Razgovarali: Lucija Komaić i Nikša Klečak

Koliko često idete u Dubrovnik i što vam se čini, je li se Grad mijenja na bolje ili na gore? Barem što se tiče proračuna ljudi kažu da je malo bolje stanje nego u ostatku Hrvatske.

- Ja u Dubrovnik idem jednom do dva puta godišnje tako da te detalje o tome što se događa na lokalnoj razini ne znam. S jedne strane Dubrovnik je, ne samo povijesno i kulturno bogatstvo, nego bogatstvo u smislu turističkih resursa i po toj analogiji ljudi od turizma zasigurno ovdje žive malo bolje, ali to nikako ne znači da se u Dubrovniku ne bi moglo živjeti bolje i da Dubrovnik i cijeli jug Hrvatske ne bi mogli biti bolje iskorišteni.

Znamo da je HDZ otvarao Pelješki most nekoliko puta. Ova vlada  pregovara s Europom oko sredstava. Kakav je vaš stav o djelovanju i jedne i druge vlade na povezanosti Dubrovnika?

Nije samo Pelješki most, brojni su hrvatski političari koristili velike radove i slikavali su se samo da se slikaju, a onda kad je prošlo slikavanje i izbori, zaboravljalo se na to. Vjerojatno je to što je radio Sanader bilo u izborne svrhe, a i ovi to što sada rade mislim da to zlorabe.

U ove tri godine štošta se je moglo ispregovarati, a i Hrvatska je mogla sama naći rješenje.

Hrvatski jug će biti rješavan u smislu jadransko-jonskog koridora gdje će Europa tražiti brzu cestu iz svojih interesa i jedna poveznica će se sigurno brzo otvoriti, ali to nikako ne smije zaustaviti traženje rješenja za Pelješki most koji može sigurno biti napravljen i skromnije i jeftinije, ali će Hrvati morati i to riješiti.

Ja mislim da će Hrvatska ako ništa drugo, ono iz interesa svoga naroda, a s druge strane iz interese od onih koji će se vezati na to što će time dobit, počevši od Pelješca pa dole do Konavala, imati rješenja koja će financijski poduprijeti taj projekt. Neovisno o projektu autoceste koja će biti u interesu ljudi iz Njemačke, Nizozemske...

Liječnik ste, u stalnom doticaju s ljudima.  Kako komentirate izjave o gladnoj ili romskoj, djeci? Ima li gladi u Hrvatskoj?

- Milanović je čovjek koji je u socijalnome smislu nepredvidiv kako će reagirati pa je tako i sada nespretno reagirao te rekao da su djeca debela. Točno je da ima i debele djece, ali ima i gladne djece. I da to ne vidi jedan premijer ili predsjednik'! Stvarno ima djece koja nemaju doslovce ni kruha. Vidjeli ste da im učiteljice plaćaju gablece, a zatvarati oči pred time i praviti se kao da toga nema je strašno. Oni ne žive sa svojim narodom,  nego se pomalo i rugaju. To nije ironija jer je ironija blaga, to je sarkazam reći da su djeca debela to je izrugivanje najgorega ranga.

Vi ste već ranije kritizirali predsjednika kada kaže kako on nema ovlasti da utječe na gospodarske probleme. Vi tvrdite da to nije tako?

- Ovdje nije pitanje formalnih ovlasti nego je pitanje stvarnih ovlasti, a što je sam Ivo Josipović priznao. Ivo Josipović jednako SDP i Ivo Josipovi je jednako ova vlada, Ivo Josipović je proizveo i konstruirao Zorana Milanovića i ovu Vladu. I sam je rekao kako ne može biti oporba ovoj vladi. Kako je sada odjednom počeo nuditi neka rješenja od kojih su neka i vrlo korisna? Kamo sreće da je o tome počeo govoriti prije tri ili prije pet godina. Znači bilo je prostora, ali nije htio, zato što je i prije radio za SDP, a sada pokušava spasiti posrnuli SDP. On je čovjek kojega nije briga za narod, samo za sebe i za partiju. U to ime spreman je govoriti laži i davati etikete i davati obećanja.

Ove promjene koje on najavljuje, primjerice regionalizaciju, to zastupate i vi?

Točno. Samo je razlika između mene i Iva Josipovića to što ja to što kažem, ja ću i napraviti, a on je napravio ništa i sada lažno obećava u riječima drugih što bi trebalo napraviti, a on to neće napraviti jer on to ne može napraviti, jer on je zarobljenik svoje partije i svoje ideologije.

I to je čovjek koji nema poveznicu istinsku sa svojim narodom.

U jednom ste intervjuu izjavili kako ste vi jedini kandidat na ljevici, kako to objašnjavate?

To je točno. Ivo Josipović sigurno nije kandidat na ljevici i on je, rečeno jezikom iz vremena komunizma, tipičan uzorak 'crvene buržoazije'.

On nema poveznicu nikakvu, socijalna osjetljivost je povezanost s radnicima sa seljacima sa sirotinjom. On nema nikakvu poveznicu s tim svijetom. Od  dana kada se rodio, u crvenom pamuku, i on je tamo i sada, i on se lažno predstavlja kao ljevica.

Inače, niste pobornik te podjele na ljevicu i desnicu, kako smo do sada vidjeli.

To je umjetna, lažna podjela gdje su oni istaknuli tzv stjegove, ideološke, a zapravo rade za osobne interese, interese grupacija i interese grupacija koje ih dovode. I to sa svih strana. Ne postoji ni desnica, kada su sve rasprodali. Ja ne bježim od tih formalnih podjela i ne želim reći da u normalnome svijetu ljevica i desnica ne postoje, ali u Hrvatskoj su vrhovi stranaka isključivo obojeni osobnim interesima i interesima grupacija i nemaju nikakvu poveznicu sa svjetonazorom.

Je li ta retorika zapravo zabavljanje masa da mogu raditi upravo to što govorite?

Retorika je u funkciji manipulacija s a narodom, a narod jadni nasjedne na te priče kako su jedni veliki Hrvati, a drugi veliki socijalisti. Nigdje ni velikih Hrvata, a još manje socijalista.

Što kažete na  prosvjede branitelja u Savskoj?

Žao mi je da su ti ljudi koji su već jednom dali dio sebe, odlučili opet se žrtvovati, izići na asfalt i ako treba umrijeti. Sada brane dostojanstvo i brane dostojanstvo branitelja. Oni brane dostojanstvo Domovinskog rata, a s njima se nastoji manipulirati. Prikazuje ih se da se oni bore za neka materijalna prava, a drugi ih žele iskoristiti. Ja mislim da oni opravdano traže rehabilitaciju svoga dostojanstva i dignitet da im se vrati i na to ih je natjerala bahatost sadašnje administracije, a i bivše.

Kako mislite da bi se trebao obilježavati Dan pada Vukovara?

Postoje dva dana u godini i na žalost su oba dana u sjećanju po nečemu što se nije smjelo dogoditi,

Dakle 18. studeni Vukovar, kao Dan sjećanja na žrtvu, na tragediju i na bezrezervnu spremnost umrijeti za obranu Hrvatske i 5. kolovoz, dan pobjede u Kninu i vijorenje hrvatskog barjaka.

To su dani kada trebamo biti svi zajedno u tuzi i u ponosu, a sve druge dane tucimo se demokratskim metodama i gađajmo se jajima, a samo ta dva dana Hrvati moraju biti zajedno u sjećanju na veličinu žrtve i veličinu pobjede.

To bi bio korak naprijed, ali to mogu napraviti samo drukčiji ljudi od ovih nesretnika koji braneći ideologije i braneći stranke namjerno izazivaju incidente.

Ja mislim da se oni namjerno dogovaraju da se to dogodi samo da bi odvukli pozornost od siromaštva i od svega što se događa loše.

I zato je Hrvatskoj potreban novi predsjednik koji neće tražiti podjelu, koji neće biti zarobljen u ideologijama i obvezama prema onima koji su ih doveli.

Hrvatskoj treba osoba koja će Hrvate poticati na zajedništvo, na rad, na znanje i na sigurnost.

- Ono što će se sigurno morati napraviti je povezati jug Hrvatske s ostatkom države , a na predsjedniku je da traži rješenja, a na vladi da nađe kako ih sprovesti.

- Sigurno će se u vremenu koje dolazi naći rješenje kako jug Hrvatske povezati s ostatkom zemlje.

Kako vam se čini kampanja Kolinde Grabar-Kitarović?

Ja se gospođom Kolindom i ne bavim, mene prvenstveno zanima Ivo Josipović koji je to mjesto okupirao i s tog mjesta radi štetu hrvatskom narodu.

Vidjet ćemo koliko će biti vjerodostojna, koliko će biti slobodna, koliko će joj narod vjerovati, a programe može svatko naručiti i napisati.

Vidjet ćemo kada se stvari zahuktaju i kada se počnemo sučeljavati.

Jesu li u Hrvatskoj danas tradicijske vrijednosti ugrožene?

Možda nisu ugrožene u smislu nestanka, ali su dobrano gurnute na marginu upravo od struktura koje idu na uništavanje univerzalnih kršćanskih vrijednosti i univerzalnih nacionalnih vrijednosti.

Gurajući ta dva osnova u stranu, a potičući kvaziliberalizam, zapravo uništavaju bit ovoga naroda, a na tome će te strukture ustrajati. Na nama je da ustrajemo na našim kršćanskim vrijednostima i na univerzalnim nacionalnim vrednotama. I ja mislim da jedna kriza koja sada vlada oko toga će biti prevladana.

Kako komentirate nova uhićenja, na čelu s Milanom Bandićem? Je li hrvatska napravila iskorak po pitanju borbe protiv korupcije?

Sve te bivše socijalističke zemlje imaju razvijene kriminal i korupciju. U Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj su ga sveli na minimum. U Rumunjskoj je korupcija stravična. Uređeni svijet od članica EU, pa tako i od Hrvatske, traži da se to promijeni. Kamo sreće da je ovo funkcioniranje pravnog sustava i da tajming nije izabran u političke svrhe. Ali nažalost, ako je i počinio Milan Bandić kriminal, ne kanim prejudicirati,  nije ga jučer počinio. Onda ga je trebalo procesuirati ranije, prije godinu, sedam, prije 10 godina. Dakle, nažalost, zasigurno se zlorabi i u političke svrhe. Ako je to funkcioniranje pravnog sustava, ja ću biti sretan, ali nisam sigurna da je to tako.  Hrvatsko pravosuđe je korumpirano. To se ne bojim reći, to se ne usudi nitko od ovih reći, ali to je tako.

Hrvatska je mala zemlja i zato se brojni ljudi u Hrvatskoj mogu skrivati samo kratkoročno. Nije stvar u lustraciji, oni bi se bavili  partizanima, ustašama i time vodili narod u prošlost.  Ne, Hrvatskoj treba istina, a ne da nas odvlače u '45., na Daksu,  Bleiburg. Govorimo mi i o tome, ali govorimo i tome što ste radili jučer, što ste prevarili, kako ste privatizirali? Hrvatskoj je potrebna velika istina i veliko svjetlo, a kad kažeš lustracija, onda se podrazumijeva neko desničarenje, bavljenje partizanima, ustašama, ali od toga nema ništa.

Zakon kaže da ta kaznena djela ne zastarijevaju, pa opet nema nekog velikog efekta, ni istraga.

Ne može ni  biti jer ljudi koji su se od toga okoristili, kontroliraju cijeli vrhovni sud, DORH, tamo su njihovi prijatelji, rođaci, kumovi, koji su isto interesno zbrinuti. Zato je potrebita nova politika i novi ljudi. Ali to neće ići ako hrvatski narod ne otvori oči i ne odluči se za promjene. Zato ovim putem  apeliram na hrvatski narod cijeli koji drži do sebe,  da izađu i glasuju za onoga za koga drže da će napraviti dobro. Ako misle da je sada dobro u Hrvatskoj, neka ne idu na izbore. Ali oni koji vide da nije dobro, a ne idu na izbore, mislim da je to grijeh.

Kako vidite Hrvatsku za pet godina?

Ako se promijene ljudi i ako se promijeni politika, to će biti uređena zemlja, gdje će se dizalice vrtjeti na sve strane, simbolički govorim,  gdje ćemo tražiti i uvoziti radnike.  Ako se u Hrvatskoj počne voditi državna i nacionalna politika, ako se ljudi počnu birati bez partijskih privilegija, nego po modelu tko vrijedi, tko je obrazovan, tko zna raditi,  Hrvatska će postati prosperitetna zemlja. Ako ostanemo zarobljenici partija koje su vladale jučer i koje vladaju danas, mi smo zemlja bez nade i bez budućnosti.

Sve se na kraju svede na zapošljavanje i  kadroviranje.

Kadroviranje,  i to uglavnom,  nažalost, s pogreškom od 80 posto. I kad su njihovi, da barem biraju one koji vrijede, nego uglavnom biraju one koji niti imaju škole, niti hoće, niti znaju raditi. I oni su uništili vođenje javnih poduzeća, ministarstva po tom modelu i to je uništilo gospodarstvo.

Ankete su vam sklone moglo bi se reći tako, vidi se stalan rast. Što možete reći na to?

Postoje razne ankete, nažalost većina anketa je u funkciji promidžbe, moduliranja glasača za koga glasati. One su naručene i u toj su funkciji.

Tako da imam dijapazon da po nekima dobivam pet, a po nekima 55 posto, a kako narod kaže - istina je obično negdje u sredini.

U ovome trenutku ja mogu biti jako zadovoljan jer prepoznatljivost u narodu raste i ja vjerujem da, neovisno o anketama koje sada prikazuju rezultate, da će one biti prisiljene prikazati ih objektivnije, a da će se na dan izbora pokazati da je u Hrvatskoj sazrelo vrijeme za novu Hrvatsku, za nove ljude, za nacionalnu državnu politiku, za razliku od onoga što imamo sada, gdje imamo stranačke ljude i stranačke politike.