INTERVJU S DJ-om MATIJOM BUTIGANOM 'Kad sve zbrojim i oduzmem, od glazbe sam u minusu, ali meni je to neopisivi gušt'

Autor: dubrovackidnevnik.hr
„Na kraju krajeva ja se ovim ne bavim zbog novaca. Dok god ispred mene ljudi plešu i uživaju, ja im mogu puštat glazbu. Doslovno satima.“

Zovu te da odradiš posao i ti sav sretan pristaneš, a nakon što sve lijepo zbrojiš i oduzmeš, u minusu si. Tako nekako otprilike glasi definicija ljubavi, a to stanje itekako dobro pozna dubrovački DJ Matija Butigan umjetničkog imena Matt Butt.

Zovu me puštati muziku negdje van grada, recimo Zadar, Šibenik, Split i plate oko tisuću kunu. Put do tamo, smještaj, hrana, cigari i na kraju si u minusu (smijeh).

Kako je sve počelo? Kako si se našao u svijetu elektronske glazbe?

Dugi niz godina radio sam u kafiću Casablanca gdje su DJ-evi puštali muziku. Nosio sam im opremu, gledao kako to oni rade, zainteresirao se za cijelu stvar i polako krenuo.Negdje tamo 2013. krenuo sam ozbiljno. Počeo sam kupovati opremu, čija je cijena stalno u opadanju kako tehnologija napreduje, a i puno je jednostavnija za raditi. Ovi stariji kolege ponekad su ljubomorni na nas mlađe. Mučili su se dugi niz godina na težoj tehnologiji s ponešto drugačijim zvukom, pa imaju zamjerke na nove kontrolore (smijeh).

Počeci su mu bili zahtjevni, kao što je to uostalom s bilo čime. Mučio se, zvučao grozno, ali malo po malo, uhvatio je ruku.

U to vrijeme nije mi se sviđala muzika koju sam slušao po partijima, a onda sam čuo Floru&Liju. To me oduševilo i shvatio sam kakvom zvuku želim težiti. Mora biti melodiozan i nositi. Najgore mi je kad netko lupa bez ikakve melodije, zvuči kao da sam u tvornici.

Dubrovačka scena, tako izgleda sa strane, u posljednje vrijeme sve je bolja i brojnija.

To je istina. Ima nas petnaestak izvođača i držimo se skupa. Ne doživljavamo se kao konkurencija, nego smo više poticaj jedan drugome. Flora&Lija, Dotur&Champa, Čx, Denis T., Maroje, Audiometric, Tex Willer… sve su to sjajne kolege čiji te rad motivira da budeš još bolji. Ivo Žeravica, koji je dugi niz godina zaljubljenik u ovu glazbu, kaže kako Dubrovnik nikad nije imao bolju scenu. Kada takav doajen to kaže, tko sam ja da mu proturječim (smijeh)?

d

Koji je glavni posao DJ-a? Što sve DJ mora biti i imati da bi bio dobar?

Važno je da osjeća puls publike, kako ona reagira. Nije biti DJ samo miksati istovremeno dvije, tri, četiri ili više pjesama, nego znati prepoznati vibru i stalno je održavati. To je fenomenalan osjećaj, bolji od bilo čega, zbog njega se radi ovaj posao.

Što je s autorskim pravima? Smijete li tek tako uzeti nečiju pjesmu i miksati ju?

Naravno da ne. Mi smo pretplaćeni na specijalizirane internetske stranice odakle skidamo izvođače. Na tim stranicama muzika izlazi svaki dan. Što se neki izvođač više 'downloadira', naravno da i više zaradi. Ja neprekidno preslušavam novu glazbu, nekad poslušam i tristotinjak stvari dok ne nađem da mi se nešto sviđa. Kao i u svemu drugome, za posao DJ-a najvažnija je volja. Ja se s ovim bavim svaki dan ili prije posla ili nakon što odradim smjenu. Nekad mi se dogodi da i čitavu noć nešto čeprkam.

Kako uspiješ uskladiti glazbene obveze s poslom?

Zaposlen sam u rent a caru Sixt na aerodromu. Kolege i šefovi maksimalno mi izlaze u susret. Naštimavam smjene s njima, slobodne dane, stvarno su fleksibilni. Da nije njih, teško bih sve stizao. Ali kada je volje, uvijek se nekako nađe vremena za ono što voliš. Moj kolega Maroje, primjerice radi u kuhinju u jednom hotelu i ponekad nakon smjene, onako umoran čitavu noć pušta muziku. Ta ga energija jednostavno nosi, pa zaboravi na umor. Tako svi mi.

Bez obzira na nikad jaču scenu u Dubrovniku stječe se dojam da nema previše pogodnih mjesta za izvođenje ove glazbe, posebno ljeti kada ona pita da bude na otvorenom, na nekoj plaži...

Pa osim Lazareta, više-manje nema ništa, iako Lazareti zbog vrućine ljeti baš i nisu najidealnije rješenje. Revelin se isprofilirao na jakim stranim imenima koje turisti odlično poznaju. Sjećam se onih sad već davnih godina kada su prvi put dovodili Fatboy Slima. Sigurno su to sve tada radili s velikim minusom, ali išli su dalje, ulagali u marketing i svaka im čast na proizvodu do kojeg su došli. Međutim, osim pokojeg domaćeg DJ-a poput Điva ili Speeda tamo domaće snage rijetko puštaju muziku. Prije se elektronska glazba često puštala na otvorenom, sjetimo se samo Belvederea ili još prije Divinae Follie, ali u današnje doba je tako nešto skoro nemoguće. Odmah će se zvati policija koja će prekinuti glazbu zbog kršenja javnog reda i mira. Što ćemo uopće govoriti o elektronskoj glazbi kada se unutar zidina muzika u kafićima pušta samo do 11 i pol. Ne samo da se glazba zbog kršenja javnog reda i mira ne može izvoditi na Komardi, plaži u Kuparima ili na Velikim žalima kao prije, nego i zbog sanitarnih čvorova. Uglavnom, jako je teško ishoditi dozvole za svirku na otvorenom, gotovo nemoguće, osim primjerice za prostor poput ušća Neretve gdje smo nedavno nastupali. Što se Dubrovnika i okolice tiče, jedini adekvatan prostor je Koraćevo poviše Orašca.

Je li stvaraš neke svoje pjesme?

Zasad ne, miksanje me skroz ispunja, a što će biti u budućnosti, vidjet ćemo. Ima Dubrovnik i tu jakih imena, poput Jakše Pavičevića, koji dugi niz godina stvara vrhunsku glazbu.

Jakša je zaista vrhunski, šteta što više ljudi ne zna za njega. Ima Dubrovnik jakih imena u raznim umjetnostima, ali nažalost nisu dovoljno (pre)poznata u hrvatskoj i svjetskoj javnosti.

To je vjerojatno zbog manjka talenta za marketing (smijeh). Meni je recimo glupo sam sebe snimati, pa postavljati na web stranice i društvene mreže. Jedina moja glazba na internetu su live nastupi.

Gospodine Butigan, moram vam to reći, molim vas nemojte se ljutiti, ali vi posebno nemate mrtve veze s marketingom, pa na YouTubeu uopće nema vaše muzike! Kada se upiše Matt Butt izađu neke tete i mesari, a ne vaša glazba.

Smrt marketingu, sloboda glazbi!

S druge strane možda bi razni dubrovački umjetnici imali bolju zaradu da malo više popuste. Neki i jesu, po svadbama i hotelima sviraju glazbu koju inače ne vole, a slikari crtaju suvenire, iako bi radije nešto drugo.

Naravno da bi, ali onda to nije gušt. Barem meni, a svatko bira za sebe. Ne mogu ja negdje doći i puštati glazbu koju će mi netko narediti, to onda nema smisla, iako bi se tako puno više zaradilo. Ja ju moram osjećati, bez toga osjećaja, ne bih se ni bavio ovim. Ja bih radije puštao svoju glazbu besplatno, nego nešto što ne volim, a da mi plate. Na kraju krajeva ja se ovim ne bavim zbog novaca. Dok god ispred mene ljudi plešu i uživaju, ja im mogu puštat glazbu. Doslovno satima. To me nosi, to mi je smisao ovoga. Uzmi mi to, uzeo si mi sve.

Što Dubrovniku po pitanju umjetnosti najviše nedostaje da bi bio još bolji?

Najveći problem je manjak adekvatnih prostora. Oni su u gradu prevrijedni, skupi, iznajmljuju se po paprenim cijenama. Bilo bi sjajno da Dubrovnik ima neki umjetnički kvart gdje se stvara glazba, gdje se slika, gdje se razmjenjuju ideje, gdje se zajednički radi na marketingu, odgajaju nove kreativne generacije... Naravno to je samo utopija, ali lijepo je maštati (smijeh).

Maro Marušić

Glazbu Matije Butigana, odnosno Matt Butta možete poslušati ovdje.

Popularni Članci