INTERVJU VJEKOSLAV KOBEŠĆAK 'Dubrovčani su se zbog trofeja zasitili vaterpola, isto bi se dogodilo i Hajduku'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Nikša Klečak
Jug je osvojio prvenstvo Hrvatske pobijedivši Jadran u finalu doigravanja. Povodom tog uspjeha i pred Final 8 Lige prvaka donosimo intervju s trenerom Vjekoslavom Kobešćakom

Vjekoslav Kobešćak trener je Juga od 2015. godine što ga čini najdugovječnijim stručnjakom u novijoj povijesti dubrovačkog vaterpolo kluba. Toliko se udomaćio u gradu pod Srđem da su brojni Jugovi navijači već zaboravili kako je devedesetih godina u kapici Mladosti bio veliki rival današnjem klubu. Među svim klupskim i reprezentativnim uspjesima istaknimo da je nositelj srebrne olimpijske medalje u Atlanti 1996. godine, a što je sve osvojio kao trener gotovo je nemoguće pobrojati. Iako je u drugoj polovici četrdesetih godina i danas zaigra vaterpolo, a zadnje nastupe zabilježio je na prvenstvu dubrovačkih kupališta, pa intervju počinjemo u revijalnom tonu.

Igrali ste Divlju ligu? Za Pasjaču?

Da, 2019. godine kada sam napokon prebacio prebivalište u Popoviće što je glavni uvjet za nastup. Ušli smo čak u četvrtfinale, to nam je epski uspjeh (smijeh). Sad je korona zaustavila natjecanje na dvije godine, nadam se da ćemo se opet skupiti.

Što inače kažete na fenomen Divlje lige?

To je jedinstveno na svijetu, nema ništa slično. U Zagrebu su bili neki pokušaji, ali nikad nije masovno zaživjelo među rekreativcima i amaterima. Nastupali bi čak i neki aktivni igrači, pa se onda gubi draž. Divlja liga je fenomen veći od sporta, ljudi se druže, pa i oni koje sam vaterpolo toliko ne zanima. Trebala bi ostati ovakva kakva jest, rekreativna i amaterska sa što manje bivših igrača. U mojoj ekipi Pasjače nitko nije igrao ozbiljan seniorski vaterpolo. Biti među tim ljudima meni je gušt i privilegija i to je ono što je najvažnije. Nadam se da će se tradicija Divlje lige nastaviti i da će opet biti masovna kao što je bila prije. Sve se događa ciklički.

Hoće li isto biti i s Jugom? Kako gledate na pad popularnosti vaterpola u Dubrovniku, odnosno manje gledatelja na tribinama? Je li glavni razlog zasićenost trofejima, bi li se i Hajduku nešto slično dogodilo da osvoji četiri, pet prvenstava zaredom?

Smatram da bi s trofejima palo zanimanje čak i za Hajduk. Jest paradoksalno, ali što klub osvaja više trofeja, zanimanje (o)pada. Nema više one gladi. To je samo jedan od razloga. Drugi je nedostatak epskog protivnika, velikog rivala. Kada sam došao u Jug veliki protivnik nam je bilo Primorje. Ne samo da je na našim utakmicama bilo puno ljudi, nego i u Rijeci. Ove godine je iskočio Jadran, koji nas je svladao dva puta, i odmah je broj gledatelja u finalnim serijama narastao, i dali su nam podršku koja nam je puno značila. Vrlo je važno da postoji jaka konkurencija, onda odmah zanimanje raste. Kada već govorimo o padu broja gledatelja valja kazati da mladi, zbog pametnih telefona, društvenih mreža i svih drugih čudesa, gube interes ne samo za vaterpolo, nego i brojne druge sportove. Opstaju samo oni najveći poput nogometa, ali simptomatično je da je Agnelli (šef Juventusa op.a.) nedavno kazao da treba uvesti pretplatu na zadnjih 15 minuta utakmice, jer mladi upravo toliko mogu držati koncentraciju. NBA također muči pad gledatelja, jer nove generacije ne žele odvojiti tri sata na utakmicu. Vrlo je važno da se svaki sport prilagodi vremenu, ide s njim u korak.

Nikša Klečak

Bi li marketinški bilo dobro da se najvažnije utakmice sezone, play off, igraju ljeti u moru? Da se organizira vaterpolski spektakl po centrima mediteranskih gradova, primjerice u nas u Portu. Odmah je šušur, muving, nešto se događa, baš kao na finalu Divlje lige, a vjerujem da bi i turistima bilo zanimljivo. Što se tiče kontinentalnih klubova i njima bi bilo bolje da se utakmice igraju ljeti na otvorenim bazenima, nego zimi kada je snijeg i bljuzga, a na bazenu 30 stupnjeva.

Postoje ideje u tom smjeru. Moj je stav da bi tematiku trebalo jako dobro istražiti, napraviti sveobuhvatnu analizu, pobrojati razloge za i protiv te donijeti kvalitetan zaključak. Ta ideja svakako ima rezona, uostalom, nekoć prije se upravo tako igralo. Naravno te promjene moraju nositi LEN i FINA, jer ovako kako je sad, nemoguće je dio klupske sezone igrati u moru kada su ljeti natjecanja reprezentacija.

Reprezentativni rukomet se igra u siječnju. Moje je mišljenje da su s tim jako pogodili, jer bi puno manje ljudi gledalo rukometne utakmice da su one ljeti. Zar ne bi bilo bolje i reprezentativni vaterpolo prebacit zimi, a ljeti na otvorenom igrat završnice prvenstava i Lige prvaka?

Sve bi to trebalo navesti u analizi. Napraviti čitavo ispitivanje tržišta i donijeti najbolje rješenje. Mišljenja sam da bi trebalo nešto probat u tom smjeru, ima puno dobrih temelja, ali i otežavajućih okolnosti. Recimo primjer Dubrovnika - takvo natjecanje u moru apsolutno bi bilo skuplje, jer usred turističke sezone ti 'uzimaš' važan dio grada i sigurno netko zbog toga gubi nekakvu zaradu. Ista stvar je i u drugim turističkim gradovima Mediterana. Kada se podvuče crta, puno je razloga za i puno protiv, ali bez obzira na sve, mislim da bi bilo dobro pokrenut neke pilot projekte i vidjeti gdje to sve skupa vodi.

Nego mi sad tu sve nešto lijepo pričamo, a sve se treba pitati FINA-u i LEN koje su maksimalno inertne organizacije…

Istina, ne prate 21. stoljeće. Svaki sport ima neku posebnost koja ga čini atraktivnim i smatram da za sve postoji publika. Naravno ne možeš očekivati da ćeš biti nogomet koji je izvan konkurencije, ali sve se može unaprijediti i približiti publici. Vaterpolo je sličan hokeju na ledu. Ponekad se u oba sporta teško vidi što se događa. U hokeju se ne vidi pak, a u vaterpolu što se događa pod vodom. Hokej i vaterpolo su skroz na drugim krajevima što se tiče brzine, ali s istim problemima televizičnosti. Treba dobro izanalizirati kako su oni (i neki drugi sportovi) kapitalizirali prednosti, a sakrili nedostatke.

Ali vaterpolo organizacije to ne rade, a trebale bi. Zašto onda vaterpolo klubovi ne probaju osnovati neku Superligu ili nešto slično mimo LEN-a?

Bilo je nekih ideja, ali nikad se nisu realizirale. Evo u posljednje vrijeme svjedočimo nekim promjenama u LEN-u, nadamo se da će se konačno pokrenuti. Puno se razgovara o raznim progresima, otvaraju se pitanja, formiraju nove skupine ljudi koji trebaju biti nosioci promjena. Želim vjerovati da će sve skupa ići u boljem smjeru. U posljednjih petnaestak godina vaterpolo je jako puno izgubio na klupskom nivou, a dobio na reprezentativnom. Sjetimo se samo olimpijskog turnira iz Londona 2012. godine. Bila je sjajna organizacija s ogromnim brojem podvodnih kamera i HD prijenosom, totalno druga perspektiva igre. Naravno sve to košta, ali da bi vaterpolo napredovao, potrebna su ulaganja. Odlična su bila i prvenstva u Beogradu i Budimpešti, vjerujem da će i u Splitu biti na nivou. Tako da su reprezentativna natjecanja dobra i napreduju, ali vaterpolo organizacije trebaju poboljšati klupska. Zašto ne američko prvenstvo, oni imaju dugu tradiciju vaterpola? Ili australsko? Sve bi to diglo vaterpolo. Naravno i u Europi se neke lige mogu unaprijediti, poput francuskog ili njemačkog prvenstva.

Kad smo već kod Francuza, vi ste pomoćni trener njihove reprezentacije. Kako je došlo do tog angažmana?

Prijatelj sam s njihovim izbornikom Florianom Bruzzom. On je odveo Francusku na olimpijadu u Rio, potom je preuzeo žensku vrstu 4 godine, da bi se opet vratio u mušku reprezentaciju. Znao sam mu govorit da francuska muška vaterpolo reprezentacija ima potencijal, pa kad je došao na mjesto izbornika, rekao mi je, 'e pa sad ti dođi da skupa vidimo taj potencijal' (smijeh). Meni je to zvučalo kao vrlo zanimljiv projekt i izazov, pa sam prihvatio. Naravno uz dogovor s Upravom Juga, jer je on i dalje prioritet. Iznenadio sam se kako su reagirali i kako nisu imali ništa protiv. Bilo bi zanimljivo s reprezentacijom Francuske nastupiti kao domaćin olimpijskih igara 2024. godine. Kao Hrvat, taj san nikad neću ostvarit (smijeh). Ali nije olimpijada glavni cilj, nego podići kvalitetu vaterpola u Francuskoj.

Ne sumnjam da je moguće tako nešto ostvariti. Francuzi do devedesetih nikakve veze s rukometom nisu imali, a danas su velesila.

Oni su ubacili rukomet kao predmet u školi, zato su danas takvi kakvi jesu. U Francuskoj je sportski sistem takav da se gradi od temelja - škola i najmlađih generacija. Za razliku od Hrvatske gdje smo majstori improvizacije. Hrvati se uspijevaju snaći sa seniorima i reprezentacijom, ali donji dio sistema ne funkcionira najbolje. U Francuskoj taj dio odlično djeluje i normalno da će svaka generacija nogometa, košarke, rukometa, odbojke iznjedriti neke odlične igrače. Tako nešto bi sad probali s vaterpolom koji već raste. Francuska je izborila nastup na europskom prvenstvu, a olimpijada u Parizu bi trebala biti vrhunac.

Ovo ljeto se igra europsko, ali i svjetsko prvenstvo. Pa nije li to ludilo? Opet dolazimo do vaterpolo organizacija koje, čini se, sve rade kontra vlastitog sporta.

Teško je objasniti ogromnu količinu natjecanja koja nema nikakvog smisla. Europsko prvenstvo, svjetsko, olimpijada, svjetska liga, često unutar 12 mjeseci bude čak tri velika reprezentativna natjecanja. Ljudi se zasite i gledanost pada. Ne samo da se povećao broj reprezentativnih, nego i klupskih utakmica, jer je tu i regionalna liga. Uglavnom, jednostavno je previše nastupa što ostavlja traga i na zdravlju igrača. Lijepo je igrat brojne utakmice, ali financijski je teško pratit pogotovo nekim manjim klubovima. Trebalo bi europsko i svjetsko igrati svako četiri godine, kao u nogometu. Tako je nekad bilo, ali LEN i FINA natjecanja organiziraju radi svojih financijskih interesa. Pa vidimo da FIFA sad i u nogometu hoće progurati da se Svjetsko prvenstvo igra svako dvije godine.

f

Prema mojim informacijama kapetan Loren Fatović imao je zdravstvenih problema. Kakva je sad situacija, bi li bilo dobro da odmori ovo ljeto, a ne da za reprezentaciju igra dva velika natjecanja?

Imao je koronu dva puta. I brojni drugi igrači. Ostavilo je traga na njihovom zdravlju pogotovo jer igraju jako puno utakmica. Fatović je kapetan, igra na visokom nivou, jedan je od najboljih na svijetu na svojoj poziciji, pa je normalno da dođe do iscrpljenosti i zamora materijala. Vjerujem da će sljedećih sezona Fatović bit još bolji. Što se tiče reprezentacije ne bih ništa komentirao, jer sam ja u Francuskoj (smijeh).

Je li se jedan dan vidite za kormilom Hrvatske?

Naravno da je svakom treneru san biti izbornik svoje reprezentacije. Ako se složi jedan dan, super. Moram naglasiti da mene posao u Jugu jako ispunjava. Sad se pojavio ovaj angažman u Francuskoj i pristao sam. Što će biti u budućnosti, vidjet ćemo. Dugo sam u Jugu, i dalje imam motiva i izazove.

Sigurno je veliki izazov afirmirati igrače. Imamo sada u Jugu mladog Kakarisa, koji je proglašen najboljim igračem prvenstva, a za čiji ste razvoj i vi zaslužni. Hoće li ostati u klubu i iduće sezone?

Ima ugovor još godinu dana. U razvoju mladih igrača vrlo je važna sredina. Jug je fantastično mjesto za napredovanje. Nema garancija da će mladi igrač s potencijalom uspjeti, ali Jug je klub koji će mu dati šansu, jer ima takvu politiku. Čim igrač osjeti da su trener i klub iza njega, odmah je opušteniji i lakše mu je napredovati. Evo mi ove godine imamo Burđeleza, koji je 2005. godište, a odigrao je lijepi broj utakmica.

Koje će biti promjene u momčadi za sljedeću godinu? Spominju se odlasci Benića, Argyropoulosa…?

Ne bih sada o tome špekulirao, neki će otići, neki će doći, ali vjerujem da ćemo i dalje biti na nivou.

Argyropoulos je igrač s iskustvom, došao je u Jug kao gotov igrač. Kako to da nije išao negdje za bolje financijske uvjete nego je stigao u Dubrovnik?

Došao je upravo zbog ovoga što vam govorim, iako je dobio značajno manji ugovor od onoga što su mu nudili. Zbog napretka. Sada ako ode, dobit će još bolje financijske uvjete. Jug ne može ponuditi ugovore kao neki drugi klubovi, ali mnogi igrači žele doći zbog njegovog značenja za vaterpolo. Naravno klubu je uvijek najvažnije razvijanje svojih mladih igrača, a stranci su tu kao dopuna. I ove godine smo juniorski prvaci Hrvatske, tako da mladih uvijek ima.

Je li djeca i dalje upisuju vaterpolo kao prije?

Bili smo se nekoliko godina opustili, pa je broj pao, a ove godine je opet narastao kada smo imali akciju po školama. Međutim, najbolja reklama su nam pune tribine na utakmicama s Jadranom. Kada djeca vide atmosferu, sama će se odlučiti na treniranje vaterpola. Važna je i Divlja liga. Zanimljivo kako u Cavtatu djeca puno upisuju vaterpolo, vjerojatno zato jer im je vaterpolo teren nadohvat ruke. Bilo bi sjajno kada bi i Jug dio svojih aktivnosti ljeti imao na nekoj plaži, Danče mi izgledaju idealne za tako nešto.

Uskoro nas očekuje Final 8 Lige prvaka. Protivnik u četvrtfinalu je Ferencvaros. Vaša predviđanja?

Cilj na početku sezone je bio ulazak na Final 8. Iz ove pozicije smatram da bi ulaz među četiri momčadi Europe bio sjajan rezultat. Dobro je da smo sada u optimalnoj formi što su pokazale utakmice s Jadranom. U jednoj utakmici svašta se može dogoditi, ovisi kakav će kome biti dan. Ali ne idemo na turnir rasterećeni, jer bi to značilo da unaprijed govorimo kako smo slabiji. Nitko nije izraziti favorit čitavog turnira. Pro Recco zadnjih 20 godina najviše ulaže, a samo je jednom obranio naslov prvaka Europe.

Koliko se vaterpolo promijenio u zadnjih 20, 30 godina što se tiče treninga, prehrane…?

Sistem treninga se jako puno promijenio, a posljedično i brzina. Čitava sportska nauka i priprema sportaša strašno je evoluirala u posljednja dva desetljeća. Danas s manje treninga izvlačimo više iz sportaša. Naravno tu su i nutricionisti, fizioterapeuti, doktori…, svi oni nastoje maksimalno povećati kapacitete igrača, a istovremeno ih čuvati da što duže traju. Zbog svega toga moguće je danas igrati neusporedivo veći broj utakmica nego prije. Sport nije samo sport, nego i ekonomija, medicina, psihologija...

Može li se VAR implementirati u vaterpolo?

Naravno da može. Već sad na reprezentativnom nivou postoji gol tehnologija, a s ulaganjem u podvodne kamere moglo bi još više. Najveći problem u vaterpolo igri jest što sudci donose puno odluka daleko od lopte. To otežava praćenje same utakmice. To bi se moglo poboljšati uz VAR.

Maro Marušić

Popularni Članci