INTERVJU S MATOM FRANKOVIĆEM ''Ne može se Grad povijati pod interesom pojedinaca, ustrajemo u uvođenju reda''

U samom smo srcu sezone koja je dobra, ali naravno uvijek ima i svoje izazove. Puno je tu tema za razgovor. Predsezona je bila izvrsna.

Ja samo jako zadovoljan, sve ide u skladu s onim našim parametrima  prema kojima smo i osmislili ovu našu sezonu 2024. Onaj dio prostora gdje se možemo širiti su predsezona i posezona, glavnu sezonu ne treba širiti i tu ne treba povećavati broj noćenja nego zadržavati na istom parametru kao i prošle godine. Samim time kontroliramo i rast broja istovremenih posjetitelja u povijesnoj jezgri. Kada pogledate rast predsezone i stabilnost ove špice sezone, a sada ćemo opet svjedočiti i rastu posezone, pokazujemo na koji način zapravo Dubrovnik treba direktno upravljati turizmom. Mi smo jedini Grad u RH s ovako velikim rastom broja noćenja, ali istovremeno nismo teretili špicu sezone.

Kada  gledamo u kumulativu, sad ćemo biti na nekih 17 posto povećanja broja noćenja od početka godine, a to je zapravo ključno, ali se naš rast uglavnom temeljimo na prvoj polovici godine.

Ryanair je donio razliku u popunjenosti u predsezoni, to je stav mnogih. I vi ste sudjelovali u tim pregovorima. Ima li nekih novih detalja, kakvi su daljnji planovi?

Ključnu ulogu u dovođenju Ryanaira su imali Viktor Šober i Ivan Maslać i tu nikad ne preuzimam zasluge, ja sam samo imao veliku želju da ih dovedemo. Ta se želja rodila na jednom od sastanaka u Zagrebu s Croatiom Airlines, vezano za pripremu sezone 2024. i zime, gdje smo mi zapravo vidjeli da ti razgovori neće baš uroditi plodom i da nećemo tu imati nekog velikog uspjeha i sreće. I tada smo rekli - ajmo pokušati s Ryanairom i vidjeti na koji način to može funkcionirati bez da opteretimo glavnu sezonu, da se fokusiramo na predsezonske i postsezonske letove i to se pokazalo punim pogotkom. Ali, za to sve skupa organizirati bila je potrebna umješnost ove dvojice koji su trebali ispoštovati sve te uvjete koje je imao Ryanair, što nije nimalo jednostavno, ta operacija je vrlo složena. Ali, oni su uspjeli u tome i prema informacijama koje ja imam, ekipa iz Ryanaira je jako zadovoljna uslugom koju pruža  Zračna luka Ruđer Bošković.

Tu se još jednom pokazalo koliko je Dubrovnik s jedne strane ovisan o zrakoplovnim linijama i koliko se stvari mogu mijenjati samo s jednom, novom kompanijom, i u plus, i u minus, toga smo bili svjesni i u korona krizi. Jako dobro znamo što to znači onoga dana kada prestanu letjeti avioni, nama u toj sekundi prestaje turistička sezona. Svake pohvale  Viktoru i Ivanu! Pretpostavljamo da će uslijediti povećanja i nakon sezone, ako ostane sve ovako kako jest. To je plan, da nastavimo onda hrabro u zimu.

U tom kontekstu, što se događa, razgovarate li s predstavnicima turističkog sektora, s ugostiteljima, hotelijerima, hoće li oni popratiti ove planove za zimu? Ne bi bilo dobro da ti gosti koji dođu zimi u Dubrovnik nalete na prazan Grad u kojemu je sve zatvoreno i ništa se ne događa, kao što je to bilo i prošle zime.

Pa, to se ne bi trebalo više događati. Pripremamo nove ugovore i nova pravila ponašanja s ugostiteljima, s korisnicima javnih površina. Imat će klauzule u ugovorima koji se sklapaju na pet godina, svi će morati raditi u određeno vrijeme, ne svaki mjesec, ali će svakome biti definirano hoće li morati raditi dodatno još u prosincu, siječnju, veljači ili ožujku. I tako će se raspodijeliti taj period i vrtjeti ta obaveza koju će ukalkulirati u svoje poslovanje.

Kakve su njihovo reakcije na to, jesu li protiv toga?

Ne, samo kažu kako te svoje obaveze moraju znati navrijeme kako bi se mogli pripremiti i tako će raditi. Ja sam svjestan činjenice da oni ne mogu svi tih mjeseci zarađivati jednako, ali ne mogu svoje financijsko poslovanje temeljiti na razdoblju od sedam mjeseci godišnje, nego na najmanje 11, to je ono što mi očekujemo od njih i to je razdoblje u kojem oni mogu i trebaju raditi.

Početak sezone obilježila su negodovanja velikog broja građana po pitanju situacije na plažama. Krenimo s Uvalom Lapad. Nakon prebacivanja loptice s koncesionara i Županije, Grad je jako brzo očistio i uredio plažu, ali je li to moglo i trebalo ranije biti odrađeno?

Grad Dubrovnik je mogao preuzeti odgovornost tek u onom trenutku u kojemu su se stekli koliko, toliko zakonski uvjeti za to. Naime, ono što mora svima biti jasno, iako se u javnom prostoru pogrešno govori i tumači, u ovom trenutku plaža u Uvali Lapad nema koncesionara. To je jedina istina. Visoki upravi sud je donio odluku kako na plaži nema koncesionara, a to što je na tu Odluku žalbu uložilo Državno odvjetništvo, ne derogira tu Odluku, nego je ona i dalje na snazi. Sukladno Zakonu, plažu je trebao uređivati i održavati onaj tko njome upravlja do izbora novog koncesionara, a to je Dubrovačko – neretvanska županija. S obzirom na to da  Županija, iz njima poznatih razloga, nije preuzela odgovornost za upravljanje tom plažom, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo je izdao nalaz da postoji potencijalna zdravstvena ugroza na navedenoj plaži, mi smo, u okviru naših zakonskih mogućnosti, nakon diskusija i suglasnosti DORH-a, započeli proces uređenja plaže, i kao što vidite, uredili je u samo tjedan dana.  Sve smo pripremili, puštena je i voda i sad sve to skupa  izgleda pristojno i kulturno.

Tek ovoga tjedna finaliziran je u potpunosti Javni natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika, odnosno Gradsko vijeće je potvrdilo dobitnike dozvola ponovljenog Natječaja.  Građani se s pravom pitaju je li to moralo ovoliko kasniti? Plaže su dočekale sezonu bez ležaljki, kajaka, kafića, sladoleda… Svemu su prethodile izmjene Zakona o pomorskom dobru.

Razlog ponavljanja Natječaja nije bila bilo kakva greška ili pogrešna procedura Grada Dubrovnika, nego isključivo nedostatna dokumentacija koja je prilikom prvog Natječaja izostala i nije se mogao izabrati najbolji ponuditelj. Zato je odlučeno da će biti ponovljen Natječaj i izabrani su svi oni koji  će u narednom periodu biti nositelji dozvola na pomorskom dobru.

Po mom mišljenju, što se tiče Zakona, on je sigurno dobar, ali je morao imati prijelazne i završne odredbe koje su zapravo u ovoj godini trebale dozvoliti svim nositeljima koncesijskih odobrenja da budu isti i u ovoj godini, a paralelno s tim se raspisati novi Natječaj.

 Naime, i samo Ministarstvo je kasnilo, odnosno kršilo je svoje vlastite rokove koje su zadali, a nakon toga smo mi kao jedinice lokalne samouprave trebali provesti određene procedure, koje imaju svoju pravnu formu i parametre koje treba zadovoljiti. Mi smo Grad koji je imao najveći broj natječaja za dozvole i najveći Grad u RH po broju pristiglih ponuda. Sve je to skupa trebalo obraditi transparentno, ali ništa mi ne kasnimo u odnosu na druge gradove, Grad Split je tek prije par dana donio odluku na Gradskom vijeću, a ima  50 puta manje dozvola nego što ih ima Dubrovnik.

Goruće pitanje su uvijek Pile. Kako teku pripreme za uvođenje Zone posebnog prometnog režima, kako funkcioniraju ''stupići''?  Što napraviti s ovolikim brojem Ubera i taksija? Neće više svi moći oko Grada… Oni se, naravno, bune, tu su uvijek aktualna negodovanja.

Čim krenete uvoditi red, odmah se pojavi stotinjak onih koji su do jučer na Facebooku bili borci za red, ali sad postaju borci za same sebe. Međutim, mi smo ustrajni u dovođenju reda na Pile, i postavljanju stupića, i kontroli s policijom. Svakodnevno imamo problema, ali se vidi da je situacija na Pilama puno bolja nego što je bila prošlu godinu. Ima tu još  jako puno prostora za napredak, ali moramo ispravljati, ajmo ih tako nazvati - dječje bolesti, koje se u trenutku kad nešto ograničite pojavljuju. Tako će biti i sa Zonom posebnom prometnog režima.  Već sada se javljaju neki Uber ratnici koji bi ovo ili ono, kažu - zaustavljate nam život, onemogućavate nam rad. Ali, ne može se Grad povijati pod interesom pojedinaca! U ovome Gradu svatko može naći posao, u ovome Gradu ne mora svatko voziti ni Uber, ni taksi, ni baviti se tom djelatnošću. Postoje jasno definirana pravila kako će se ulaziti u Zonu posebnog prometnog režima i mi ćemo se toga striktno držati.

U rujnu krećemo s  testnom fazom u kojoj neće biti kažnjavanja, zaustavljanja vozila ili bilo kakve discipline i zabrane prolaza, nego će od rujna do prosinca zapravo biti na snazi testiranje samog sustava, praćenje svega što se događa, detektiranje anomalija i pod kojim uvjetima nastaju. Još ne mislimo u početku našim ljudima dati žute, zelene i smeđe propusnice u toj fazi testiranja sustava. To će krenuti u siječnju, kada Odluka stupi na snagu u punoj primjeni, dok bi od ožujka trebao krenuti i taj selekcijski proces, odnosno primjena sustava u kojem će se znati tko i pod kojim uvjetima može, a tko ne može ući u zonu posebnog prometnog režima. Mislim da nam je ovo nužno jer očekivati samodisciplinu nije realno, a brojka taksi vozila, odnosno vozila koja vrše gospodarsku djelatnost prijevoza putnika je svakim danom sve veća i veća, sad je prešla devet tisuća vozila. Svatko tko ide navečer prema Gradu može svjedočiti jednoj ogromnoj velikoj zmiji automobila od kojih 90 posto na krovu imaju taksi znak. Razumijem da svi žele zaraditi, ali to se neće više moći ovo povijesne jezgre jer mi smo tu odavno prešli limit održivog broja bilo čega, a posebno taksi vozila.

Brojka od preko devet tisuća vozila za prijevoz putnika je zaista ogromna. Samo ograničenje prometovanja oko Grada neće utjecati na sav ostali posao u toj branši.

Naravno, mogu voziti prema zračnoj luci, Iz Gruža u Lapad, gdje god hoće, samo ne mogu ulaziti u Zonu posebnog prometnog režima.

Tko će moći prolaziti i hoće li biti pogodovanja jednoj skupini u odnosu na druge?

Ide javni natječaj, dodatno će se još sto vozila moći prijaviti u zonu i to je to. Da se kojim slučajem mene pitalo još 2018. i  da se slušalo ono što sam tada govorio, danas ne bismo bili svjedoci svega ovoga što gledamo. Tada samo imali tek nešto više od 200 taksi vozila, sve je funkcioniralo, sustav je funkcionirao, kolone oko Grada nisu bile ovakve kao danas, nismo imali zagušenje prema zračnoj luci, sve je to skupa generiralo enormno povećanje broja vozila koja vrše prijevoz putnika. I prije su gosti dolazili u Grad i odlazili iz njega, sve je dobro bilo, ali evo, nama je liberalizacija autotaksi tržišta donijela jedan ogroman kaos kojega sada treba rješavati.

Dosta ste aktivni bili po pitanju rješavanja problema stanovnika Gradskog kotara Grad, bili ste s njima  na zboru građana, udovoljavate njihovim zahtjevima. Prethodno je donesen Plan upravljanja, Studija nosivog kapaciteta. Gužva, buka, nedostatak kvalitete života zbog turizma, iseljavanje… Sve su to teme kojima se treba sustavno baviti.

U povijesnoj jezgri imamo situaciju koja je drastično bolja nego što je bila prije, ali još uvijek nije savršena. Sigurno je da tim ljudima turističke aktivnosti u sezoni oduzimaju dio njihovog komoditeta. To se vidi vrlo aktivno i u grupi Gradski kotar Grad gdje oni znaju vrlo ažurno određene stvari komentirati. Tako ste mogli vidjeti u predsezoni kako pojedincima, ne svima,  nije odgovaralo što je prevelik broj ljudi bio u Gradu, iako je  Sveučilište u Dubrovniku izradilo Studiju nosivog kapaciteta, odredilo koji je to broj koji je održiv, a to je nešto iznad 11 tisuća ljudi istovremeno. Mi se nismo nikad ni približili tom broju, do 10500 ljudi najviše smo imali, i to tek par puta, i tu smo postigli tu održivost. Što se tiče glazbe, to ne znam je li više itko spominje kao problem. Imamo glazbu i dalje ispred Cele, ispred Hard Rocka i na svakom kantunu, sad je sve u redu.

Prošlo su ljeto bila njorganja da je dosadno, to je sada malo jenjalo.

Vjerujem da ljudi primijete kad vam je do nečega stalo. Kaže se da naši ljudi ''njorgaju'', ali ljudi su zapravo, posebno stanovnici povijesne jezgre, zaljubljeni u prostor u kojem žive i oni mu žele najbolje. I neka to rade, ako vas krenu hvaliti, onda ćete i vi usporiti, a to nije dobro.

Sve je stvar navike. Smetalo je pitanje dostave, sad vidimo da smo i tu uveli reda. Sanitat sjajno odrađuje posao, u ovom trenutku, pod ovako visokim temperaturama, ti ljudi svaki dan prevezu 20 tona robe i svaka im čast na tom što rade, stvarno su čudotvorci. Također, građani su tražili paketomat, i to smo riješili.

Preokrenuli smo trend naseljavanja, imamo sada zajedno s Dubrovačkom biskupijom  17-ero nove djece u Gradu. Potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić uručio mi je prije nekoliko dana ugovor o darovanju četiri stana na korištenje Gradu Dubrovniku, od kojih je najveći onaj od 140 metara kvadratnih u ulici Uz Jezuite u povijesnoj jezgri. U idućih manje od godinu dana, 30 nove djece će živjeti u povijesnoj jezgri sa svojim obiteljima. Dakle, cijeli jedan školski razred. I tu vidimo napredak.

Napravili smo novu školu, djeca su krenula u jednosmjensku nastavu. Je li to dovoljno? Nije. Treba li više? Treba. Tražilo  se od nas da uvedemo one zelene kante s napumpanim gumama, takve kante zapravo na tržištu u Europi ne postoje, međutim mi sad radimo jedan model tih kanti tako što ćemo sami napraviti da one budu na napumpanim gumama i skoro ćemo imati takav prvi model po našem nacrtu spreman. Mogu  reći da sam se ja osobno potrudio pronaći te gume, adekvatne osovine za te kante, kako bi zapravo buka od njih bila što manja. I tu smo napravili jedan iskorak u odnosu na sve drugo.

Tema nad temama, uz vječne gužve, su naravno apartmani i stanovanje. Nema tko nije prenio vijest kako će se u Dubrovniku krenuti u obračun s apartmanizacijom. To je tema o kojoj svi imaju neko mišljenje, ali koje uglavnom formiraju ovisno o vlastitoj situaciji, imaju li ili nemaju apartman i slično. Ali, jasno je kako problem treba promatrati u širini i cjelini, a problem je ogroman jer upravo zbog prekomjerne apartmanizacije dolazi do poremećaja u svim ostalim gospodarskim sektorima i životu domaćih ljudi.

Pa, meni je tu  bilo čudno kako su u trenutku kad smo najavili ograničavanje apartmana i kada je narastao broj izdanih rješenja za nove apartmane, upravo ''Srđevci'' bili ti koji su najviše bili šokirani tim podatkom. No, kad sam analizirao situaciju, vidio sam kako su u značajnom broju upravo članovi političke stranke ''Srđ je Grad'' registrirali nove apartmane. Naravno da sam se zapitao - pa čekajte, kako možete biti toliki licemjeri, je li to moguće?! Kad gledate istaknute i ostale članove  političkih stranaka koji se bave iznajmljivanjem, daleko najveći broj njih su upravo aktivni članovi te stranke. Veliki su borci protiv turizma i turističkih aktivnosti, a istovremeno se bave upravo takvim turizmom.

Možda su  protiv turizma nakon što se napune njihovi apartmani?! Nije to rijetko u dubrovačkoj javnoj sferi. Često se može primijetiti kako ljudi imaju dvostruke kriterije. Sve im smeta, turizam, turisti, gužve, a ne vide kako i sami od toga žive i kako su dio istog problema u kojem najradije ne bi baš oni  bili dio rješenja, ako ne moraju. Možemo li konkretnije govoriti o kriterijima što će moći biti apartman, a što ne?

Resorna ministarstva rade na izmjeni čak tri različita zakona. Ministarstvo turizma, Ministarstvo financija i  Ministarstvo graditeljstva i prostornog planiranja se time bave, izmjenama zakona  definirat će se pitanje  kratkoročnog najma u višestambenim zgradama. Važno je da mi, ne mogu reći ograničimo, zabranimo ili onemogućimo, ali definiramo daljnje davanje nekretnina u  kratkoročni najam u višestambenim zgradama. Tu leži ključ problema, ne samo Dubrovnika, nego i Hrvatske.

To je zapravo problem i ostalih europskih turističkih destinacija, od Barcelone do Venecije pa i izvan Europe.

U Staroj Mokošici se prije mjesec dana završila jedna nova zgrada u kojoj je 14 stanova za prodaju. Svih 14 je prodano, jedna obitelj u toj zgradi živi, a 13 ih  je za najam. To je ono što je problem.

U Lapadu je potpuno ista situacija s novim zgradama.

Pravilnik od pružanju usluga u domaćinstvu je omogućio da on bude iznad Zakona, odnosno Glavnog urbanističkog plana Grada koji je definirao gdje su zone najma i gdje su zone stambenog življenja, i to je samo potrebno izmijeniti. To je ono što je ključno, da se poštuje GUP Grada Dubrovnika koji je već unaprijed definirao što, kako i gdje treba biti, kuda treba ići. Mi tu ne  ulazimo i ne udaramo na integritet iznajmljivača koji se u okviru svojih obiteljskih kuća bave rentijerstvom, to je u redu i te ljude treba poduprijeti, ali ovo drugo je problem.

Naravno, takva situacija utječe na veliku cijenu nekretnina koje su tako teško dostupne domaćima, ali i drugima koji bi tu trebali doći kao radna snaga. Dubrovnik ima gospodarski rast, da nije ograničen prostorom, rastao bi urbanistički, vjerojatno bi padale i cijene. Kako to riješiti?

Dubrovnik nije ograničen prostorom, samo se nikad prije nije razmišljalo o tome da bi ta jedna cesta Most dr. Franja Tuđmana - Pobrežje mogla donijeti novi život i potpuno proširiti horizonte širenja Dubrovnika prema Osojniku, od Osojnika prema Ljupču i Kliševu… To je jedan ogromni neiskorišteni prostor kojega ćemo GUP-om promijeniti u budući prostor življenja naših, ne samo mladih ljudi, nego svih onih koji tu žele živjeti. Dubrovnik tu ima enormnu mogućnost. Mi smo sada pri kraju Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana, one trebaju proći određene studije, analize i javne rasprave, tako da nije izvjesno usvajanje GUP-a prije lokalnih izbora, iako bih ja to silno želio jer oni imaju ograničavajuće elemente, osobito u onoj stavci gdje se primjenjuje buffer zona, odnosno konzervatorska podloga koju smo prethodno izradili. Ali, nije realno da to možemo usvojiti ranije s obzirom na proces koji je potreban za donošenje jednog  takvog ozbiljnog dokumenta. 

Sve je to jedan začarani krug, apartmanizacija i skupe nekretnine, uz dominaciju turizma nad ostalim granama gospodarstva, dovode do ostalih poremećaja i gorućih problema poput nedostatka kadra, medicinskih sestara, poštara, novinara, svega…

Mislim da nama jedan od većih problema i razloga zašto ne možemo pronaći kadrove upravo leži u toj blagodati turizma i brzog stjecanja novca i u činjenici da danas čovjek, ako vozi taksi, brod ili ima dva apartmana, ne osjeća potrebu da radi bilo što drugo. Ljudi sve više i više ne žele imati šefove, žele sami sebi biti šefovi. Danas jedan auto, sutra drugi, preksutra treći, nakon toga četvrti i tako dalje. Svi rade i svi zarađuju, ali kad pogledate širu sliku, to nije održivo, to je priča koja je izašla izvan one kontrole dobrog i kvalitetnog. To je dovelo do deficita radne snage, zato nam ljudi sa strane i dolaze, jer mi smo nekako izašli iz okvira onoga što je moguće ili što nije moguće.

Dakle, ulažemo napore u razvoj turizma, ulažemo napore u promjenu trendova kako bi se postigla održivost, ali korona nam je pokazala kako to može izgledati preko noći kad turizma nestane.  Što radimo na tom planu, što još razvijamo?

To je najteže pitanje. Teško se naš Grad može preorijentirati na neku drugu gospodarsku granu, a da je kompatibilna s turizmom. Mi radimo na razvoju  IT sektora, u tim planovima imamo i Pobrežje, planiramo razvoj i filmske industrije.

Vijećnik Vlahušić kritizira kako se više ne snimaju filmovi i serije.

Ima, i filmova, i serija, krenula je treća sezona serije Viking, preporučujem svima da je pogledaju i da vide koliko ima Dubrovnika, Trstenog i Dubrovačkog primorja, koji glume neke druge lokacije, ali je uistinu  sjajno. U najavi imamo neka nova snimanja, ali ne smijemo to puštati prije vremena. Nicolas Cage je u koroni snimao u Dubrovniku, to je možda zaboravljeno, tako da mogu reći da smo zadovoljni s tim aspektom industrije, ali je činjenica da Dubrovniku treba ozbiljni filmski studio. Jedan manji bi trebao biti u TUP-u, ali za ozbiljniji smo nominirali Grabovicu, ona će se zatvoriti za jedno godinu i po’ do dvije dana i u tom trenutku joj treba dati novi smisao. Mislim da bi upravo  taj novi filmski studio to mogao napraviti.

Ulazimo u završnicu ovog mandata, čekaju nas dogodine lokalni izbori. Nikako da to prijeđe preko usta, idete li po treći mandat?

Treba doći vrijeme da vidimo tko je najbolji kandidat. Ja, kao predsjednik gradske organizacije,  istovremeno imam svoju političku odgovornost, a s druge strane kao gradonačelnik imam političko-društvenu odgovornost za sve što se događa u Gradu. Vjerujem da ćemo negdje u veljači ili ožujku iduće godine vidjeti  tko će biti taj koji će nositi listu i tko će biti kandidat ili kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika. Još ima dosta vremena ispred nas.

Kad podvučem crtu, ja sam zadovoljan sa svim onim što smo ostvarili u okviru onoga što smo imali, a to su između ostaloga dvije godine korona krize, uz ozbiljne financijske poteškoće, održali smo financijsku likvidnost, uložili smo puno, napravili smo puno, to nam sad i najljući politički neprijatelji priznaju, da se uistinu dosta napravilo. Imamo s čim izaći pred naše sugrađane, ali naš posao nije završio, ispred nas još ima osam mjeseci rada, ozbiljnih projekata koje treba započeti, velikih projekata koje treba završiti. Ali, drago mi je najviše što smo uspjeli u mandatu izgraditi dvije nove škole, obnoviti sve postojeće i da ćemo pri kraju mandata započeti gradnju treće škole, u Mokošici. A to mi je možda od svega najdraže jer smo tu doista ostavili jedan veliki pečat. Dodirnuli smo se svakog segmenta života, od socijalnih skupina pa do zdravstva, sporta, kulture, vrtića, škola, obrazovanja, infrastrukture, cesta, boljeg i kvalitetnijeg standarda…  Ne mogu se sjetiti ni jednog aspekta života kojega se mi nismo dotakli i neki napredak napravili, negdje više, negdje manje. Imamo i prvi azil za životinje, tu smo postavili jedan standard koji nema ni jedan drugi grad, osim grada Zagreba koji ima ozbiljan azil i Osijeka gdje azil vode volonteri, ali sve drugo u Hrvatskoj nije na ovoj razini na kojoj je to sada kod nas.

Očekujete li velik broj kandidata za funkciju gradonačelnika na sljedećim izborima?

Što ih je više, to je bolje, vjerujem da će svatko od njih dati svoj obol u političkoj utakmici. Koliko će biti pristojni, koliko će ići ispod pojasa, ne znam, ali ja sam, kao što znate, naučio da me udaraju ispod pojasa. Više nemam problema s tim, to mi je možda nekad prije smetalo, ali svima sam oprostio, svakome sam pružio ruku, nikome nisam uzvratio mržnjom, nego upravo suprotno.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika