i bio sam uz Vlahušića sve dok se mogao kandidirati. U jednom trenutku to nije bilo moguće, nažalost, a ja sam onda krenuo u samostalnu kampanju. Dogovorili smo suradnju s Frankovićem koja traje do danas. U tijeku je nova utakmica, novi izbori, vidjet ćemo nakon toga kako stoje stvari.
Kad ste predavali potpise za kandidaturu, kazali ste kako 'nitko bez vas sasvim sigurno neće moći sastaviti većinu, ma što to značilo'. Što je to značilo?
-Dosad smo sudjelovali u četiri izborna ciklusa u Gradu i na kraju svakog izašli uzdignutih ruku, kao pobjednici. Nismo stranka koja je nekome priljepak, uvijek na izbore izlazimo samostalno i pokazujemo svoje lice. Ostali, koji su izlazili na takav način, rijetko bi prelazili izborni prag. S druge strane je DUSTRA konstanta, priča koja traje. U vlast ne idemo pošto-poto, no bavimo se politikom i jasno je kako ne možeš realizirati nijedan projekt ako nisi na vlasti. Možeš biti najbolja oporba na svijetu, ali ne možete utjecati gotovo na ništa. Primjer je profesor Bupić koji je jedno vrijeme bio vrlo kvalitetna oporba. Danas ga, nažalost, više nema u političkom životu jer je ostao na toj poziciji. Biti u vlasti ovoliko dugo vremena, a i dalje imati potporu građana, znak je da nešto dobro radimo.
Gdje su tu principi?
-Princip je realizacija projekata. Jedino u vlasti možete ispuniti ono što ste obećali građanima. Nisam mijenjao stranke, uvijek sam DUSTRA i uvijek se držimo onoga za što se zalažemo. Nismo HDZ koji ima Tuđmana ili SDP koji ima Tita pa na osnovu toga u startu kreću s 15 do 25 posto na izbore. DUSTRA kreće s nula, krvavo se borimo za povjerenje građana.
Ima li neka opcija s kojom sutra ne biste sjeli i pregovarali? Viktorija Knežević je kazala da ne bi s vama u koaliciju, nazvala vas je wannabe Vićanom.
-Mislim kako Viktorija Knežević populistički iznosi neke stvari. Za boljitak Dubrovnika, sjeo bih sa svakim. Dakle, sjeo bih. A bismo li se uspjeli dogovoriti je neka druga tema. Nemam ništa protiv iti jedne kandidatkinje ili kandidata. Jadni su oni koji idu uzdići sebe pljujući po drugima. Mene ono što oni rade ne zanima. Cilj nam je predstaviti građanima naše ciljeve i ono što radimo i što radim, odnosno jesam radio kroz Agrokor, kao zamjenik gradonačelnika i danas kao predsjednik Uprave Luke Dubrovnik. Ako smatraju da radim dobro, neka me nagrade, ako smatraju da radim loš posao, neka me kazne. Lako je iz oporbe dobivati glasove ljudi jer često govoriš ono što se ljudima sviđa, ali konstantno biti u vlasti i dobivati povjerenje građana je jako teško. Zato su rijetki oni koji dugo traju, nama to uspijeva.
Slogan vam je 'Zajedno spremni'. Podsjeća na jedan drugi, jeste li iz njega crpili inspiraciju ili to nema veze jedno s drugim?
-Nema veze jedno s drugim. Slučajno smo došli do tog slogana. Prije godinu dana smo stavili jednu objavu na društvene mreže, glasila je – još godinu dana do izbora, spremni? Zvala me jedna osoba, kazala mi je da nam je super slogan za izbore, nisam znao o čemu govori. Kaže kako je 'spremni' super poruka, kratka i jasna. S kim smo spremni? Pa s građanima, naravno. Tako je nastao slogan i poručuje kako smo zajedno spremni napraviti još veći iskorak. Pitalo me to dosta ljudi, no nema veze s nekim pozdravima i sloganima.
Kad smo kod ideologija, većina kandidata se ne želi odrediti, kažu kako su im bitniji projekti. No, i gradonačelnika se pita hoće li Thompson pjevati na Stradunu za 6. prosinca i kako će se obilježiti Dan antifašističke borbe. Gdje ste tu vi otprilike?
-Tu sam baš u sredini. Za sve događaje je potrebno pitati za mišljenje i želje one ljude koji su za njih najzaslužniji. Branitelji bi trebali odlučivati o načinu proslave Dana dubrovačkih branitelja, to je njihov dan. Kad je neka druga obljetnica, treba pitati neku drugu relevantnu skupinu koje su im želje. Ako se radi o osobama čije je stvaralaštvo legalno, i s ljevice, i s desnice, kod mene bi imale potporu. Nisam osoba koja bi nametala stavove ljudima. Mislim kako bi se i kod projekata više trebalo pitati sugrađane. Nenamjenska sredstva i sredstva koja su višak bi bilo dobro trošiti tako da građani predlažu i glasaju za projekte za koje žele da se ostvare. Građani bi bili zadovoljni jer ste ostvarili njihove želje, a vi biste kao gradonačelnik sebi olakšali posao.
Vi onda sigurno pozdravljate participativno budžetiranje.
-Pozdravljam! Ne postoji loš projekt ako je za dobrobit Grada, ali možda se neće građani složiti oko prioriteta. Zamislite situaciju u kojoj bi svaki građanin dobio voucher od 100 eura kojeg mora potrošiti. Bilo bi zanimljivo vidjeti na što bi najviše trošili; na teretanu i sport, na kulturu ili na obrazovanje. Mislim kako bi rezultati bili poražavajući za prioritete iz Proračuna, ali sigurno u korist sporta.
Za Županiju se ne natječete. Postoji li neki kandidat kojeg ćete podržati?
-Ne, barem u prvom krugu. Mi smo stranka čiji članovi imaju slobodne ruke. Ne bih sugerirao da za nekog kandidata na izborima treba glasati, ako mi u njima ne sudjelujemo. To ne znači kako nekoga u drugom krugu nećemo podržati, no sad smo fokusirani na prvi krug.
Direktor ste Luke Dubrovnik, koja je u posljednje vrijeme bila i nagrađivana za svoje poslovanje.
-Izuzetno sam ponosan na cijeli kolektiv Luke Dubrovnik, nadam se kako su i oni ponosni na mene. Uprava i djelatnici su prije mene bili na suprotnim stranama. Mi smo kao velika obitelj, to mi je bio cilj. Kad sam preuzeo Upravu, htio sam s Radničkim vijećem i sindikatima biti na istoj strani. Svaki radnik uvijek mi može pokucati na vrata ili me nazvati na telefon, tu sam što god im treba. Nisam od onih direktora koji komuniciraju samo s dvoje, troje voditelja u firmi. Mislim kako se taj moj stav vidi i kako uzvraćaju na najbolji mogući način, a to su sjajni rezultati i nagrade.
Ima li nečeg novog po pitanju terminala?
-Od strane Luke Dubrovnik učinjeno je sve što je trebalo, sad je na resornim ministarstvima da priču privedu kraju. Nadam se kako će se to ubrzo i dogoditi, no stvar nije u našim rukama pa je nezahvalno bilo što obećavati.
Obično se žene pita kako usklađuju poslovne i obiteljske obveze. Vi doma imate petero djece. Kako se snalazite?
-Nije floskula, jako sam fokusiran na obitelj. Mojoj ženi bi bilo teško ishendlati doma sve te obveze oko djece koja su malodobna, tu ima jako puno posla. Kad nisam na poslu, mene ćete teško vidjeti po kavama, za to nemam vremena. Ili sam s kolicima, ili razvozim djecu, a nisu mi strani ni kućanski poslovi; čistim pospremam, perem suđe, što god treba.
Plivate tijekom cijele godine. Nađete li vremena sada za to?
-Stalno plivam, pođem ponekad i u teretanu, sport mi je u krvi. Ako nisam šest dana u tjednu na nekoj aktivnosti, ne osjećam se dobro.
ILI/ILI
FRANKOVIĆ ILI VLAHUŠIĆ?
Oboje.
ANITA BONAČIĆ OBRADOVIĆ ILI VIKTORIJA KNEŽEVIĆ?
Anita Bonačić Obradović.
PERO VIĆAN ILI ĐURO CAPOR?
Pero Vićan.
URED GRADONAČELNIKA ILI URED LUKE DUBROVNIK?
Ured Luke Dubrovnik.
SEVERINA ILI JELENA ROZGA?
Jelena Rozga.