INTERVJU S PROČELNIKOM ZAVODA ZA PULMOLOGIJU U DUBRAVI Dr.sc. Đivo Ljubičić: 'Sve je više dokaza da omikron češće napada grlo nego pluća, ali treba paziti'

Osim toga, dr. sc. Ljubičić je voditelj Centra za pulmologiju u Specijalnoj bolnici Sveta Katarina te dio stručnog tima u Centru za liječenje POST-COVID-19 sindroma. Također, predavač je na dodiplomskom studiju medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno je jedini liječnik u Hrvatskoj koji posjeduje europski certifikat za endobronhalni ultrazvuk i zapravo bi trebalo jako puno vremena i prostora za pobrojati sve njegove uspjehe i profesionalna dostignuća. Sve to rezultat je ogromnog iskustva koje je odlučio podijeliti s čitateljima Dubrovačkog dnevnika pa u velikom intervjuu govori o COVIDU-19 i post-COVIDU, omikron varijanti, novim istraživanjima, dosadašnjim zaključcima, liječenju dišnih bolesti, alergijama, o vaterpolu kojem je kao dijete Grada vjeran i o svom rodnom Dubrovniku iz kojega, kaže, nikada nije otišao.

Živimo u vrlo specifičnom vremenu u kojem je najveći pritisak na liječnicima i medicinskom osoblju, pogotovo onima koji rade na COVID odjelima. Vrstan ste pulmolog, iza vas su brojni poslovni uspjesi i dostignuća, koliko je teško nositi se sa svim poslovnim i profesionalnim obvezama i zadaćama koje je i pred Vas postavilo ovo vrlo zahtjevno vrijeme?

Zdravstveni radnici se i tijekom uobičajenih uvjeta (rekli bismo "staro normalno") suočavaju sa stresom na poslu, uglavnom zbog dugih smjena i dežurstava, razine odgovornosti te trajnog svjedočenja o težini ljudske patnje. Kao odgovorne osobe na prvim linijama u borbi protiv bolesti koronavirusa 2019 (COVID-19), radimo još više i dulje i u puno stresnijem okruženju, a istodobno manje viđamo obitelj i prijatelje. Medicinski djelatnici, kao i ostali ljudi, nisu sami po sebi imuni na učinke koje katastrofe (poput pandemije ili ponavljanih potresa) imaju na mentalno zdravlje, te smo se pored pojačanog stresa na poslu morali nositi i sa stresom nastalim zbog raznih nepogoda izazvanih potresima i pandemijom u privatnom okruženju. Međutim, klinička karijera često zahtijeva od nas da odgovorimo na više zahtijeva odjednom pa smo ipak nešto iskusniji u upravljanju sa stresom nego opća populacija. Problemi se mogu pojaviti kada ponestane vremena za oporavak između stresora, kada osjećamo da ne možemo učinkovito odgovoriti na mnoge zahtjeve s kojima se suočavamo. Tada može nastati tzv. umor od suosjećanja (empatije), a uključuje dva elementa: izgaranje (burn-out) i sekundarni traumatski stres. Izgaranje je fizička i psihička iscrpljenost koja dovodi do smanjene sposobnosti suočavanja s vlastitom okolinom, a uključuje umor, frustraciju, osjećaj bespomoćnosti te smanjeno zadovoljstvo u radu. Sekundarni traumatski stres je stres koji proživljavamo zbog empatije s drugima kada smo svjedoci njihove patnje, traume ili smrti. Radi izbjegavanja navedenih scenarija, izuzetno je važna briga o sebi i vlastitom mentalnom zdravlju i svjesno upravljanje stresom. Alati na raspolaganju su fizička aktivnost i sport, uredna higijena sna, koja podrazumijeva pravilne intervale spavanja 7-9 sati (kad god je to moguće), zdrava prehrana i adekvatan unos vode, izbjegavanje povećanog unosa alkohola, intenziviranje kontakta s obitelji i prijateljima (tijekom pandemije govorimo o fizičkoj, ali i ne socijalnoj distanci). Također važno je razgovarati i međusobno dijeliti iskustva s kolegama koji su u sličnoj situaciji i pred sličnim izazovima. Kolege psihijatri koji se bave stresom preporučuju vježbe vizualizacije, progresivnu mišićnu relaksaciju, mindfullness, meditaciju, vježbe disanja. Mnogi nalaze potporu u humoru, pisanju dnevnika ili religioznosti. Osobno, trudim se biti što više fizički aktivan – plivanje, vaterpolo, hodanje, planinarenje, izleti, te njegujem socijalne kontakte s osobama u čijem sam prisustvu veseo i opušten. Također dio svojih kapaciteta odvajam na učenje vještina koje su sasvim različite od poslovnog konteksta.

Iako se radi o novoj bolesti, o COVIDU-19 se danas zna puno više nego te 2020. godine kad je stigao u naše krajeve. Koji su vaši zaključci koje ste izvukli u radu i liječenju COVID pacijenata?

Pitanje je dosta općenito, jer je zaključaka mnoštvo i bilo bi neozbiljno komentirati ih u par rečenica. Stoga ću vam ispričati kako smo uopće došli do zaključaka i kolika količina posla se krije iza „donošenja zaključaka“. Klinička bolnica Dubrava bila je od početka pandemije glavni nacionalni centar za zbrinjavanje oboljelih od bolesti COVID-19 te je do danas u bolnici liječeno više od 7 500 bolesnika. U prvoj i najvećoj post-COVID dnevnoj bolnici u Republici Hrvatskoj zbrinuto je više od 3 500 bolesnika. Liječenje bolesnika vođeno je prema smjernicama i protokolima za rad i postupanje kod infekcije SARS-CoV-2. U liječenju su primjenjivani svi suvremeni dijagnostički i terapijski intenzivistički postupci, poput primjene invazivnih modaliteta mehaničke ventilacije, neinvazivne mehaničke ventilacije (NIV), terapije visokim protokom kisika (HFOT), primjene ultrazvuka, bronhoskopije, neinvazivnog i invazivnog hemodinamskog praćenja i optimizacije bolesnika, bubrežne nadomjesne terapije, kao i primjene veno-venskog ECMO-a (vantjelesne oksigenacije) kao krajnje potpore kod respiracijske insuficijencije. Zbog potrebe sagledavanja iskustava kao i planiranja skrbi za oboljele od COVID-19 u ožujku 2021. započeta je inicijativa za stvaranje registra svih bolesnika liječenih od COVID-19 u KB Dubrava. Osobnim angažmanom više od 80 liječnika, koji su uz iznimno zahtjevan svakodnevni rad unosili podatke u prethodno dizajniranu tablicu, uspjeli smo stvoriti veliku sveobuhvatnu bazu podataka svih pacijenata oboljelih od COVID-19 liječenih u našoj ustanovi. Ova baza podataka temelj je za publiciranje radova vlastitih iskustava s bolešću COVID-19 od kojih je više od 10 trenutno u postupku recenziranja, a neki su već publicirani. Angažirani liječnici koji su radili na registru članovi su autorskih grupa koje su posvećene različitim aspektima bolesti COVID-19 (smrtnost, tromboze i krvarenja, potreba intenziteta respiratorne potpore, bakterijemije). Dana 16. i 17. prosinca 2021. smo povodom 30. godišnjice djelovanja Kliničke bolnice Dubrava u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske organizirali simpozij „Iskustva i izazovi u liječenju oboljelih od COVID-19“, na kojem smo medicinskoj javnosti (više od 3000 prijavljenih zdravstvenih djelatnika) tijekom 62 predavanja predstavili mali dio naših zapažanja i rezultata. Objavljen je i na internetu javno dostupan Suplement 4 Liječničkog vjesnika, službenog glasila Hrvatskog liječničkog zbora, u kojem smo objavili zaključke sa simpozija.

Omikron varijanta virusa donijela je nove rekorde u broju novozaraženih, ali barem zasad nije srušila rekordne brojke umrlih od COVIDA-19. Iz vašeg iskustva, radi li se tu ipak radi o nešto blažoj varijanti od onih dosadašnjih? Je li kod delta varijante bilo više plućnih komplikacija nego sada ili to nije slučaj?

Sve je više dokaza da omikron varijanta češće inficira grlo nego pluća, čime se, vjerujemo, može objasniti zašto se čini da je zaraznija, ali manje smrtonosna od drugih sojeva virusa. Šest studija (četiri objavljene od Badnje večeri) je pokazalo da omikron ne oštećuje ljudska pluća toliko koliko delta i druge prethodne varijante SARS-CoV2 virusa. Ova istraživanja tek trebaju proći recenziju drugih znanstvenika. Rezultat svih mutacija koje čine omikron drugačijim od prethodnih varijanti je da je možda promijenio svoju sposobnost da inficira različite vrste stanica. U biti, izgleda da je sposobniji zaraziti gornje dišne ​​puteve - stanice u grlu. Postoje naznake da se u stanicama grla lakše razmnožava nego u stanicama pluća. Ovo je stvarno preliminarno, ali studije upućuju u istom smjeru. Ako se virus više replicira u grlu, to ga čini zaraznijim, što bi moglo objasniti brzo ovakvo brzo širenje. S druge strane, virus koji je dobar u zarazi plućnog tkiva bit će potencijalno opasniji, ali manje prenosiv. Kolege iz Liverpoola su pokazale da omikron dovodi do "manje teške bolesti" kod miševa. Rad je pokazao da miševi zaraženi omikronom manje gube na težini, imaju niže virusno opterećenje i imaju manje tešku upalu pluća. Životinjski model sugerira da je bolest manje teška od delte i izvornog virusa otkrivenog u Wuhanu. Čini se da se brže uklanja iz organizma, a životinje se brže oporavljaju, a to je povezano s kliničkim podacima kojima tek slijedi objava. Rani pokazatelji su da je omikron dobra vijest, ali to još nije pouzdan signal da se do kraja opustimo, jer ako je osoba klinički ranjiva (dob, komorbiditeti), posljedice još uvijek nisu bajne - ljudi umiru i od bolesti izazvane omikron varijantom. Ne smijemo još dopustiti da svi strgnu svoje maske i tulumare. Vezano za omikron, još bih nadodao da smo sad usred rasprave o tome kako najbolje provesti kućno testiranje. Prije dva tjedna neki su znanstvenici utvrdili da bi brzi antigenski testovi (BAT) mogli biti točniji kada bi ljudi uzimali briseve iz grla, kao i iz nosa. Ja se slažem s tim prijedlogom, jer ne vidim razlog zašto se ne bi uzimao bris ždrijela i nosa u istom aktu. Kolege iz Južne Afrike su pokazali kako su uzorci sline podvrgnuti PCR testovima bili bolji od nazalnih briseva u otkrivanju omikrona.

S kolegama iz Zavoda za pulmologiju 

Imate iznimno iskustvo na području pulmologije. Koji pacijenti s bolestima i smetnjama dišnog sustava su najviše ugroženi kod zaraze COVID-om? Što je s pušačima?

Svi bolesnici, a posebno oni s komorbiditetima poznatim od ranije, u opasnosti su razviti težak ili kritičan oblik bolesti koji zahtjeva hospitalno liječenje. Prema dosadašnjim saznanjima i iskustvu, pretpostavljalo se da su bolesnici s astmom i kroničnom opstruktivnom bolešću pluća (KOPB) poznatom od ranije pod većim rizikom od razvitka težeg oblika bolesti te također od akutnog pogoršanja osnovne bolesti. Prema podatcima iz Registra hospitalno liječenih bolesnika s COVID-19 u KB Dubrava, bolesnici s astmom poznatom od ranije i KOPB-om pri prijemu su imali teži oblik bolesti, no njihovi ishodi nisu bili lošiji u odnosu na kontrolnu skupinu, što se moglo očekivati s obzirom na prirodu osnovne bolesti i samog COVID-19. Bolesnici s uznapredovalim karcinomom pluća, kao i bolesnici s drugim malignim bolestima imaju lošije preživljenje u odnosu na kontrolne skupine po dobi i spolu.

Pušenje je povezano s drugih težim bolestima i povećanim rizikom od smrti kod ljudi kojima je potrebno bolničko liječenje zbog COVID-19. Britanska studija koja je obuhvatila podatke od 2,4 milijuna ljudi, objavljena u siječnju 2021. pokazuje da pušači koji dobiju koronavirus dvostruko češće zahtijevaju bolničko liječenje i prijavljuju više simptoma od nepušača. Pušenje dovodi do razvoja mnogih ozbiljnih zdravstvenih stanja, uključujući kardiovaskularne bolesti, kronične bolesti pluća i dijabetes. Znamo da je veća vjerojatnost da će ljudi s tim zdravstvenim stanjima biti hospitalizirani ili umrijeti ako se zaraze koronavirusom. Pušenje također može oštetiti pluća i imunološki sustav, čineći bolesnika osjetljivijim na respiratorne infekcije. Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi: “Pušenje narušava funkciju pluća i otežava tijelu da se bori protiv koronavirusa i drugih bolesti." Ne znamo sa sigurnošću imaju li pušači veću vjerojatnost da će dobiti koronavirus, iako znamo da je veća vjerojatnost da će se ozbiljno razboljeti od COVID-19 ukoliko se zaraze. Neki rani članci sugerirali su da pušenje može povećati šanse za zarazu, budući da pušači češće dodiruju lice i usta. S druge strane, nedavni rad londonskih istraživača sugerira da postoji manja vjerojatnost da će pušači biti zaraženi koronavirusom. Jedna studija sugerira da bi to moglo biti zato što nikotin ometa ACE2 receptore, što može spriječiti virus da uđe u stanice. Istraživači su rekli da je potrebno više znanstvenih istraživanja kako bi se razumjeli ti nejasni  nalazi. Jedan američki rad u kojem se tvrdi da pušenje može smanjiti rizik od infekcije SARS-CoV2 povučen je nakon što je utvrđeno da dva njegova autora imaju veze s duhanskom industrijom. Bez obzira na to smanjuje li pušenje rizik od zaraze koronavirusom, znamo da povećava rizik od teške bolesti, hospitalizacije i smrti ako se ipak osoba zarazi. Razumijem da je pandemija bila vrlo stresna, ali nikad nije bilo bolje vrijeme za prestanak pušenja.

Čini se kako liječnici obiteljske medicine najčešće propisuju antibiotik Sumamed kod pacijenata koji se od COVID-a liječe kod kuće. S druge strane, dr. Alemka Markotić je nedavno kazala kako u akutnoj fazi bolesti Sumamed ne pomaže, kao ni ostali antibiotici. Koji je vaš stav?

To nije pitanje stava, već znanosti i dokaza. Antibiotici su dokazano neučinkoviti protiv virusa. Azitromicin se pored infekcija gornjeg respiratornog sustava koristi i u liječenju atipičnih pneumonija koje često mogu stvarati „intersticijski uzorak“ na rendgenogramu srca i pluća. Ali ove vrste atipičnih pneumonija (npr. Legionarska bolest i sl.) nemaju baš nikakve veze s virusnom pneumonijom, stoga je azitromicin potpuno neučinkovit kao antibiotik. I to nije neka nova spoznaja, već medicinsko znanje s najvećom razinom dokaza.  Međutim, azitromicin ima i manje poznat imunomodulacijski učinak, tj sposobnost da utječe na neke čimbenike upale pa se istraživao i taj aspekt molekule u akutnom COVID-u. Tijekom COVID pandemije objavljeno je više radova i analiza koje su dokazale da azitromicin ne djeluje ništa bolje od placeba u COVID-u i da se nije smanjio broj dana sa simptomima, Propisivanje azitromicina ili bilo kojeg drugog antibiotika širokog spektra u akutnom COVID-u mogu protumačiti jedino kao bojazan od mogućih sekundarnih bakterijskih infekcija kod oboljelih od COVID-a. One su, istina češće, ali to nikako ne opravdava nekritično profilaktičko propisivanje i zloupotrebu antibiotika, jer time dugoročno radimo veliku štetu cijelom društvu i povećavamo rezistenciju postojećih bakterija na propisani antibiotik. Sekundarnu infekciju treba prvo dokazati (klinička slika, pregled bolesnika, laboratorijski nalaz i RTG srca i pluća), pa tek onda ukoliko je potrebno propisati antibiotik prema postojećim nacionalnim smjernicama.

Sve je veći broj reinfekcija, ali i onih pacijenata koji se žale na tzv. post-COVID sindrom. Koliko se pacijenti koji su preboljeli COVID-19 žale na smetnje dišnog sustava i o kojim se smetnjama radi?

Dosadašnja iskustva pokazuju da neki bolesnici nakon preboljele bolesti COVID-19 razviju brojne simptome i komplikacije u sklopu sindroma post-COVID. U svrhu praćenja takvih bolesnika, u KB Dubrava 2020. otvorena je post-COVID dnevna bolnica. To je najveći i najiskusniji post-COVID centar u Republici Hrvatskoj. Prosječna dob osoba s post-COVID sindromom bila je 62 godine, a prosječni indeks tjelesne mase 30,9. Većinom se radilo o nepušačima (60%) ili bivšim pušačima (36%). Do 12. tjedna praćenja 16% bolesnika razvilo je komplikacije (tromboembolije, aritmije, pneumotoraks, CVI, trombocitopenija), a kod dvaju bolesnika došlo je do reakutizacije infekcije. Nove bolesti otkrivene su kod 24% bolesnika (hipertenzija, dijabetes i tireoiditis). Najčešći simptomi bili su nedostatak zraka (72%), kašalj (59%), umor (33%) i neurološki simptomi (37%). Difuzijski kapacitet za ugljični monoksid (mjera očuvanosti dišne površine) je na prvom pregledu bio smanjen kod 76% bolesnika, a kod 10% bolesnika zaostala je snižena vrijednost zasićenosti krvi kisikom nakon 24 tjedna. Većina bolesnika imala je patološke uzorke „mliječnog stakla“ na CT snimci na prvom i kontrolnom pregledu. Naši rezultati pokazuju da bolesnici koji su preboljeli teži oblik infekcije COVID-19 imaju značajan respiratorni deficit i dugotrajni oporavak.

Boravak na svježem zraku, izbjegavanje cigareta, tjelovježba samo su neki od načina na koje možemo održati zdravlje svojih pluća i uopće dišnog sustava. No, ponekad to nije lako izvedivo za većinu stanovništva koja živi u gradovima koji su prepuni smoga. Zagreb se početkom studenog spominjao kao jedan od najzagađenijih svjetskih gradova. Koliko je moderan način života poguban za pluća i kako održati njihovo zdravlje te spriječiti bolesti dišnog sustava?

Zagreb, kao i drugi gradovi u Hrvatskoj, ponekad može završiti na listama onih s najzagađenijim zrakom, bez obzira na to tko radi rang liste. Međutim, to se uobičajeno zbiva u nekim kraćim razdobljima. To je rezultat nepovoljnih vremenskih uvjeta, prvenstveno magle i uobičajena je pojava tijekom zimskih mjeseci u svim većim gradovima. Kada se gleda kvaliteta zraka kroz godinu, Zagreb, baš kao i Hrvatska generalno, nije ni najgori ni najbolji, spada negdje u prosjek. Inače, dugotrajna izloženost lebdećim česticama manjima od 2.5 mikrona (PM2.5) može imati štetan učinak na dišni sustav, dovesti do smanjene plućne funkcije, dišnih infekcija i pogoršanja astme. Zagreb ima blagodat blizine Medvednice i Žumberka, te cijeli niz prekrasnih prirodnih lokaliteta unutar sat vremena vožnje. Svakako je preporučljivo što više i čim češće boraviti u prirodi i na svježem zraku. Smatram da moderan način života nije poguban za pluća, već dapače, danas raspolažemo tehnologijama kojima možemo značajno smanjiti emisiju štetnih čestica. Ne govorim samo o onečišćenosti vanjskog zraka, već i unutarnjih prostora. Ljudska izloženost štetnim česticama značajno se smanjila prelaskom na moderne načine grijanja – struju i plin. Za razliku od vremena grijanja na drva ili ugljen, današnje društvo udiše mnogo čišći zrak. Već sada vidimo vrlo specifičan utjecaj klimatskih promjena na zdravlje pluća, a taj učinak će u budućnosti biti još izraženiji. Globalno zatopljenje će povećati rizik ekstremnih klimatskih događaja (temperaturni ekstremi i oluje) koji će potom povećati rizik izloženosti česticama nastalim u šumskim požarima i olujama prašine (npr. saharski pijesak). Također će doći do promjene u razinama cirkulirajućih alergena jer će se zbog porasta temperature i koncentracije ugljičnog dioksida produljiti sezona polenacije alergena, koji mogu postati još alergogeniji, tj više poticati alergije nego što to rade danas. Sve skupa utjecat će na pogoršanje stanja kod bolesnika s astmom, rinitisom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti, a može poticati i češće respiratorne infekcije. Prioritet bi trebao biti smanjiti korištenje fosilnih goriva, koja su odgovorna i za onečišćenje zraka i za klimatske promjene, jer je znanost dokazala neodvojivost klimatskih promjena i onečišćenja zraka.

Astma je jedna od najčešćih kroničnih bolesti današnjice, ali i među 10 vodećih uzroka smrti u RH. Ona je ujedno i doživotan suputnik. Kako živjeti s astmom?

Kod alergijske astme napadaje uzrokuju različiti alergeni (grinje, kućna prašina, pelud, dlaka kućnih ljubimaca), a kod nealergijske razni nealergijski čimbenici: fizički napor, udisanje hladnog i suhog zraka, virusne infekcije, jake emocije i zagađenje zraka (najčešće duhanskim dimom).

Uz pravilno i redovito uzimanje propisane terapije i kontrole pulmologa, napadaji se najlakše sprječavaju izbjegavanjem čimbenika koji pokreću astmu (različiti alergeni i iritansi). Preporučuje se redovito čišćenje kako bi se smanjila količina prašine u domu, izbjegavanje tapeta, tapita, zavjesa. Isto tako, preporučuje se prestanak pušenja i izbjegavanje prostora u kojima se puši, provjetravanje kuhinje i kupaonice, treba smanjiti količinu vlage u domu, ukloniti životinje iz kuće ili barem spavaonice. Potrebno je izbjegavati kontakt s prehlađenim osobama i cijepiti se protiv gripe. Fizičku aktivnost ne treba izbjegavati, ali u dogovoru s liječnikom treba prevenirati simptome inhaliranjem odgovarajućeg lijeka. Nažalost, i uz navedena pravila ponašanja neki put nije moguće izbjeći pogoršanja.

Danas postoji cijeli niz jako dobrih inhalacijskih lijekova i kombinacija, a temelj liječenja su inhalacijski kortikosteroidi. Kod bolesnika s teškom astmom, ovisno o fenotipu bolesti i vrsti upalne reakcije, na raspolaganju su nam i moderni biološki lijekovi koji utječu na smanjenje patološke upalne reakcije.

Kortikosteroidi obično igraju ključnu ulogu kod liječenja određenih dišnih bolesti, među kojima je i astma. No, mnogi zaziru od kortikosteroida, prvenstveno tu mislim na blage astmatičare, pod uvjerenjem kako bi im mogli izazvati neke druge zdravstvene smetnje ili stanja. Koliko su kortikosteroidi sigurni?

Budući da je astma kronična upalna bolest važno je prvenstveno liječiti upalu pa su inhalacijski kortikosteroidi najvažniji lijekovi u pravilnom liječenje astme, dok su lijekovi za širenje dišnih puteva (bronhodilatatori) dodatna terapija bolesti. Redovito uzimanje inhalacijskog kortikosteroida dovodi do liječenja upale pa samim time i sprječavanja posljedičnog suženja dišnih putova. Na taj način opada potreba za lijekovima koji šire dišne putove, što se danas navodi kao cilj dobro kontrolirane astme. Inhalacijska terapija je najdjelotvorniji oblik terapije jer lijek dospijeva izravno u pluća, čime se izbjegavaju učinci lijeka na ostale organe (sistemske nuspojave). Moguće je primijeniti puno manju dozu lijeka da bi se postigao jednak terapijski učinak kao nakon primjene tableta.

Čini se kako medicinska znanost još nije postigla konsenzus oko povećanja učestalosti alergija. Koji bi uzrok mogao biti?

Učestalost alergijskih bolesti u dramatičnom je porastu posljednjih 20-30 godina, osobito kod djece. Procjenjuje se da 30-40% osoba u svijetu boluje od jedne ili više alergijskih bolesti, stotine milijuna osoba pate zbog alergijskog rinitisa, a oko 300 milijuna ima astmu. Hrvatska s učestalosti od 8% dječje astme spada u zemlje s umjerenim pobolom. U pokušaju da se objasne epidemiološki trendovi u astmi nastale su teorije koje su definirale nove rizične faktore za razvoj i porast astme i alergija. Higijenska hipoteza tumači da izostala, odnosno smanjena izloženost nekim infekcijama u ranom djetinjstvu može uzrokovati porast rizika od razvoja alergije. Prema epigenskoj teoriji porast alergijskih bolesti događa se zbog okolišne ekspozicije intrauterino (unutar maternice) ili rano u životu (duhanu, prometnom onečišćenju, endotoksinima i folatima iz prehrane), što posreduje adaptaciju gena na okoliš. Jedan od najvažnijih faktora rizika od razvoja dječje astme identificiran u brojnim epidemiološkim studijama jest izloženost duhanskom dimu prije poroda. Učinak je bio posebno izražen ako su pušile i majke i bake djeteta. Uvođenje epigenske teorije u kontekst alergijskih bolesti otvorilo je put novim epigenetičkim istraživanjima koja mogu pridonijeti razumijevanju mnogih neriješenih problema i novih aspekata nastanka alergijskih bolesti i astme.

U posljednje vrijeme najaktualnija tema je COVID pa se čini kako su neke druge ozbiljne bolesti dišnog sustava bačene u drugi plan. Primjerice, karcinom pluća koji je vodeći uzročnik kod smrtnosti od svih karcinoma. Na što biste tu posebno upozorili, na što treba pripaziti?

Rak pluća jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema u Republici Hrvatskoj. Godišnje se otkrije više od 3000 novih slučajeva raka pluća, velikom većinom u pušača. Najčešće se javlja između 55. i 65. godine života. Nažalost, gotovo isti broj bolesnika umire svake godine od ove smrtonosne bolesti. Gotovo 90% svih bolesnika s karcinomom pluća su pušači ili bivši pušači. Petogodišnje preživljenje od karcinoma pluća u Sjedinjenim Američkim Državama je oko 16%, dok su podaci za Hrvatsku značajno lošiji te je petogodišnje preživljenje oko 10%. Broj cigareta dnevno i rana dob u kojoj se počne pušiti povećavaju rizik od raka pluća. Pokazalo se da i pasivno pušenje povećava rizik. Visoke razine zagađenja, radijacije i izloženosti azbestu također mogu povećati rizik. Karcinom pluća je bolest čiji se simptomi teško prepoznaju u najranijoj fazi jer ih gotovo ni nema. Ipak, razvojem i širenjem bolesti se javljaju sistemski predznaci kao što su gubitak apetita i opći umor, potom kašalj, iskašljavanje krvi, gušenje, učestale dišne infekcije, bolovi u kostima, oticanje lica, vrata ili ruke, glavobolje itd.  Osobe koje pripadaju rizičnoj skupini za razvoj karcinoma pluća su pušači, osobe izložene pasivnom pušenju, azbestu ili plinu radonu te one u čijoj su (osobito užoj) obitelji zabilježeni slučajevi karcinoma pluća, jer tada postoji velika vjerojatnost od prisutnosti naslijeđenih onkogena (gena koji potiču rast tumorskih stanica). Savjet: Ako pušite, prestanite. Nastojte izbjegavati pasivno pušenje. Sudjelujte u Nacionalnom programu probira na karcinom pluća, na koji vas može uputiti vaš obiteljski liječnik ukoliko zadovoljavate sljedeće uvjete probira: imate 50-75 godina,  aktivni ste pušač ili ste prestali pušiti unutar 15 godina prije probira uz pušački staž od minimalno 30 godina (30 pack/years), bez obzira na druge bolesti ili osobitosti.

Jako ste angažirana osoba i čini se perfekcionist u svom pozivu. Početkom siječnja 2021. godine, priključili ste se timu Specijalne bolnice Sv. Katarina gdje ste voditelj Centra za pulmologiju i dio stručnog tima u Centru za liječenje POST-COVID-19. Prof.dr.sc. Dragan Primorac je kazao kako se u 'Svetoj Katarini' promišlja i vrijedno radi i po pitanju novih načina liječenja od COVID-a. Na čemu ste sve radili?

SB Sv. Katarina je prepoznatljiva po multidisciplinarnom pristupu problematici post-COVID sindroma, a obrada pored pulmološke uključuje kardiološku, neurološku itd. Vrlo je važno bolesnika promatrati s više kliničkih aspekata i ne ograničavati se samo na „jedan organ“ već kao organizam u cjelini.  Također, Specijalna bolnica Sv. Katarina je jedna od dvije ustanove u svijetu koja je primijenila mezenhimalne stanice u liječenju COVID-19. Dokazali smo imunomodulacijski i protuupalni učinak takvog liječenja i pozicionirali našu znanost dosta visoko. S kolegama iz Izraela trenutno pripremamo kliničko ispitivanje III. faze za primjenu mezenhimalnih stanica u akutnom COVID-u. Prvi u Republici Hrvatskoj smo uveli ispitivanje stanične imunosti, a naša grupa autora je objavila rezultate u visokorangiranim stručnim časopisima Science i Nature Communications. Na preko 700 osoba pokazali smo da sama razina anti-SARS-CoV2 IgG protutijela nije najbolji pokazatelj stečenog imuniteta, već je to stanična imunost. Osobe koje su preboljele COVID-19 i one koje su potpuno cijepljene imaju usporedivu razinu stanične imunosti.

Pročelnik ste Zavoda za pulmologiju u KB Dubrava. Kakva je situacija na Odjelu u COVID uvjetima, što se tiče medicinskog osoblja, ali i pacijenata?

Tijekom COVID-19 pandemije, svi liječnici Zavoda imali su značajnu ulogu u organizaciji i pružanju zdravstvene zaštite velikom broju oboljelih, kako u Respiracijskom centru, tako i u Intenzivističkom centru. Pri Zavodu je u jesen 2020. godine osnovana prva post-COVID dnevna bolnica u Republici Hrvatskoj koja je po opsegu dijagnostike i broju bolesnika o kojima skrbi najznačajniji i najiskusniji post-COVID centar u državi. Unatoč COVID pandemiji, nakon otvaranja KB Dubrava za liječenje ne-COVID bolesnika, mi smo odmah nastavili s našim redovnim radom u punom opsegu, što traje i danas. Zavod pruža zdravstvene usluge suvremene dijagnostike i liječenja bolesti dišnog sustava populaciji koja gravitira ovoj ustanovi, ali i bolesnicima koji se liječe na drugim odjelima Kliničke bolnice Dubrava. S obzirom na dosadašnje stručne, znanstvene i nastavne aktivnosti, Zavod je nacionalno i međunarodno priznat u području opstruktivnih bolesti pluća, bolesti plućnog intersticija te ultrazvučnoj i endoskopskoj dijagnostici plućnih bolesti. Stoga se na Zavod upućuju bolesnici iz cijele Hrvatske i susjednih država. Kao predavači sudjelujemo u svim nastavnim aktivnostima klinike, vrše se svi pulmološki dijagnostički i terapijski postupci, ali i visoko sofisticirane metode dijagnostike i liječenja. Naš tim je prvi u Republici Hrvatskoj prije više godina implementirao endobronhalnu ultrazvučnu dijagnostiku – pregled unutrašnjosti i stjenke bronha te limfnih čvorova sredoprsja (dr. Piskač Živković). Pod mentorstvom prof. dr. sc. Tudorića troje liječnika subspecijalista obranilo je doktorske disertacije. Razina stručnosti potvrđena je i međunarodnom validacijom - troje liječnika posjeduje europski pulmološki certifikat (HERMES), dok sam ja trenutno jedini liječnik u Hrvatskoj koji posjeduje europski certifikat za endobronhalni ultrazvuk. U liječenju bolesnika potiče se multidisciplinarni pristup po čemu je Zavod za pulmologiju poznat. Od 2015. godine djeluje Multidisciplinarni tim za bolesti plućnog intersticija (prim. Tekavec Trkanjec), a nedugo nakon toga oformljen je i Multidisciplinarni tim za tumore pluća. Zavod usko surađuje s drugim pulmološkim odjelima u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz napore uprave KB Dubrava i angažman ravnatelja, prof. Ivice Lukšića, koji je prepoznao važnost pulmologije i rad našeg Zavoda, u 2022. godini planira se daljnji nastavak investicija u Zavod te sanacija prostora i dodatno opremanje, kako bismo našim bolesnicima u postpandemijskom vremenu pružili još kvalitetniju skrb i liječenje te učinili boravak na Zavodu što ugodnijim. Kontinuirano ulažemo u edukaciju i znanstveno profiliranje mlađih kolega i sestrinskog kadra, jer su požrtvovni i vrijedni djelatnici Zavoda naš najvrjedniji resurs i kapital za budućnost.

Hobiji su vam glazba i vaterpolo. U gimnazijskim ste danima i igrali za VK Jug. Stignete li im se posvetiti uz sve poslovne obveze koje imate?

Nažalost, sviranje gitare i klapu sam malo zapostavio zadnjih godina, zbog obaveza, no vaterpolom sam se nastavio baviti u sklopu veteransko-amaterskog kluba VK Val, kojeg smo osnovali nas nekoliko entuzijasta prije više godina. Prije panedmije smo redovito sudjelovali na domaćim i međunarodnim turnirima, što ćemo, nadam se, nastaviti u post-pandemijskom razdoblju. Još jedan moj hobi od djetinjstva su jezici (grčki, latinski u osnovnoj i srednjoj školi), pa se pored engleskog, služim norveškim i njemačkim jezikom. Šest godina (2013-2029) sam iz razonode učio norveški i stekao B2 certifikat, dok zadnjih godinu i pol dana obnavljam i brusim svoj njemački jezik 1 na 1 s profesoricom i ciljam na C1 certifikat.

Nedostaje li vam Dubrovnik? Planirate li se vratiti?

Naravno da mi nedostaje, tu je kuća u kojoj sam odrastao, bicikl sam naučio voziti na Stradunu (jer smo do 6.12.1991. živjeli u Gradu, nakon čega smo preselili na Kono „dok se kuća ne popravi“), roditelji, barka, đardin, tople i drage slike djetinjstva u koje se uvijek djelomično vratim prilikom svakog dolaska. Mislim da ne postoji osoba koja je otišla iz Grada, a da se ne planira vratiti. Znate, ja nisam zapravo otišao iz Grada… Izlike su „samo studiram u Zagrebu“ ili „samo radim gore“. I tako u tim sanjarenjima i maštanjima prođe zapravo čitav jedan život. U ovom trenutku mi se čini da povratkom ne bih mogao iskoristiti puni potencijal kvalifikacija koje sam stekao u više usko specijaliziranih dijagnostičkih vještina koje su primjerene tercijarnom centru jer ih naprosto ne bih mogao primijeniti u prihvatljivom opsegu u OB Dubrovnik, kojoj gravitira ipak puno manji broj bolesnika. Inače, s kolegama prim. mr. Vrbicom, dr. Dujmović i dr. Carević srdačno i usko surađujem u smislu kontinuiranog zbrinjavanja bolesnika i dodatne dijagnostike. Vrata naše Pulmologije u KB Dubravi uvijek su bila i ostat će otvorena svim Dubrovčanima, ali i ostalima koji trebaju našu skrb. Također, uživam držati nastavu studentima medicine u razvijenoj akademskoj sredini. Povratak ne isključujem, jer zapravo nikad nisam ni otišao.