Inače, doc. dr. sc. Bekić široj je dubrovačkoj javnosti poznat kao specijalist kirurg i voditelj odjela traumatologije, a u intervjuu za Dubrovački dnevnik iznio je svoje planove po pitanju Bolnice, ciljeve i vizije.

Razgovarala: Ivona Butjer

Nedavno ste postali v.d. ravnatelja Opće bolnice Dubrovnik. Kako izgledaju vaši prvi dani na toj poziciji?

-Prvi radni dan i nije bio tako težak, ali izgleda kako sam se urekao. Primopredaja je održana 11. svibnja, a moj prvi radni dan bio je 12. svibnja. Uslijedili su brojni sastanci, pregledi, rješavanje dokumentacije, i ta je faza manje, više dovršena, s određenim korekcijama. Naime, uočili smo određene probleme na razini bolnice koji nisu uzrokovani vanjskim čimbenicima pa ih pokušavamo ispraviti kako bismo poboljšali uvjete rada i poslovanje same bolnice.

Radit ćemo na smanjivanju aktualnog duga bolnice koji je naslijeđen. On trenutno iznosi 100.861.000 kuna. Dakle, to je naslijeđeni dug, a postoji i godišnji dug poslovanja Bolnice koji iznosi nešto više od 20 milijuna kuna. Taj dug nije samo posljedica troškova koji idu kroz održavanje financija i poslovanje već je nastao zbog nekih stvari koje su se mogle riješiti unutar Bolnice i mimo vanjskih nadzora.

Imate li konkretnu viziju kako smanjiti spomenuti dug?

-Prema nalazima inspekcije HZZO-a, u prva dva dana su se evidentirale neke stvari koje se mogu momentalno ispraviti i utvrđeni su potezi koje je potrebno povući da bi se dug smanjio. Pristupili smo organiziranju jedinice za centralno naručivanje pacijenata koju dosad nismo imali. Ona će se u najkraćem roku formirati, a kad to kažem, govorim o danima. Tehnički dio će biti gotov za mjesec i pol dana te će ona vrlo brzo profunkcionirati.

Postoji standardni problem hrvatskog zdravstva, a taj je da određeni broj pacijenata ne dolazi na zakazane preglede i pretrage što pridonosi povećanju nelikvidnosti bolnice. Također, potpisali smo ugovore s KBC-om zagreb i Sestre milosrdnice te KBC Rijeka te će nam poslati njihove stručnjake iz određenih područja kako bi nam pokušali, kroz zajedničke komisije i radna tijela, smanjiti neke troškove koje sam zamijetio da se pojavljuju u Bolnici. Dodatno ćemo educirati kolege kako bi se smanjile liste čekanja u pogledu dijagnostike.

Govorili ste o naslijeđenom dugu. Kako biste ocijenili rad dosadašnjeg ravnatelja Bolnice dr. Jerka Ferrija Certića?

-Doktor Certić je moj kolega, u dobrim smo odnosima, s njim nisam imao nikakvih neugodnih iskustava, a i po Hipokratu sve su kolege braća. Za vrijeme njegovog mandata sam i postao voditelj jednog velikog odjela; odjela ortopedije i traumatologije. Njegov rad mogu ocijeniti pozitivnim utoliko što je funkcionirao u uvjetima u kojima nije imao punu podršku lokalne zajednice. Dakle, tu mislim na Županiju, jer je Bolnica, kao što je poznato, svojevremeno nasilno oduzeta Županiji. Pristupilo se centraliziranom upravljanju iz Zagreba gdje se nije pridavala potrebna pozornost specifičnostima dubrovačke bolnice. Imate tablicu, imate papire i imate osobu iz Zagreba  koja može doći u Bolnicu, a i ne mora, i ona donosi odluke.

Dakle, smatrate kako je pozitivno što se Bolnica vratila pod Županiju?

-Oni sudjeluju u vođenju i upravljanju Bolnicom kroz upravljačka tijela, Upravno vijeće, u kojima se sada nalaze  i uposlenici Bolnice i predstavnici strukovnih organizacija pa se tako vođenje povratkom u vlast Županije popelo na jednu višu razinu.

Kad je dolazio na mjesto sanacijskog upravitelja Bolnice, Ferri Certić je kazao kako će posebno raditi na  međuljudskim odnosima. Jesu li oni narušeni?

-Što se tiče dosadašnje Uprave, 11. svibnja je odrađen jedan korektan sastanak primopredaje kojem je prisustvovao i Ferri Certić i sve je proteklo u najboljem redu. Evidentirani su dugovi, potraživanja, sve ono što se očekuje i nisam primijetio da je došlo do narušavanja međuljudskih odnosa. Dapače funkcioniramo kao i do sada. Mi smo ipak kolege, nema smisla dizati tenzije tamo gdje ih nema.

Još za vrijeme prošle Uprave, najavljeno je seljenje ambulanti, uređenje modernog hitnog prijema, objedinjavanje hitnog prijema s ostatkom Bolnice. Što se radi po tom pitanju?

-Često sam u neposrednim kontaktima s Ministarstvom odnosno ministrom osobno, a plan je da se preustroj odradi kroz rujan i listopad ove godine. Tada je najavljen i postupak akreditacije bolnica u RH. Radili smo analizu povećanja učinkovitosti bolničkih odjela. To se već dogodilo za vrijeme prošle uprave, međutim, zadnju riječ će imati Ministarstvo i HZZO. Mi smo pripremili neke podatke koje se tiču specifičnosti dubrovačke bolnice i gledat ćemo se naći u onome što će nam Ministarstvo tek naložiti, shodno našim specifičnostima.

Mi smo 220 kilometara udaljeni od najbližeg KBC-a, u ovom slučaju onog splitskog. Tu je i turistička sezona, višestruko povećanje stanovništva tijekom tih ljetnih mjeseci uz, nažalost, isti broj liječnika, a s druge strane postoji povećana potreba za pružanjem zdravstvenih usluga.

Postoje li neki rokovi?

-Ne postoje,  ali vjerujem da će sve što je planirano biti i odobreno od strane Ministarstva i da će nam dati određene vremenske rokove, ali kako sada stvari stoje to će biti rujan ili listopad ove godine.

Bilo je riječi i o dolasku privatne poliklinike za liječenje matičnim stanicama.

-Nitko nas nije kontaktirao po tom pitanju tako da očekujemo službeni kontakt. Tek sam 10-ak dana na ovoj poziciji, neke su nas ustanove kontaktirale, neke nisu. Mi smo na raspolaganju za suradnju za sve one koji mogu doprinijeti povećanom standardu zdravstvene zaštite populacije o kojoj skrbimo, a svaka nova ideja je hvalevrijedna. U jesen nas također, osim reorganizacije, čeka i postupak akreditacije. Što veći broj usluga budemo imali na raspolaganju našim pacijentima, bit ćemo na višem mjestu.

Što je sa sustavom hlađenja?

-To je najveći, možda i najskuplji problem kojeg Bolnica ima. Mi smo povratkom pod Županiju dobili mogućnost da kroz županijsku Razvojnu agenciju DUNEA-u priskrbimo određena sredstva iz EUfondova. Jedan od prioriteta nam je i sustav povećanja energetske učinkovitosti, u što spada i sustav hlađenja. Trenutno to donekle funkcionira, snašli smo se kroz određene donacije i privremene mjere. Međutim, tek nakon provedene studije energetske učinkovitosti ona će biti aplicirana kroz DUNEA-u za privlačenje sredstava iz EU fondova.

Prošle godine uvedena je i naplata parkinga, a poskupljenje možete odobriti jedino vi. Hoće li doći do toga?

-Nemam o u planu poskupljenje, međutim svi prostori koje je dubrovačka bolnica iznajmila privatnim korisnicima, iznajmljeni su putem ugovora koji su naslijeđeni od strane prošle Uprave. Ti ugovori, koliko sam vidio, ne istječu ove godine, a tek rijetki istječu sljedeće godine.

Vodit ćemo računa o pritužbama korisnika parkinga. I osobno sam imao neke pritužbe koje su uvažene. Nekih većih primjedbi nismo imali od strane pacijenata, ali smo ih imali od strane kolega. Naime, netko od njih ima dva automobila, netko stiže u ispomoć iz Zagreba ili Rijeke pa se ne stigne u dva dana sve potrebno prijaviti. Zbog toga bi znali nastati određeni problemi. Međutim, dok oni uredno izvršavaju obveze prema Općoj bolnici, i parking, i autopraonica, i ugostiteljski objekti, Bolnica nema objektivnog razloga za intervencijom.

Bolnica već dulje vrijeme ima konstantu od oko 860 zaposlenika.

-Točno! U ovom trenutku ona ima 864 zaposlenika, od čega 654 zaposlenika koji spadaju pod medicinsko osoblje te 210 zaposlenika koji pripadaju nemedicinskom osoblju.

Međutim, isti sličan broj zaposlenika bio je i prije 10 godina, a u međuvremenu su se otvorili i novi odjeli. Postoji li šansa za skorašnjim dodatnim zapošljavanjima?

-Najveće bogatstvo naše Bolnice su njeni kadrovi, medicinski i nemedicinski, koji omogućavaju funkcioniranje jednog tako velikog sustava. Problemi nastaju kada dolazi do smjene generacije, ali i kad ljudi izlaze na tržište rada koje se proširilo ulaskom u EU, kad ta ulaganja u tehniku nisu praćena adekvatnim zapošljavanjem.

Ne mislim da je glavni prioritet Bolnice nabavka te opreme, do koje ipak dolazi kontinuirano. Novi ministar je obećao i novi MSCT uređaj koji bi trebao stići do kraja godine, no pitanje je koliko kolege radiolozi uopće stignu iskoristiti prednosti jednog takvog složenog uređaja, uz dežurstava koja imaju, uz druge obveze kojima su opterećeni.

Zasigurno će s prestankom zabrane zapošljavanja koja je donesena od strane novog ministra zdravstva i dubrovačka bolnica u skorom razdoblju imati jedan takav natječaj kako bismo upotpunili mjesta koja nedostaju.

Nova Vlada nedavno je izglasala poskupljenje zdravstvenih usluga. Je li takvo što opravdano?

-Znam kako je diranje u socijalna prava osjetljivo područje jer je po Ustavu svima zajamčeno pravo na očuvanje zdravlja i sve dostupne metode. Međutim, u odnosu na svjetske trendove, kad usporedimo izdvajanja pojedinaca za zdravstvo i državna izdvajanja koja su vezana uz BDP, ljudima treba skrenuti pozornost da naš zdravstveni sustav našim građanima pruža visokokvalitetnu uslugu u odnosu na sredstva koja se u isti izdvajaju.

Nisam se osjetio pogođenim takvom promjenom cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja, s tim da je prilikom usvajanja zakona rečeno da su određene društvene skupine izuzete od plaćanja, kao i ljudi koji se izjasne kako nemaju dovoljno sredstava kako bi platili navedeno. Tako da Država i Ministarstvo skrbe o tome. To je svugdje u svijetu tako.

Dosad smo govorili o vama kao o ravnatelju Bolnice, sada jedno pitanje upućeno vama kao liječniku. Koji su najveći nedostaci, a koje prednosti vašeg posla?

-Najveća prednost je što stalno upoznajete ljude, bilo da je riječ o kolegama, pacijentima, ljudima koje susrećete. Na taj način imate priliku da se dokažete kroz svog rad, ne samo  pred samim sobom, nego i pred obitelji, dakle suprugom i djecom, pred roditeljima, rodbinom, ali i pred kolegama. Naime, liječništvo i liječnici su jedna specifična skupina ljudi koji su puno uložili u sebe i u koje su i roditelji i sustav puno uložili. To se uglavnom odnosi na određena odricanja; odricanja od slobodnog vremena, nekih životnih radosti; putovanja, druženja i slično.

Najgori nedostatak je razdvojenost. Naime, moj otac je bio pomorac i događalo bi se da ga ne bismo vidjeli po pola godine, a mene recimo supruga i djeca ne vide jedan dan i smiješno je to što mi se čini kako mi danas teže funkcioniramo kada smo udaljeni 500 metara zračne linije nego moj otac i obitelj, a on bi bio na drugom kraju svijeta. Ta razdvojenost je problematična, kao i to što se radi 24 sata dnevno. Dakle, nema pauze, morate se javiti na telefon, ne možete biti nedostupni. I sada, kao i kad sam bio specijalizant, poslije i odjelni liječnik, ali i v.d. ravnatelja, uvijek moram biti na raspolaganju, kako ustanovi i sustavu, tako i pacijentima.