INTERVJU OLGA MURATTI 'Kauč i televizija smrtni su neprijatelji umirovljenicima'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: V.S.
Olga Muratti, predsjednica gradske organizacije HSU-a, priča o gradnji novih domova za umirovljenike i svim izazovima s kojima se suočava starija populacija na jugu Hrvatske

Razgovarao: Maro Marušić

Olgu Muratti ne treba posebno predstavljati. Dugi niz godina je u političkom životu Dubrovnika, prvo kao predsjednica dubrovačkog SDP-a, a sada kao predsjednica gradske organizacije Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), te aktualna gradska vijećnica unutar vladajuće koalicije. Upravo su osobe treće životne dobi glavna tema našeg razgovora.

Napokon će se graditi dom za umirovljenike na Medarevu. Kažite nam nešto više o cijelom projektu.

Napravit će se na onom istom mjestu gdje je davno prije započela gradnja koja nikad nije završena (kolokvijalno nazvan Čačićev dom, jer ga je gradila firma Radimira Čačića op.a.). Riječ je o istoj parceli, a ta stara, nezavršena građevina će se srušiti. Kapacitet doma bit će 200 ležaja što je lijepi broj. U Gružu će biti još 46 ležajeva, pa će s gradnjom ova dva doma potrebe Dubrovnika dobrim dijelom biti zadovoljene.

Je li se radila neka anketa koja bi iznjedrila točan broj ljudi koji čekaju na mjesto u domu, odnosno da bi se znali točni kapaciteti koje grad i okolica zahtijevaju?

Nismo radili ankete, jer po meni nije bilo potrebe. Imamo liste čekanja u domovima, u svakom pojedinom oko njih dvjestotinjak, ali te brojke nisu točne, jer se osobe na njima pojavljuju na nekoliko mjesta. Ljudi se, naime, javljaju u više domova, pa se svuda vode na listama čekanja. Smatram da će se gradnjom u Gružu i Medarevu, odnosno s novih 246 ležajeva, dobar dio potreba umirovljenika za mjestom u domu ispuniti. Posljednjih tjedana u medijima se spominju nekakve skupe cijene oko upisa u nove domove, ali to nije istina. Cijene će biti prosječne i realne.

Po prvi puta će i osobe s demencijom dobiti mogućnost udomljavanja?

Da, to je sjajna novost. Imat će između 50 i 60 ležajeva, a dio doma će biti prilagođen upravo njima, jer te osobe zahtijevaju drugačiju skrb. Važna stvar u vezi doma na Medarevu bit će i dnevni boravak za umirovljenike. Tu bi uslugu koristili ljudi koji borave u svojim kućama, a tijekom dana kvalitetno provode vrijeme u dnevnom boravku, gdje imaju mogućnost prehrane, te organizirane aktivnosti. Nešto kao vrtić za umirovljenike.

U biti je taj dnevni boravak za umirovljenike koji su pokretni i koji su koliko-toliko zdravi?

Klasični dnevni boravak je za umirovljenike koji su doma usamljeni. No, planira se i dnevni boravak za osobe s demencijom, koje su još uvijek u početnoj fazi bolesti. Upravo bi im takav dnevni boravak mogao produžiti prvu fazu i usporiti simptome. Ukratko, ovaj dom na Medarevu stvarno će biti veliki iskorak za Dubrovnik. Do kraja godine ishodit će se građevinska dozvola i onda će se projekt aplicirati na EU fondove.

Je li se već zna unutar koje kategorije EU fondova će se aplicirati i kada bi se to moglo dogoditi?

Gradonačelnik Mato Franković mi je više puta kazao da je siguran da će se dom izgraditi u ovom mandatu. Bilo bi to sjajno, jer 50 godina se ništa nije napravilo po pitanju domova. Naravno, vidjet ćemo kakve će biti kategorije EU fondova za sljedeću godinu, hoće li se među njima naći socijalna skrb, ali čim bude prilika, prijavit ćemo se.

Dom nam je baš potreban, vidimo kako stariji Dubrovčani odlaze i u susjedne zemlje.

Dom u Ravnom je zaista krasan, ali ono što mi se ne sviđa jest da je izoliran, uokolo nema ništa. Po mom mišljenju dom ne bi trebao biti osamljen negdje na periferiji. Dobro je što je dom na Medarevu praktično u centru. Do Uvale Lapad ima deset minuta pješke, i pokretni korisnici će moći bez problema prošetati. Sjajno je što je i blizu bolnice, znam da neki ljudi imaju poteškoća kada iz Ravnog idu na pregled u Opću bolnicu Dubrovnik, posebno sada u doba korone kada se traže Covid potvrde prilikom prelaska granice.

U razvijenim zemljama na Zapadu umirovljenici često idu u dom, tamo im je čak bolje i zabavnije nego kod kuće. Koliko su kod nas uopće otvoreni za tu ideju?

Nisu kao na Zapadu. Kod nekih naših ljudi još uvijek je sramota poći u dom. Naravno, u razvijenim zapadnim zemljama domovi su u puno boljem stanju nego kod nas, pa i to pridonosi željama. Ako mi u Dubrovniku nismo napravili novi dom zadnjih 50 godina onda je jasno zašto ovdašnji ljudi nisu skloni takvoj ideji zbrinjavanja svoje familije, od pitanja ima li stjenica, pa nadalje. Vjerojatno će ovi novi domovi u Gružu i Medarevu promijeniti percepciju odlaska u dom. Mislim da je sve ovo jako važno za Dubrovnik. Na kraju krajeva zato je naša stranka koalirala s Frankovićem. Jedini uvjet nam je bio gradnja doma i kako vidimo taj projekt ide prema realizaciji. U posljednje vrijeme prestala sam se baviti velikom politikom, interesiraju me samo pomaci za ovu veliku skupinu ljudi koja je nezaštićena. Ne zanima me ideologija i slična prepucavanja, samo praktične stvari za umirovljenike.

Sada kada smo se već dotaknuli politike, što kažete za vašu bivšu stranku SDP? Nikad nije bila na nižim granama, kako u Dubrovniku, tako i ostatku Hrvatske.

Najveći problem SDP-a je udaljavanje od ljudi. To sam odavno shvatila, još prije nego li sam napustila stranku. Sjećam se da smo u Dubrovniku radili mnoge akcije, od foruma žena, preko osoba s invaliditetom do raznih humanitarnih akcija. Bili smo stalno na terenu, osluškivali potrebe ljudi. S tim se prestalo, mladima je stranka postala potpuno nezanimljiva i nije ih se znalo privući. U međuvremenu su se na ljevici stvorile druge opcije koje su pokupile dobar dio SDP-ovih glasača, odnosno iskoristili su njegova lutanja i življenje na staroj slavi. SDP je, ukratko, izgubio korak s vremenom, nove ljude nije privukao, a stare je izgubio. Iskreno, teško će se SDP od ovoga oporavit, bojim se da bi mogao postati marginalna stranka kao što se već dogodilo HSLS-u, HNS-u i HSS-u.

Bili ste u koaliciji s Androm Vlahušićem, a sada ste s Matom Frankovićem. Možete li ih malo usporediti, kako je bilo raditi s jednim, kako s drugim?

Cijenim i smatram obvezujućim da kada netko nešto obeća u koaliciji, to i ostvari. Evo, kada smo već kod domova, moram reći da smo s Androm dvaput bili u koaliciji, ali ništa se nije pomaknulo s mjesta po pitanju gradnje novog doma, a s Matom ipak jest. Andro je imao razne pogodnosti za umirovljenike, ali nije razmišljao o domovima. Šteta izgubljenog vremena. Naravno, ideološki sam bila puno bliža onoj opciji nego HDZ-u, ali sada mi ideologija nije toliko važna kao, ponavljam, praktične stvari. Kada sebe uhvatim da krenem razmišljati o ideološkim pitanjima, odmah se zaustavim i promislim što sam i što želim. Ja predstavljam umirovljenike i želim da je njima bolje. Točka.

Je li se u Frankovićevom mandatu još što spominje za umirovljenike?

Mislim da je vrlo važna stvar financiranje dopunskog zdravstvenog osiguranja. Država trenutno daje besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za članove kućanstva kojima prihod (ne mirovina) po osobi nije veći od dvije tisuće kuna, odnosno dvije i pol, ako je samac. Grad Dubrovnik je unaprijedio ovaj model i plaćat će dopunsko zdravstveno osiguranje za sve članove kućanstava čiji prihod ne prelazi tri i pol tisuće kuna po osobi. Vrlo je važno da umirovljenik ima dopunsko zdravstveno osiguranje, jer je u životnoj dobi kada učestalije koristi medicinske usluge i ova mjera mu jamči sigurnost.

Korona kosi osobe starije životne dobi. Kako je onda moguće da se u Dubrovniku i Hrvatskoj dobar dio njih nije cijepio?

Ne razumijem baš. Mišljenja sam da su krivi mlađi članovi obitelji koji ih krivo savjetuju. Korona je baš pogodila starije osobe ne samo po pitanju smrtnosti. Dobar dio njih se zatvorio u kuću, a umirovljenicima je najvažnije da imaju aktivnosti i da se druže. Kauč i televizija su im smrtni neprijatelji, a korona ih je na to natjerala. Oni moraju izlaziti i šetati. Odmah se osjećaju vitalnije i bolje. Super je što inače radi klub 65+ koji okuplja umirovljenike, ali nažalost ovo je već druga godina kada program ne funkcionira. Vrlo često su se organizirale večere s glazbom na kojima su se umirovljenici družili. Broj sudionika stalno se povećavao, a onda je sve stalo. Sada ovo već dugo traje, skoro dvije godine, a mnogi kad ispadnu iz tog đira ne mogu se više vratiti. Organizam ostari i osobu više nije volja.

Pa je li onda trebalo ići u lockdown i sve te silne mjere? Kako vidimo na ovom vašem primjeru, život je uništen umirovljenicima i koji su preživjeli koronu, da ne spominjemo sada ovdje sve skupine koje su pogođene na raznorazne načine. Na kraju krajeva, sada postoji cjepivo, ali život je mnogima daleko od normale.

Ne znam i ne želim se miješati u druge struke. Mogu vam samo reći neke situacije koje znam iz iskustva. Čak i da nema mjera, dobar dio umirovljenika bi se od straha zatvorio u svoje kuće. Oni su u godinama kada su odgovorni i kada posebno paze na svoje zdravlje. Doduše manjak aktivnosti i izlazaka će ih sigurno udariti negdje drugo, pojavit će se neki novi zdravstveni problemi. Kako god okreneš ovo su teška, zla vremena za umirovljenike. Korona je poremetila i sve ostale zdravstvene preglede. Mladima isto nije lako, ali oni još uvijek imaju vremena, a stariji su u fazi kada dvije godine, ili ne daj bože, još više, jest strašno puno.

Što mislite hoće li neke nove generacije možda imati više zabave u starosti? Kao što sada u Lazaretima postoje Middle Age Party, smatrate li da bi neki takav party u budućnosti mogao biti organiziran i za osobe starije od 65 godina?

Ne znam hoće li biti baš takav party, ali društvo svakako treba osmisliti sadržaje za ovu skupinu. Za mlade sada ima jako puno mjera, a za umirovljenike ništa. Oni zaslužuju svojih posljednjih 10-15 godina provesti dostojanstveno. Postoji strategija za mlade, ali ne postoji za populaciju treće dobi. Inzistirat ću da se ta strategija donese, odnosno sudjelovat ću u njezinoj izradi, jer umirovljenici moraju ostati aktivni na ovaj ili onaj način. Sreća da imamo lijepih prostora gdje se mogu podružiti. U Mokošici, na Pilama, Gruž, Montovjerna, niz Rašicu, Hladnica… Smatram da te prostore treba bolje osmisliti i osuvremeniti. Ponavljam opet, umirovljenik se ne smije zatvorit doma, jer će brzo biti gotov. Kada sam imala koronu u kući sam provela 15 dana, i kada sam napokon izašla vani, jedva sam se kretala. Brzo dođe nemoć zbog neaktivnosti.

Umirovljenicima veliki problem predstavlja nedostatak medicinskog kadra u Dubrovniku. Kako ga riješiti?

Grad Dubrovnik stipendira mlade liječnike, lani ih je financirano njih 15, ali to nije jamstvo da će netko raditi u Dubrovniku. Ključni problem je stanovanje. Liječnicima treba besplatno dati stan na korištenje, a tek ako je cijelu karijeru odradio u Dubrovniku, onda mu ponuditi otkup stana po povoljnoj cijeni. Kada bi se omogućilo stanovanje vjerujem da bi Dubrovnik bio primamljiva sredina za privući stručnjake i da bi se problem na ovaj način uvelike riješio.

Što kažete za eutanaziju, treba li je Hrvatska legalizirati?

Pitanje je škakljivo. Trebao bi svatko ponaosob sebe staviti u nekakvu bezizlaznu situaciju, pa pokušati shvatiti kako bi reagirao. Za mnoge bliske ljude znamo reći 'fala Bogu da je umro', da se više ne pati. Teško je donijeti tu odluku o okončanju života, ali kada je njegova kvaliteta toliko loša, kada je bol ogromna sebi i drugima…što da vam kažem…pitanje je jako škakljivo. Mislim, život na aparatima kao biljka, je li to život? Često znamo reći neka Bog odluči, ali na kraju u mnogim slučajevima odlučuje tehnologija. Je li tehnologija, odnosno Božja volja, život na aparatima ili ne… teško je na sve to dati neki dobar odgovor, ali o eutanaziji društvo treba raspravljati i pokušati dijalogom pronaći odgovor. Mogu samo kazati da je jako teško vidjeti nekoga koga si do jučer znao kao jaku i nasmijanu osobu do čega je došao. Muka ti je to gledati, pa često promislim da ne bih voljela isto doživjeti.

Popularni Članci