Razgovarao: Maro Marušić

Mišo Sorić dugi niz godina bavi se poslom snimatelja. Ima svoju firmu i vrlo je kreativan. No široj javnosti u Hrvatskoj i regiji poznatiji je kao sjajni imitator.

U posljednje vrijeme u svakome intervjuu postavljam ovo pitanje, ali jednostavno moram, jer nam se svima život stubokom promijenio. Vaše mišljenje o koronavirusu i karanteni.

Kad je sve krenulo koronavirus sam tretirao kao jaču gripu, ali kada pogledaš statistiku i činjenice, Hrvatska je odlično odreagirala. Problem je što cijeli svijet nije reagirao isto, pa se sve to jako odužilo, što će se itekako odraziti na ekonomiju. Mnoge od tih država neće otvoriti granice do srpnja, možda i duže. Džaba Hrvatskoj što je dobro reagirala kada ostatak svijeta nije. Nedavno sam čuo što je rekla doktorica Sršen – da očekuje da će se virus prilagoditi, njemu nije u interesu ubiti domaćina, jer tako ostaje bez mogućnosti za egzistenciju. Po svemu sudeći, najgore je prošlo.

Kako vam se čitava situacija odradila na poslovanje? Ima li išta snimanja?

Dosta mi posao ovisi o vjenčanjima stranaca, napravim ih godišnje više od šezdeset. Što se toga tiče sve mi se otkazalo za svibanj, lipanj, srpanj i polovicu kolovoza. Neke domaće svadbe mi nisu otkazane, imam nešto u rujnu. S druge strane, da sam imao sve ove svadbe, ne bih se mogao posvetiti nekim drugim projektima. Naime, neki turistički radnici zvali su me za snimanje reklama za iduću sezonu. Izašao sam im ususret što se tiče cijene, jer imamo zajednički interes. Svima nam je u cilju da radimo. Tako da ovu godinu treba izdržat i preživjet. Proći će, bit će dobro.

Znači ne bojite se. Imali ste i hrabrosti prije nekoliko godina napustiti stalan posao, otvoriti svoju firmu i krenuti u riskantne privatne vode.

Moj moto je nema planiranja. Da sam u životu išta planirao, mislim da ništa ne bih postigao. Oženio sam se za sjajnu suprugu sa samo 22 godine. Zarađivali smo zajedno nikakve novce i nismo imali gdje živjeti. Ustvari, živjeli smo u tetkinom stanu koji uopće nije imao sudoper. Moja supruga je posuđe prala u kadi (smijeh). Da sam puno mislio i analizirao, vjerojatno se ne bih ni oženio, niti bih danas imao troje prekrasne djece. Tako mi je i u poslu, bez puno planiranja. Kada sam došao raditi na Dubrovačku televiziju, šef Toni Banović kojemu zahvaljujem na tome (iako nam se odnos kasnije zahladio), rekao mi je da mogu raditi i u fušu. Malo po malo skupilo se posla, pa sam morao odlučiti hoću li ostati na televiziji ili ići u privatnike.

Radite sjajne snimke, prekrasne kadrove. Jeste li imali neko formalno obrazovanje na tom polju ili…?

Nemam nikakvo klasično obrazovanje, sve je stvar iskustva. Kao što sam ranije rekao, i posao snimanja mi se dogodio bez planiranja. Kada smo se ja i Anamarija tek oženili studirao sam Pomorski fakultet i radio kao konobar u studentskoj kantini. Tamo sam upoznao neke profesore koji su me preporučili Bašu (Zvonimir Bašica, vlasnik VSP Videa op.a.), koji je u to vrijeme tražio snimatelja. I tako je sve krenulo, a meni se strašno svidjelo. Plus toga Bašo nam je uredno plaćao prekovremene, a kada bismo odradili dobar mjesec, dao bi nam dodatak na plaću. Naletio sam na njemački sistem u Hrvatskoj u vrijeme kada se nije moglo puno birati. Tijekom godina razvijao sam se i napredovao.

Koji su ti projekti ostali u najboljem sjećanju tijekom tog vremena u VSP Videu i televiziji?

Definitivno Skrivena strana medalja, dokumentarni film o Mihovilu Španji. Šteta što taj film nije prepoznat na nekoj višoj razini. Nije se zbog nekih nesuglasica prikazao ni na HRT-u, iako ja smatram da poruka tog filma nadmašuje granice Hrvatske. Priča je bezvremenska, pa možda netko za deset, dvadeset godina prepozna njenu važnost. Za mogućnosti koje smo imali, jako sam se tehnički potrudio da film ispadne dobar.

Osim vašeg 'core biznisa', kako bi se reklo na modernom hrvatskom, poznati ste u Lijepoj našoj i regiji kao sjajan imitator. Kako ste došli do suradnje s poznatim komičarem Davorom Jurkotićem u njegovoj emisiji U zdrav mozak gdje ste zvali razne ljude, a ti si na telefonu imitirao neku poznatu ličnost?

Jurkotić me čuo kako imitiram, pa me zvao u Rijeku da snimimo određeni broj emisija koje bi se puštale kao specijal. Njegov test mojih sposobnosti je bio genijalan. Njemu je Ćiro Blažević susjed, pa mi je rekao da zazovem njegovu (Jurkotićevu) mamu i da joj Ćirovim glasom rečem kako sam na putu i je li mi može provjeriti jesam li zaključao vrata kuće. I da kad provjeri da je opet nazovem i kad kaže da sam zaključao, da je pošaljem u onu stvar (smijeh). Na kraju smo snimili ogroman broj emisija, radili smo više od osam sati dnevno. Jurkotić je zaista sjajan lik, nevjerojatan.

Među ostalim, izludjeli ste Terezu Kesoviju.

Da (smijeh). Ja mislim da ona do dana današnjeg nije skontala da je zezamo. Nisam od nje imao nikakav feedback nakon emisije što kaže na poziv. Bilo je stvarno ludih emisija. Ono kada je Luka Modrić zvao osnovnu školu ili Zdravko Mamić Hajduk. Meni je osobno bila genijalna ona kada Luka Modrić zove zbog TV pretplate i žali se da nema slike na televiziji.

Zezao je 'Luka Modrić' i glumicu Zrinku Cvitešić.

Zvao ju je i tražio broj Nika Kranjčara. Meni taj poziv nije najbolje legao, bilo mi je neugodno, ali javnost je bila oduševljena. I šta se onda iza dogodi? Radim kao snimatelj svadbu u Zadru, dođe mi mlada i kaže da im je kum Luka Modrić. Meni se noge odsjekle, jer sam do tada već snimio masu skečeva gdje sam imitirao Modrića. Inače ga obožavam kao čovjeka i igrača, ali sam se masu šprdao preko njegovog lika. Negdje usred svadbe dolazi Modrić do mene i upoznavamo se. Ja mu se predstavim, a on me pita što radim i odakle me zna? Ja prvi put u životu zanijemio, nemam riječi, i govorim mu da imam privatnu firmu i da snimam i da me sigurno ne zna, ali on je uporan i siguran je da me odnekle zna. Na kraju sam mu se ispričao i priznao da sam zvao u njegovo ime i zezao (ne)poznate osobe. Bilo mi je strašno neugodno, a on će na to: 'Pa vidiš da te znam'. Nije se ništa ljutio. Ostatak svadbe su me uzvanici cijelo vrijeme zezali da imitiram Modrića.

Kako ostanete skulirani tijekom poziva? Ja bih prasnuo u smijeh odmah nakon prve rečenice.

Pokušavam ostati hladnokrvan, ali ni meni nekad to ne uspije. Raspadnem se od smijeha, ali to mi bude najslađe. Baš kad smo zvali tu osnovnu školu kao Modrić nisam se mogao suzdržati, pukao sam od smijeha.

Hrvatska vas je upoznala i na portalu Gol.hr tijekom Europskog prvenstva 2016. godine.

Bilo je to stresno razdoblje, ali je sjajno ispalo. Dogovorili smo deset videa u trajanju od tri minute. Jako su bili zadovoljni suradnjom, pa su me zvali i za Europsko prvenstvu u košarci, ali u tom sportu nisam doma kao u nogometu, pa nisam pristao. Zvali su me još nekoliko puta, ali prvenstva obično budu ljeti kada snimam svadbe, pa nisam mogao pristati. Najizazovnije mi je bilo napraviti skeč kada smo ispali od Portugala. Nacija je tužna i što sad učiniti da se nasmiju. Odlučio sam imitirati Ćira Blaževića i onu njegovu legendarnu izjavu 'Budi intiman s loptom'. Na kraju je ta emisija bila najbolja, iako sam strahovao kakve će biti reakcije.

Recite nam još neku anegdotu iz vašeg imitatorskog života.

Radio sam stand up kao Zdravko Mamić na gala večeri jedne velike automobilske firme. Nitko od uzvanika nije znao za moj nastup, i usred večeri održao sam klasični Mamićev monolog i nabio ih sve na onu stvar. Ljudi su bili u šoku, a onda su počeli pljeskati.

Koliko sveukupno ima imitatora u Hrvatskoj? Živi li tko od toga?

Ima dosta imitatora ali nisam siguran tko samo od toga živi. Bude ih i na Super Talentu. Mene su isto zvali da dođem na šou, ali nisam pristao, jer smatram da mi reklama nije toliko potrebna, jer nemam planova da mi to postane primarni posao. Uvijek budu neke preporuke, dobar sam sa stand up scenom iz Zagreba, oni me isto preporučuju. Radio sam zajedno s tim vrhunskim komičarima i u Zagrebu i Sarajevu, imali smo nastup i u Dubrovniku. Meni je osobno sjajan komičar Domagoj Pintarić i čast mi je bila nastupati s njim.

Scena stand up komedije u Hrvatskoj jača posljednjih godina. Kakva je situacija u Dubrovniku?

Ovdje nema izvođača, ali sve više izvedbi događa se i u našem gradu. Jaka je scena u Zagrebu, dobra je i u Splitu. Dosta ljudi koji organiziraju stand up, pa tako i u Dubrovniku, griješe prilikom organizacije. Ne možeš, recimo, imati stand up komediju za vrijeme večere. Ljudi su koncentrirani na hranu i nisu u raspoloženju za fore. Mora biti dobra atmosfera za izvedbu, onda su i rezultati najbolji. Ja sebe inače ne smatram stand up komičarem, ja sam samo radio imitacije u obliku stand upa. Divim se tim ljudima, čak i više nego glumcima, to zahtijeva puno rada i napora. Izlažu svoj autorski rad u formi koja je sve samo ne laka.

Jeste li ikad razmišljali ozbiljnije se baviti stand up komedijom?

Jesam, ali znam biti lijen. Treba mi neki rok, pod pritiskom najbolje radim. Najbolje bi mi bilo da mi netko kaže za mjesec i pol dana imaš nastup, tad bih se najviše stavio. Planirao sam za vrijeme karantene puno toga, ali nisam se baš naradio (smijeh). Čak sam planirao i završiti scenarij za jedan pilot projekt koji sam započeo, ali ipak ništa od toga još neko vrijeme.

Jesi spajao imitaciju i snimanje za nekog klijenta?

Ajme to mi je sjajna uspomena. Radio sam takozvani prosidbeni trailer vaterpolistu Marku Bautoviću. On je svoju djevojku odveo u kino i u nekom momentu joj kaže da je zaboravio kupiti kokice i ode od nje. Tamo se presvuče i pripremi za prosidbu, a za to vrijeme na platnu Cinestara kreće lažni trailer za film koji sam ja radio s glasom Morgana Freemana. Počinje taj moj trailer na platnu, a djevojka gleda i sve joj nešto poznato, kuća, pas, sve… Ja u glasu Freemana govorim nešto 'Love is destiny' i u tom trenutku dolazi Marko i prosi ju. Bilo je to zaista sjajno, snimka je postala viralna. To je prvi put da je Cinestar tako nešto dopustio, kasnije je to koristio kao neki svoj promotivni materijal.

CINEMA LIVE PROPOSAL - Cinestar by Unique Films from Miso Soric on Vimeo.

Jesi li rođen s talentom za imitaciju, je li ona bila u tebi ili si je učio?

Imam taj talent još od vrtića. Već sam od najranijih nogu počeo imitirati. Meni je to bilo normalno i prirodno, mislio sam da su svi ljudi takvi. Tek sam kasnije shvatio da postoje ozbiljni ljudi koji su cijepljeni od zezanja. Nisam nikad nešto posebno vježbao, nego sam počeo objavljivat videa imitacije na Facebooku, pa su me ljudi dobro prihvatili. Tek kada su me počeli plaćati, onda sam vježbao i usavršavao imitacije i fore. Moja majka je također talentirana za imitaciju, kao i moj sin. Vjerojatno to ide genetski, bude nešto u tebi.

Tko ti je bio najteži za imitiranje?

Pa ono ili nekoga možeš imitirati ili ne. Ako moram nekoga izabrati onda bi to bio Morgan Freeman.