INTERVJU Jadran Barač: S Pezom se znam našaliti mimo govornice, s Vićanom nisam pričao o koaliciji

Autor: Ivona Butjer Mratinović Autori fotografija: Goran Mratinović/DD
Predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač nedavno je najavio kandidaturu za gradonačelnika te je tako treći službeno poznati kandidat za predstojeće lokalne izbore. U intervjuu za Dubrovački dnevnik osvrnuo se na kandidaturu, stanje u Gradu i dubrovačkom SDP-u, kao i na aktualnu političku scenu.

Nedavno ste najavili svoju kandidaturu za gradonačelnika Dubrovnika. Priča je to koja se spominje već neko vrijeme u javnom prostoru, no sad je postalo službeno. U kratkim linijama, na čemu ćete bazirati program?

Program ćemo temeljiti na tome da gradska uprava što učinkovitije i sa što manjim troškovima servisira potrebe građana u zadanim nadležnostima. To zapravo i jest osnovna uloga javne uprave. Također, ponudit ćemo građanima zakonitost, transparentnost, ravnopravnost u postupanju prilikom raspolaganja svim javnim dobrima i resursima. Promijenio bih način javne komunikacije jer smo mnogo puta bili svjedoci da se građanima i nekim poslovnim subjektima javno prijeti od strane gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća. Naime, aktualna gradska uprava ulazi u konflikte putem javnih objava. To je nedopustivo jer za rješavanje svih sumnji u određene nečasne i kriminalne radnje postoje nadležna tijela i službena komunikacija. Što se tiče projekata, neke od onih koje je pokrenula bivša gradska vlast, a nastavila Frankovićeva, poput Aglomeracije, prioritetno će se morati nastaviti jer gradska uprava mora imati dio kontinuiteta. Ti projekti su uvjetovani rokovima i financijama, a za svaki EU projekt je potrebno iznaći određena sredstva koja sam korisnik mora pokrivati. U slučaju Aglomeracije, ti iznosi će biti enormni. Radi se o projektu koji košta gotovo 900 milijuna kuna, a oko 10-15 posto uvijek treba korisnik pokriti. Oko drugih projekata će također biti teško spekulirati pa bih se odvojio od takve retorike i najava novih velebnih rješenja jer ulazimo u vrlo teško i neizvjesno razdoblje po pitanju financija. Prioriteti bi, dakle, bili konsolidacija javnih financija te revidiranje svih projekata i troškova kako bi se odradili nužni rezovi, a sve u cilju održivosti javnih financija i usluga. 

Uputili ste kritiku na komunikaciju aktualne gradske uprave prema vani, a kritizirali ste i neke projekte. Imate li neka rješenja? Što je po vama gorući gradski problem i kako biste ga riješili? 

Koronakriza je poremetila sve prioritete u odnosu na neke razvojne projekte, ali i na jedno šire područje. Naprosto će biti prioritet konsolidirati javne financije. Grad je jako zadužen, neće biti prostora za nova zaduženja, javna administracija je nabujala, puno projekata je u tijeku i to će trebati dovesti u red. Po mom mišljenju, ova gradska uprava, ali i cijeli establišment HDZ-a, pristupa problemu s aspekta marketinga. Govori se o stabilnosti, pobjedi, novim projektima, a istina je daleko od toga. 

Gradska uprava ipak govori o novim projektima, nedavno je Gradsko vijeće usvojilo jedan prilično ambiciozan proračun, vi s druge strane smatrate kako to nije pametno u ovom specifičnom vremenu. No, bi li odustajanje od tih projekata zapravo značilo skrivanje pred problemom? 

Javnost će biti svjedok problema o kojem govorim. U prosincu bi trebao biti novi rebalans proračuna koji će pokazati kako nastaje nova, ogromna rupa koju će trebati pokriti. Pitanje je hoće li ova gradska uprava to transparentno prikazati. Bilo bi dobro da postupe odgovorno i krenu u regulaciju tog problema. Ali idu izbori, stoga sumnjam da će se tako nešto dogoditi. S trenutnim prihodima i rashodima, smatram kako naš gradonačelnik u sljedećem razdoblju ne može planirati najavljene nove projekte i planirane rashode. Naprosto, morat će doći do prilagodbe potrošnje. Europa je ušla u novi lockdown, Hrvatska također, poduzetnici u turizmu sigurno nemaju novca za plaćanje različitih zakupa, kruzeri se također neće vratiti do srpnja, i to u najoptimističnijem scenariju… Tu će nastati veliki problemi koje će trebati sanirati, a ja ne vidim drugi način osim reguliranja potrošnje. 

Razgovara li se u dubrovačkom SDP-u o potencijalnim kandidatima za zamjenike? 

Nismo još donijeli konkretnu odluku vezano uz kandidata za zamjenika. Ona će proizaći iz finalne liste, iz odluke vezane uz partnere. To možda ne bude netko iz SDP-a, možda to bude neki profesionalac koji je stručnjak za određenu domenu. 

Uz vas, poznata su još dva kandidata za čelno mjesto Grada. Jedan je aktualni gradonačelnik Franković, drugi je njegov prethodnik Vlahušić. Kritizirali ste obojicu, još od početka posljednje predizborne kampanje. Pretpostavljam, a i u duhu izjava s početka intervjua, da postizborna koalicija s HDZ-om ne dolazi u obzir. Jeste li otvoreni za koaliciju s Vlahušićem, ako se tako poslože karte na kraju? 

Ako budem u poziciji da kao čelna osoba Grada Dubrovnika tražim podršku za provođenje određenih politika, to ću i raditi bez obzira na političke predznake. To su temelji parlamentarne demokracije i onaj tko će ih ignorirati, taj ne razumije politiku. Dakle, tražit ću konstruktivnost od svih predstavnika u Gradskom vijeću. Biti ću otvoren za podršku svih stranaka, pa tako i podršku liste Andra Vlahušića, ako bude imao svoje predstavnike u Vijeću. 

Kažete svih stranaka? Gdje je tu HDZ? 

Ne. Tu HDZ ne pripada. No, ako će HDZ podržati drugu vlast koja bi došla na čelo Grada - SDP-ova, Vlahušićeva ili neka koalicijska - to je njihov izbor. Ne bismo takvu suradnju odbijali ako će podržavati naše odluke. Pa i mi smo u Vijeću podržavali većinu odluka. 

Koliko vam ide odnosno ne ide na ruku to što u gradonačelničku utrku ide i Vlahušić? Smatrate li da bi vam mogao u prvom izbornom ciklusu, uvjetno rečeno, 'ukrasti' dio glasova birača iz lijevog spektra? 

Sigurno je kako Vlahušić cilja na istu bazu glasača. Bio bih potpuno nerazuman kad bih to ignorirao, no SDP je spreman za ove izbore. Imat ćemo listu i program, ne bojimo se, i u konačnici će građani reći svoje. Međutim, politika je umijeće mogućega u zadanim okvirima. Mi se nadamo kako ćemo u tom dijelu okupiti sve one s kojima možemo konstruktivno surađivati, a sve u cilju smjene ove, po nama, štetne klijentelističke vlasti. Na kraju, u izboru gradonačelnika presuđuju emocije koje u biračima izazivaju kandidati i njihove osobnosti. Mislim kako sam se u tri godine po tom pitanju isprofilirao i moja slika u javnosti je već uspostavljena. Vidjet ćemo kako će glasači reagirati po tom pitanju. 

No, kad se govori o osobnosti, teško je negirati kako je Vlahušić ipak jedna vrlo snažna ličnost…

Apsolutno, ne mogu negirati kako je ozbiljan kandidat. No, kako sam kazao, mi se ne bojimo i idemo u ovaj politički test. Cilj svake političke stranke bi trebao biti izgraditi svoju politiku i iznijeti svoje kandidate te na kraju vidjeti je li njihov rad dao određene rezultate. Nema drugog načina. 

Ono što još dijelite s Vlahušićem su stavovi oko zidina i DPDS-a. S njim ste pokrenuli i sudski spor, kako teče ta priča?

To je sada stvar Suda i proces ide svojim tokom. Ugovorni partner DPDS-u je aktualna gradska uprava, a HDZ-u, po svemu sudeći, ovakav problematičan odnos savršeno odgovara. Sudski spor je bio jedini način kako bi se riješio problem nezakonitog upravljanja najvrjednijim javnim resursom Grada. Ne sporimo nastavak tradicionalne uloge DPDS-a da se svojim volontiranjem i zalaganjem brine o zidinama, no neprihvatljivo je da nekolicina pojedinaca upravlja ogromnim financijskim iznosima zarađenih od javnog dobra, i to van ikakvog službenog nadzora i kontrole. Postojećim odnosom, koji će Sud preispitati, stvara se situacija u kojoj ulazimo u zonu možebitne korupcije, a posljedično i aktivnog utjecanja na politiku i vladanje Gradom. Na to ukazuje jedan slučaj koji je javnosti poznati od prije nekoliko godina, kad je DPDS prebacio milijun kuna na račun privatnog trgovačkog društva. Taj je slučaj rezultirao pravomoćnom sudskom presudom i kvalificiran je kao kazneno djelo. To je moguće provoditi u sredinama u kojima ne postoje jači oblici društvene kontrole. Drugim riječima, DPDS je radio ono što je država prinudnim propisima htjela izbjeći. To se sve događalo, živući smo svjedoci tih radnji jer DPDS nema nikakvu drugu nadležnost osim te da se brine o zidinama i naplaćuje novac, a oni su ga uplatili nekom drugom trgovačkom društvu. 

Dakle, veća kontrola i transparentnost. 

Tako je! Grad, tj. neka gradska ustanova/društvo pod fiskalizacijom treba naplaćivati ulaznice, a odnos s DPDS-om i brigu o zidinama je definirao Zakon o obnovi spomeničke cjeline Grada. S tim da se tu može širiti uloga DPDS-a, primjerice može im se mimo toga dodijeliti novac za određeni program koji bi izglasalo Gradsko vijeće itd, postoje mnoge mogućnosti. No, nitko od privatnih subjekata ne bi smio na ovaj način gospodariti tako vrijednim resursom Grada. Naplata ulaznica i obnova se najvećim dijelom trebaju vršiti od strane stručnih tijela. Isto kao što imamo stručna tijela ustanove koja se brinu o nacionalnim parkovima i drugim vrijednim resursima u vlasništvu države. Takvi vrijedi resursi se ne daju bez ikakvog nadzora nekakvim udrugama i volonterskim organizacijama. DPDS nema stručne službe, konzervatore, izrađivače dokumenata, oni naprosto odlučuju što će se obnoviti, kupiti i sl. bez ikakvih vidljivih procedura. 

Pokrenuli ste spor s Vidom Bogdanovićem i Androm Vlahušićem. Mlad ste političar, niste imali povijest s DPDS-om. Ipak, Bogdanović je taj sporni ugovor sklopio, Vlahušić ga je onda i produljio. Jeste li razgovarali s njima o tome? 

Nije zahvalno govoriti u nečije ime niti interpretirati njegove izjave, no Bogdanović je rekao da je pogriješio. On je to potpisao krajem 90-ih, u razdoblju kad su još bile evidentne posljedice Domovinskog rata, kad se svaka kuna okretala i kad nije postojao ovakav ekonomski benefit od turizma. Otad su se posve promijenili uvjeti, od načina upravljanja do ekonomskog prihoda od strane zidina. Bogdanović je DPDS-u to prepustio u trenutku kad su se ti ljudi bavili aktivizmom i volontiranjem u pravom smislu riječi. Tada još nije postojao toliki ekonomski faktor niti su postojali enormni prihodi. Mislim da Bogdanović nije znao kako će se to odvijati jer to nije ni mogao znati, a Vlahušić je dobio taj ugovor i tijekom godina je morao nešto revidirati. DPDS ne može potrošiti taj novac, on je dosada svake godine imao 20,30 ili 40 milijuna kuna viška na računu. Dosad su zaposlili jako puno ljudi, postali su ogromna neformalna organizacija od 70-ak zaposlenih. Sporan je osnovni ugovor koji nema vremensko ograničenje, dakle kad god istekne neki aneks, sve se vraća na startnu poziciju prema kojoj oni uprihoduju 100 posto od ulaznica. Mi smo tu vrijednu imovinu praktički predali nekome zauvijek. 

Na početku ovog razgovora ste odgovorili na pitanje o potencijalnim kandidatima za zamjenike gradonačelnika. Tada ste kazali kako to mogu biti i neki profesionalci, ne u prvom redu stranačke osobe, međutim na LTV-u ste nedavno kritizirali aktualnu vlast po pitanju stvarne volje da se uvedu određene promjene u politiku prostora. U tom kontekstu ste kritizirali zamjenicu Orlandu Tokić jer projektira. Što bi drugo arhitektica trebala raditi? 

Ako je već prihvatila ulogu zamjenice gradonačelnika, onda se trebala prestati aktivno baviti svim privatnim poslovima te svojim investitorima dati do znanja kako ona to za njih više ne može raditi. Problem je u tome što Tokić istodobno obnaša ulogu zamjenice gradonačelnika, a isto vrijeme, kao opunomoćenica raznih investitora, šalje svoje građevinske projekte na ovjere Upravnim odjelima Grada za koje je nadležna usmjeravati i nadzirati. Te dvije uloge su naprosto nespojive. Njen posao projektanta je potpuno legitiman, ali kad ne obnaša dužnost zamjenice gradonačelnika. Ne može istodobno zastupati interese Grada te raditi za privatne investitore. Tu je bilo više primjera, sjetimo se afere Okrajak. Također, ona jest stranačka osoba. 

Ali u 'Okrajku' joj nije dokazan sukob interesa o kojem govorite. 

Stvari su jednostavne, gradonačelnik je s govornice često prozivao one koje zastupaju privatne interese u javno-pravnim stvarima, a uz sebe ima osobu koja aktivno projektira i zastupa interese investitora. Jedan od njih je imao ambiciju uzeti sebi komad ceste koji bi spojio na svoju parcelu i tako proširio vrijednost projekta. A to je Tokić projektirala, te radnje su nespojive u pogledu javnog interesa. Recentan je bio i slučaj obnove Sumratina gdje je investitor bivši poslodavac zamjenice Tokić. Sigurno je ta činjenica dijelom utjecala na razvoj događaja. Naposljetku, sve je završilo po principu „tresla se brda, rodio se miš“, ali ona nesumnjivo ima bliske kontakte s određenim subjektima što utječe na njezin rad u ulozi zamjenice gradonačelnika vezano uz gradske projekte i prostorno planiranje. 

Kad smo kod prostornog planiranja, došlo se do samog kraja u pripremama izmjena i dopuna GUP-a. Vi ste 2019. godine kazali kako će Franković imati vašu ruku ako se bude mijenjao GUP. Jeste li i dalje pri tome? Čime ste zadovoljni u toj priči, a što ne podržavate? 

Pitanje GUP-a je u jednom dijelu vrlo jednostavno, a u drugom složeno i javnosti nejasno. Davnih dana se mogla donijeti odluka o izradi novog GUP-a. Također, mogle su se prenamjenom zaštititi određene površine, primjerice prenamjenom iz građevinskih parcela u zelene površine. Nikome tko ima privatnu parcelu na prvi pogled to nije u interesu jer će njegovo zemljište izgubiti na vrijednosti, ali, opet, tu Grad ima mogućnost da napravi zamjenu ili da nešto isplati, uvijek se može naći rješenje. Franković je na kraju mandata i po meni je licemjerno sada ići u takve akcije koje u osnovi ne rješavaju problem dugoročno jer odgovorno tvrdim da će svi oni, koji su zatražili dozvole, iste i dobiti po važećim uvjetima. Novu upravu čekaju novi neriješeni problemi. 

U svojim izlaganjima na Vijeću ste prilično oštri. Postoji li neki vijećnik s kojim ne biste popili kavu? U kakvim ste privatnim odnosima s recimo Blažom Pezom s kojim se vrlo često znate 'zakačiti'?

Pezo ima specifičnu ulogu u Vijeću - da napada pojedince; nekad mislim da je on baš i ne želi obnašati… No, to je dio političkog folklora. Nemam nikakav problem s Pezom, s njim se nekad volim i našaliti mimo govornice. Privatne kave s kolegama uvijek mogu popiti, s nekima i ne moram. Mi s gradskom upravom nismo dužni piti kave nego konstruktivno surađivati tamo gdje možemo doprinijeti. Mi smo tu politički subjekti, nemamo što tetošiti jedni druge. 

Neformalno se govori i o mogućoj izbornoj koaliciji dubrovačkog SDP-a i Vićanovog DDS-a. Jeste li se čuli s Vićanom? 

To je bio jedan kratki neformalni sastanak u kojem uopće nije bilo riječi oko koalicija. 

Dakle, s Vićanom može kava.

To je bio susret gdje smo podijelili neke osvrte na teme o kojima javnost u ovom trenutku nije dužna znati jer se tu ni nema o čemu posebno za izvijestiti. Vićan već dugo ima svoj utabani način nastupa na izborima, on uvijek ide sa svojom listom i svojim kandidatom, on to ni zbog koga neće mijenjati. Dakle, o tome apsolutno nije bilo riječi. 

Prije tri godine ste došli na čelo dubrovačkog SDP-a. Na što ste najponosniji u svom radu? 

Mislim kako je SDP-u, dok smo bili na vlasti, nedostajalo vidljivosti oko određenih stavova, ideja i projekata. To ne znači da se uvijek moramo slagati s partnerom, sve se može riješiti dijalogom, ali smo bili tihi partner, a rezultat se vidio na zadnjim lokalnim izborima. Smatram kako sam svojim djelovanjem i istupima reafirmirao stranku kao vodeću stranku lijevog oporbenog bloka. Imao sam tri godine da izgradim vlastiti politički identitet. Često istupam za govornicom, građani imaju priliku čuti moje stavove i rješenja u odnosu na razne teme. Šaljemo priopćenja, na tiskovnim konferencijama iznosimo stavove. Na građanima je da ocijene je li im naš put prihvatljiv.

Hoćete reći kako ste aktivirali donekle uspavanu stranku. No, najveća oporbena stranka u Hrvatskoj u Gradskom vijeću ima dva vijećnika. Mislite li da to možete poboljšati na predstojećim lokalnim izborima? 

Apsolutno. Jer da mislim drugačije, ne bih se bavio ovim čime se bavim. SDP, ili neka druga stranka, nikad neće biti u poziciji kao HDZ. Mi u Dubrovniku nastupamo potpuno drugačije. Pokušavamo utjecati na dio građanstva koji nije interesno vezan uz vladajuću stranku. Nadam se da će građani osjetiti novi, svježi pristup u kojem ćemo gradskoj upravi, ukoliko uspijemo osvojiti vlast, dati potpuno novi smjer. Stranku smo kadrovski ojačali s 10-ak novih aktivista, koji doduše nisu vidljivi, ali nije to ista situacija kao u HDZ-u. To su mlade, poštene osobe koje tu žive i rade i nepotrebno ih je javno trošiti, ali će, kad bude vrijeme, podnijeti odgovornost i u tom smislu. 

Dogodila se promjena u SDP-u i na nacionalnoj razini. U kakvom ste odnosu s novim predsjednikom Peđom Grbinom, komunicirate li?

Često komuniciramo. Prije 15-ak dana smo se sastali u Stonu, razgovarali smo o situaciji na terenu kako bismo povezali redove i što bolje se pripremili za lokalne izbore. Želi nam pružiti sve potrebne resurse kako bismo se što bolje organizirali. Tu je proaktivan, dosad su se samo očekivale aktivacije članova i simpatizera u cilju prikupljanja potpisa i organizacije promatrača. No, on ima neki drugi pristup i zbog toga mi je drago.

A na toj nacionalnoj razini i dalje je najaktualnija tema epidemija koronavirusa odnosno koronakriza. Cijelo vrijeme se čini kako Stožer balansira između toga da ljudi ne umru od virusa i da, uvjetno rečeno, ne umru od gladi. Nedavno su se zatvorili kafići i restorani, kakav je vaš stav po pitanju mjera?

Kažu kako je lako biti general poslije bitke. Epidemija u Hrvatskoj je van kontrole, tu Stožer više nema ulogu. Kad se intenzivirao drugi val epidemije, trebalo je ići u zatvaranje na nekoliko tjedana, no Plenković je sa Stožerom izgubio vjerodostojnost. Građani više nisu u stanju biti disciplinirani jer je Stožer kršio vlastite mjere brojnim političkim odlukama i iznimkama. Plenkovićeva vlast stalno iznosi određene uspjehe, idu s marketinškom kampanjom, ali tako se ne rješavaju stvari jer građani vide što se događa, a zdravstveni sustav puca. Građanima je trebala biti ponuđena odgovornost i vjerodostojnost, a korona je uzela maha. Ili će nas spasiti majka priroda ili cjepivo koje svi čekamo. 

I sami ste preboljeli COVID-19. Ozbiljna bolest ili malo jača prehlada, kako neki vole reći? 

Nije prehlada. Bio sam dobro oboren četiri-pet dana, potpuno slomljen iako sam mlad i zdrav čovjek koji se bavi sportom. Neobična je to i vrlo zarazna bolest koja može znatno narušiti zdravlje. Moj otac je u bolnici proveo nekoliko dana, pala mu je razina kisika u krvi tako da sam iz prve ruke svjedočio kako je to ozbiljna bolest. 

Idemo onda na najvedriju moguću temu. U javnosti ste percipirani kao jedan od, pa ako ne i najatraktivniji dubrovački političar. Hoće li vam to pomoći u kampanji, pa barem kad se radi o glasačicama? 

Nadam se. Pozvat ćemo ih da glasaju pa ćemo vidjeti ima li to ikakvog utjecaja u Hrvatskoj, kad se već tako govori. 

Popularni Članci