INTERVJU S MILETOM KEKINOM: Ne bih bio dobar političar jer sam solo igrač, Hladno pivo je najveći kolektiv u kojem sam uspio funkcionirati

Autor: Ivona Butjer Mratinović Autori fotografija: Marko Prpic/PIXSELL
Hladno pivo u subotu će nastupiti u kampu Solitudo u sklopu ovogodišnjeg programa 'Ljeta u Valamaru'. 

I to je ono što je dovoljno za kazati! Opisivati Hladno pivo nakon 30 godina uspješne karijere, britkih tekstova koji pogađaju u srž, kritičkog stava prema društvenim anomalijama, sasvim je suvišno. Svi oni koji vole njihove tekstove pjesama, kao i oni kojima su oni suviše odvažni, upoznati su s njihovim stvaralaštvom – Hladno pivo je bend o kojem ljudi jednostavno imaju mišljenje! Frontmen benda Mile Kekin u intervjuu za Dubrovački dnevnik je kazao nešto više o počecima benda, planovima, o tome što publika može očekivati od subotnjeg koncerata. Kazao je ponešto i o tome kako vidi društvo, kako su pojedinci reagirali na 'Mlohavu ćunu' i što Hladno pivo veže uz Dubrovnik. 

Prošle godine ste proslavili 30 godina karijere. Sjećate li se početaka, kako je to izgledalo?

Ranijih početaka se dosta jasno sjećam. Znam kako smo bili mladi, svi smo imali dugu kosu, slušali smo ono što se tada zvalo Yu Rock, zajedno s bendovima kao što su Ramones i Dead Kennedys čije smo pjesme voljeli svirati. Krenuli smo kao bend koji skida tuđe pjesme da bismo s vremenom shvatili kako to nikada nećemo tako dobro moći odsvirati kao u originalu pa smo bili primorani raditi svoje pjesme. Krenuli smo početkom 1988. godine. Sjećam se kako nam je dugo trebalo dok nam nisu prišli iz izdavačke kuće Croatia Records. Točnije, to je bilo iz jedne nezavisne izdavačke kuće koju su vodili Sale Dragaš i Tomislav Šunjić, a oni su imali ugovor s Croatia Recordsom. Ti izdavači su nam 1993. godine izdali prvu album koji se zvao Džinovski i nakon toga se za nas sve promijenilo. Odjednom smo postali 'slavni', koliko smo to mogli biti s jednim albumom. Krenuli smo kao frendovi iz kvarta koji i nisu baš bili nešto posebno glazbeno potkovani, no s vremenom smo naučili zanat i sad već dugi niz godina živimo od svog hobija, da se tako izrazim.

Dotaknuli smo se početaka, kazali ste kako ste s vremenom učili i sazrijevali. Kolika je razlika između Hladnog piva danas i prije 30 godina?

Mislim ako smo stekli iskustvo. Iza nas je puno koncerata. Ni sam više ne bih mogao izbrojati vrijeme koje smo proveli na bini. Mislim kako smo iskovali muzički zanat, ali ima nešto i u tim počecima, u adrenalinu koji sada teško možeš proizvesti u tijelu. Iskustvo ti pomaže da čak i u situacijama kad se nađeš u prilici u kojoj je teško napraviti neku dobru atmosferu, uspiješ napraviti nešto odlično jer imaš puno utakmica u nogama. S druge strane, rani dani su imali neku svoju draž jer upravo to neiskustvo daje šarm cijelom koncertu ili nastupu.

Ono po čemu je Hladno pivo prepoznatljivo jest činjenica kako se u svojim pjesmama često znate dotaknuti nekih vrlo ozbiljnih društvenih pitanja. Pokazali ste određeni bunt koji se vezuju uz rock ili punk izvođače. Opjevali ste 'Svijet glamura', pjevali ste kako je 'teško naći prave rime kraj ovakve male domovine', u 'Šamaru' ste se osvrnuli na nasilje u odnosima... Vidite li u novijim generacijama taj žar da mijenjaju svijet i čine ga boljim mjestom i razbijaju predrasude ili se to izgubilo?

Kolege iz hip hop scene su donekle preuzeli našu ulogu, znaju se dotaknuti naše stvarnosti. Što se tiče Hladnog piva, mi smo oduvijek bili bend čije su pjesme inspirirane realnim događajima. Bez obzira je li riječ o ljubavnim pjesmama ili onima koje nose društvenu kritiku, uvijek su inspirirane stvarnim događajima. Na kraju krajeva, nekakva mi je misija ne živjeti ispod staklenog zvona i da naše pjesme na takav način ne nastaju.

Jeste li zbog određenih tekstova pjesama poput 'Mlohave ćune' ili 'U ritmu moje dlakave guze' nailazili na negativne komentare dušebrižnika?

Da, ali toga mora biti. Lijepo je kad nekoga pjesma dotakne i na negativan način jer to znači kako ljudi slušaju tekstove. Najgore je kad ti kažu kako je pjesma 'tak-tak'. To znači kako si stvarno fulao. Dok god se ljudi živciraju i to komentiraju, znači kako si napravio dobru stvar.

I osobno se u intervjuima i svojim medijskim istupima osvrćete na probleme s kojima se susreće hrvatsko društvo, bilo da je riječ o lošem životnom standardu, političarima, korupciji, netrpeljivosti prema manjinama i slično. Kako, prema vašoj viziji, izgleda jedno idealno društvo?

Ne bi tu trebalo puno filozofirati i izmišljati toplu vodu. Trebamo se ugledati na europska društva u kojima su ljudi obrazovani, zdravi, gdje žive dugo. Tu bih se ugledao na skandinavske zemlje, na zemlje čiji su stanovnici, po svim istraživanjima, sretniji od nas. To bih kopirao, ne bih izmišljao treće puteve. Mislim kako je ključ u obrazovanju, u nekakvoj etici dakle da djecu učimo etiku u smislu nekakvog školstva. Definitivno ne bih trpao vjeronauk u škole, tu bih se ugledao na ta napredna društva. Mislim kako se točno zna kako do toga treba doći, ali ne postoji volja u društvu. Kod nas političke elite razmišljaju u okvirima od četiri godine i to je to. Nemam osjećaj kako će se to u skorije vrijeme promijeniti.

U čemu nalazite inspiraciju za svoj rad? Kazali ste kako, između ostalog, situacija u društvu utječe na vaše stvaralaštvo.

Ne bih se htio samo na to ograničiti. Tako se postaje kroničar jednog vremena, stoga treba i uroniti u sebe. Treba biti hrabar i ponekad se razgolititi u tekstovima. Moje pjesme ne pjevaju samo o drugima. Treba se osvrnuti oko sebe, ali i zaviriti u sebe, a tu i tamo kad nas iznervira nekakav naslov ili kad nam društvo ide na živce, to izbaciti iz sebe. Onda vidiš kako nisi jedini i to je jedna od najjačih stvari kad pišeš svoje pjesme. Ljudi koji ti kažu – hvala ti na ovoj pjesmi, ovo je kao da si mene opisao. Uvijek živim u tom fenomenu univerzalnosti, kako smo svi ljudi od krvi i mesa i kako se možeš naći u nečijem tekstu te se osjetiti kao da on tebe opisuje. I meni se to događa kad slušam glazbu i kad slušam ljude s kojima sam na istoj valnoj duljini.

 

Čime biste se bavili da se ne bavite glazbom? Biste li se mogli baviti politikom?

Ne bih mogao, nemam živaca za to. Da bi bio dobar političar, moraš imati talenta i okružiti se s dobrim timom. Mislim kako je to jako bitno. Dosta sam u životu bio solo igrač, a Hladno pivo je zapravo najveći kolektiv u kojemu sam ikada uspio funkcionirati. Nisam dovoljno društven kako bih bio dobar političar. Čime bih se bavio? U posljednje vrijeme mi pada na pamet da imam nekakvo eko imanje i da radim svoje pivo. Eko pivo možda!

Hladno eko pivo.

Tako je! Hladno pivo će na jesen izdati svoje pivo koje će se zvati, maštovito, hladno pivo! (smijeh)

Sad kada pričamo o budućnosti, otkrijte fanovima što mogu očekivati u skorije vrijeme. Koji su vaši planovi?

Dubrovnik je jedan od koncerata s kojima završavamo ljetnu turneju. Imamo još 10-ak koncerata do kraja godine, a onda ćemo se vjerojatno primiti novih pjesama. Mislim kako je vrijeme za to, naš zadnji album je izašao 2015. godine, a sljedeće godine bismo mogli izdati novi singl. Nećemo previše živaca trošiti na novi album jer imam već sada preko 150 pjesama i nema potrebe pretjerano biti radišan dok ne pogodimo i ne složimo desetak pjesama za novi album.

Kad bi se to moglo dogoditi, postoje li neki rokovi?

Pa ja se nadam 2021. godine kako bismo to mogli proizvesti. Mi jako puno sviramo. Čini se kako ćemo ove godine svirati više koncerata nego ikada, a ja imam dosta nastupa u solo varijanti, promoviram svoje solo albume koje imam. Kad se sve to skupi, imam osjećaj kako sam dosta na putu pa mi treba malo mira prije nego što u studiju počnem raditi nove pjesme.

Sada znamo zašto kažete eko imanje! U Dubrovniku ste nastupili više puta. Kad vam netko spomene Dubrovnik, koja je vaša prva asocijacija i kakva vas sjećanja i iskustva vežu uz grad?

Prva asocijacija kada čujem Dubrovnik jest ta da moram ponijeti neku dobru knjigu koja će mi ispuniti vrijeme do Dubrovnika u kombiju. (smijeh) U sjećanju su mi ostali Lazareti jer smo tamo održavali koncerte. Svirali smo zasigurno 10-ak puta u Dubrovniku i svaki put to bude jedno lijepo i ugodno iskustvo. Jedva čekam sutrašnji koncert u kampu Solitudo!

Što publika može očekivati?

Zanimljivo je kako sam prošle godine bio u tom istom kampu u koji sada dolazim svirati. Tko god želi čuti kako zvuči dva sata svirke Hladnog piva i dobro se preznojiti, neka dođe. Pokazat ćemo sve što smo radili dosad, u ovih 30 godina. Mislim kako smo svirački baš sada u top formi jer smo, kao što sam već spomenuo, stalno na putu i stalno sviramo. Drago nam je što sviramo s Jonathanom. Nisam ih imao priliku slušati uživo, ali super su momci tako da će to biti jedno lijepo druženje.

Popularni Članci