test

INTERVJU S ALEKSANDROM ŠTULHOFEROM 'Oni u dobrim vezama lakše izlaze na kraj s pritiscima pandemije'

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: Davorin Višnjić/ Pixsell
Naizgled bi se moglo reći da živimo u vremenu potpunih seksualnih sloboda, što je dakako tek površinski dojam, jer izazovi postoje u svakom dobu pa tako i u ovom obilježenom vrhuncem digitalne revolucije, ali i pandemijom koronavirusom.

Sa sociologom prof. dr.sc. Aleksandrom Štulhoferem, predstojnikom Katedre za seksologiju Filozofskog fakulteta, razgovarali smo kako na temu rečenih izazova, a tako i onih stalnih pitanja, dvojbi i problema, što ih ljudska seksualnost umije potaknuti.

SEKSUALNOST JE KAO I ČITANJE KNJIGA

Istraživanje koje je provelo Sveučilište u Indiani otkriva kako je seksualna aktivnost među mladima, osobito muškarcima, doživjela znatan pad u periodu od 2000. do 2018. godine. Doima mi se kako je to direktno povezano s dostupnosti pornografije na internetu, zbog čega ne postoji potreba za fizičkim kontaktom.

- Da, slično su pokazale i neke europske studije. Kako to istraživači tumače? Ne tako pojednostavljeno kao što sugerirate. Pornografija, ako je relevantna, vjerojatno ima mnogo manji utjecaj na opisanu dinamiku od ubrzanog tempa života, koji se reflektira u sve intenzivnijim radnim opterećenjima, pritisku da stalno budemo dostupni (putem društvenih mreža) te utopljenosti u moru informacija i ostalih dnevnih podražaja. Seksualnost je kao i čitanje knjiga – zahtijeva vrijeme i angažman.

Fiziološki, također su mi poznata istraživanja da pornografija šteti pri postizanju funkcionalnog erektivnog stanja kod muškarca, no sa psihološkog aspekta koliko cijeli taj spektar o kojem govorimo može izazvati ono što možemo nazvati anksioznim, povučenim stanjima?

Davorin Višnjić/ Pixsell

- Kada je riječ o ozbiljnim istraživanjima, odnosno o radovima koje možete naći u najcjenjenijim seksološkim časopisima, takav zaključak ne stoji. Barem koliko trenutno znamo. Ostavimo li po strani moralne prigovore te činjenicu da neke osobe, uglavnom muškarci, doista imaju problem s kontrolom vlastite konzumacije pornografije, dosadašnja istraživanja o vezi između uporabe pornografije te psihičkog zdravlja, seksualnog zadovoljstva, zadovoljstva vezom pokazuju kako za većinu odraslih pornografija nije problem. Također, čini se da je problem koji neki imaju s pornografijom odraz određenih ne-seksualnih psihičkih teškoća. Naravno, pornografija može stvoriti nerealistična očekivanja i često instrumentalizira žene više nego muškarce, ali je za neke i nadomjestak za nepostojeći ili nezadovoljavajući seksualni život. Na žalost, neka istraživanja sugeriraju kako je pornografija za neke mlade ljude izvor informacija o ljudskoj seksualnosti. Svakako bi bilo bolje kada bi o tome nešto mogli saznati u školi.

MIJENJA SE UTJECAJ PANDEMIJE NA SEKSUALNOST

Na čemu trenutno radite što se tiče istraživanja?

- Trenutno radim na nekoliko istraživanja paralelno. Kanadski projekt u kojem sudjelujem ispituje moguće posljedice ranog seksualnog zlostavljanja na kasnije seksualno funkcioniranje i općenito seksualno zdravlje mladih ljudi. S kolegama u Hamburgu ispitujem kako sudionici prvog nacionalnog istraživanja seksualnosti u Njemačkoj opisuju utjecaj pornografije na vlastiti seksualni život. S kolegama iz osam europskih zemalja analiziram veze između pandemijske situacije u proljeće prošle godine i promjena u seksualnom interesu partnera u dugotrajnim vezama. S dvije kolegice iz Engleske i Norveške radim na mjerenju tzv. seksualne dobrobiti osoba treće dobi. Što je to i što uključuje? Naposljetku, u Hrvatskoj s timom mlađih istraživača istražujem odnos između religioznosti i rizičnog seksualnog ponašanja mladih. U svakom slučaju, nema baš vremena za dosađivanje, od čega sam uvijek bježao.

Moramo spomenuti i pandemiju, što možemo, obilježila je cijeli svijet. Kakvi su vam tu zaključci, dakle oko krize izazvane koronavirusom i seksualnih ponašanja?

- Teško je o tome nešto suvislo reći i pri tome izbjeći grubo pojednostavljivanje. Nismo svi isti, nismo jednako pogođeni i nismo u jednakim vezama (ako smo uopće u vezi ili braku). Općenito, u solidnim je vezama lakše održati seksualni kontakt nego u onima koje to nisu. Naše je europsko istraživanje pokazalo da je kvaliteta veze i emocionalna povezanost važna za održavanje seksualnog interesa u pandemijskoj situaciji. No, problem je u tome što pandemija traje i zapravo je “pokretna meta”. Stoga se, vjerojatno se, i njezin potencijalni utjecaj na seksualnost mijenja, no o tome trenutno ne znamo gotovo ništa.

Kako su pandemija, strah od zaraze te restriktivne mjere djelovale na seksualni interes?

- Za više od polovinu sudionika istraživanja, bez obzira na njihov spol, pandemija nije rezultirala nikakvim značajnim promjenama u seksualnom interesu. Uzmemo li, pak, u obzir samo one kod kojih se nešto promijenilo, broj onih koji su naveli porast interesa bio je veći od broja onih koji su naveli smanjivanje seksualnog interesa. Među potonjima žene su bile zastupljenije od muškaraca. Dva su nalaza vrijedna spomena. Prvo, kao što biste vjerojatno i očekivali, osobe koje su izrazile veću zabrinutost zbog moguće zaraze češće su nego ostali navodile da im se seksualna motivacija smanjila. Što je snažniji osjećaj ugroženosti zdravlja, seksualni interes je manji; kad smo u krizi, seksualnost je logično na čekanju. Ustanovili smo, također, da je seksualna motivacija najuspješnije odolijevala COVID 19 pandemiji kod onih muškaraca i žena u dugim vezama, za koje je seks primarno vezan uz osobni užitak – a ne, primjerice, održavanje veze ili ispunjavanje partnerovih ili partneričinih potreba. Uvjetno rečeno, nije svaki “egoizam” loš. Moram ponoviti kako je naša studija obuhvatila isključivo osobe u dugim vezama ili braku, što znači da se navedeno ne može preslikati na samce. U međuvremenu se pojavilo nekoliko studija koje potvrđuju kako pandemijska izolacija mnogo teže pada samcima nego osobama u vezi, ne samo u kontekstu seksualnosti. Ipak, bilo bi naivno zaključiti da je bilo kakva veza u pandemiji bolja od nikakve.

Odnose li se navedeni rezultati i na Hrvatsku?

- Gotovo u potpunosti. Jedno od iznenađenja vezanih uz spomenuto istraživanje, provedeno u Hrvatskoj, Švedskoj, Francuskoj, Češkoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Portugalu i Turskoj, izostanak je razlika u seksualnoj motivaciji, ali i čimbenicima koji nju djeluju, među zemljama. Ponavljam, riječ je o prvom pandemijskom valu iz proljeća prošle godine, a ne o trenutnoj situaciji. Općenito gledajući, osobe u dobrim vezama značajno lakše izlaze na kraj s pritiscima epidemiološke krize. Da, svjestan sam da to nije osobito otkriće, no dobro je znati da se intuicija i znanost slažu oko toga.

Davorin Višnjić/ Pixsell

Popularizirali ste seksualnu terapiju. Kakvom biste je opisali, koliko ona može pomoći pri uspostavljanju funkcionalnijeg odnosa?

- Rekao bih da su u posljednjih desetak godina moji kolege iz Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, dr. Goran Arbanas, dr. Tanja Jurin i Nataša Barolin Belić, učinili mnogo više po tom pitanju od mene. Bilo je i vrijeme da dođu mlađi, koji nerijetko znaju više. Seksualna terapija, kao i svaka druga psihoterapija, pomaže onima koji su motivirani za promjenu. Naš je zadatak olakšati i ohrabriti korake koje klijenti žele učiniti kako bi im bilo bolje. Katkad to rezultira nestankom problema, a ponekad u boljem nošenju s njim. Ponekad klijenti naprosto prestanu dolaziti, vjerojatno jer su mišljenja da im nismo od koristi.

O ŽELJI

Kako uopće poboljšati seksualni život ako nema više želje?

- Ako niste aseksualna osoba, nikako. Pitanje je otkuda dolazi taj nestanak želje, odnosno što je potrebno učiniti kako bi se, barem dijelom, obnovila. Seksualna želja je prilično kompleksni fenomen, posebno u dugim vezama i zahtijeva strpljenje, motivaciju i hrabrost suočavanja s vlastitim i tuđim ograničenjima – uključujući i promjene koje dolaze sa starenjem.

Zašto to pokušavati? Nije li želja da se ona probudi ustvari refleks patrijarhalnog društva uz koje je potrebno odgovoriti zahtjevima tog društva, koji se tako baziraju na unificiranosti?

- Slažem se s vama da nestanak seksualne želje ne mora biti nešto patološki. Odnosno da suvremena kultura naglašava važnost seksualne aktivnosti, što ne mora biti nešto što je za sve važno. No, teško je ako u vezi, koja je inače dobra i važna za oboje, postoji ekstremno razilaženje u interesu za seks.

Klasici su knjige Marijana Košičeka  ''Muškarac u škripcu'' i ''Prikraćena žena''. Radi se o autoru koji je na muškarca i ženu gledao kao na socijalno i psihičko jedinstvo. Je li se sociološka komponenta tog jedinstva promijenila i u kojem smjeru?

- Ne bih rekao, ako išta danas smo još svjesniji sličnosti između ženskih i muških seksualnih te emocionalnih potreba. To, naravno, ne znači da smo identični, ali je važno uzeti u obzir da su razlike često veće unutar jednog spola nego između njih.

UTJECAJ S KAPTOLA

Utječe li utjecaj s Kaptola na ono što ću slobodno nazvati "kastrativnom" naravi? Uvjetno rečeno upotrebljavam izraz "uškopljeničkoga", dakako da "hormonalna urlikanja" postoje, ali primarno govorim u jednom erotskom smislu, u smislu ključanja duha.

- Ono što mi se čini jest da je utjecaj crkve i s njom povezanih udruga mnogo veći nego ranije kada je riječ o seksualnosti mladih, što u ovom trenutku onemogućuje adekvatnu seksualnu edukaciju u hrvatskim školama. Također, ta djelomična promjena kulturne klime nekim mladim ljudima, osobito duboko religioznima, nameće moralne restrikcije koje mogu imati negativne psihičke posljedice. O tome možete čitati u kontekstu ženskih iskustava sa zakletvom čistoće, koja je bila itekako popularna u SAD tijekom 1990.-tih.

Jeste li vi osobno ikad ulazili u razgovore sa svećenicima, općenitom hrvatskim klerom, kao i mladima koji su pod snažnim utjecajem Crkve?

- S mladim vjernicima jesam, ali prilično davno. Nikada nisam imao prilike o temama o kojima razgovaramo diskutirati s nekim iz vrha Katoličke crkve ili sudjelovati u nekoj debati na Katoličkom sveučilištu.

Kako je to bilo kad ste vi bili u adolescentskoj dobi? Kako ste otkrivali seksualnost?

- Bilo je to jedno posve drugo vrijeme, po mnogočemu naivnije, manje eksplicitno te time, vjerojatno, erotičnije. No, svako je prisjećanje pristrano…

štulhofer

Nije li ipak ondašnje vrijeme bilo intelektualno, a samim tim i erotski prodornije? Ne mislim temeljem golih grudi na filmu, ali mislim u smislu otkrivanja mogućnosti, moramo priznati da su mladih 70-ih i 80-ih godina učinili određen "prekoračaj", koji se ovdje ne događa.

- Jednom davno sam studentima na kolegiju koji se bavi ljudskom seksualnošću predložio da pogledaju Antonionijev film Zabriskie Point iz 1970. ako žele dobiti uvid u seksualnost šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mogu li oni scenu iz filma doživjeti kao erotičnu, sumnjam. Erotika možda nije nešto apsolutno, već nešto što učimo i što se mijenja kroz generacije. Naravno, svaka ima tendenciju sebe proglasiti konačnim arbitrom. Govorim li osobno, sigurno je da se percepcija toga što je erotično mijenjala u mom životu.

ZDRAVSTVENI ODGOJ

Bi li Zdravstveni odgoj promijenio stvari? U čemu bi ih promijenio?

- Onako kako je bio planiran 2013. godine, mislim da bi samo informirao i senzibilizirao mlade, a možda i dobar dio roditelja, za razgovor o seksualnosti. S obzirom na ograničenu satnicu, sumnjam da bi uspio promijeniti ponašanja, odnosno istinski smanjiti razinu rizičnog seksualnog ponašanja. No, vjerujem da bi otvorio vrata jednom bolje osmišljenom i time korisnijem ili uspješnijem programu u budućnosti.
U jednom ste intervju rekli da je borba za seksualnu edukaciju u nas izgubljena. I dalje to mislite?

- Mislim da jest, ako govorimo o programu sustavne seksualne edukacije koji bi se odvijao u školi. Barem u sljedećih pet do deset godina.

Popularni Članci