test

INTERVJU IVA LATERZA: „Umjetnici kod nas igraju na sigurno i boje se zamjerati politici, ali to je trebalo završiti s prošlim sistemom“

Autor: Ivona Butjer Mratinović
Likovna slikarica Iva Laterza Dubrovkinja je s privremenom adresom u Londonu gdje završava magisterij na prestižnom sveučilištu Goldsmith.

Laterza izlaže u Londonu, ali i svom rodnom gradu gdje je u sklopu programa Dubrovačkih ljetnih igara otvorena skupna izložba pod nazivom 'Gatara'. 

O životu umjetnika, svom stvaralaštvu, životu u Londonu i viziji budućnosti u Dubrovniku u koji se namjerava vratiti,Iva Laterza  govori u intervjuu za Dubrovački dnevnik.


U sklopu ovogodišnjih Igara predstavili ste svoje radove u okviru skupne izložbe 'Gatara' s još pet umjetnica. Radi se o izložbi koja, po svemu sudeći, predstavlja žensko stvaralaštvo. Koju poruku šalje vaše?


Izložbu nisam iskusila uživo još uvijek, no obilježava je žensko stvaralaštvo umjetnica različitih generacija. Žensko stvaralaštvo i općenito ta ženska energija, koju doduše može imati i muškarac umjetnik, ima nevjerojatnu moć transformacije. Umjetnice rijetko kad ostaju u zoni komfora i ne žive na lovorikama jednog uspješnog ciklusa. Izložba je ujedno i feministička, kako ju je okarakterizirala kustosica. Za mene je feminizam pravo na izbor životnog puta kojeg žena želi, bez da trpi neke negativne društvene ili osobne posljedice. Moji radovi su fragment većeg ciklusa kojeg stvaram i na kojem ću raditi iduće dvije godine zasigurno. Neka generalna poruka moja dva rada u Sponzi je da je prošlost tu, i da je izrazito kompleksna, ali da unatoč tome postoji lakoća postojanja i svjetlo u budućnosti.


No, prije toga ste svoj rad predstavili i u Londonu, u Propositions Studios Gallery u South Banku. I trenutačno imate završnu izložbu u sklopu svog studija koja je izuzetno posjećena. Kakve su reakcije?

Divan je osjećaj kad nakon dvije godine punih izazova, gdje se ste bili okruženi profesorima koji su vrhunski intelektualci i koji su se prema vašoj umjetničkoj praksi odnosili izrazito kritički, dobijete priznanje od istih da ste realizirali iznimno jaku i uspješnu izložbu, a oni takvu kritiku ne davaju olako. Ali vjerujem da sam to uspješno realizirala jer sam slijedila svoj umjetnički instinkt koje je ‘nepogriješiv’ i s istima iz tog razloga ulazila u mnogobrojne diskusije. Zadnjih dana sam dobila mnogobrojne poruke na Instagramu od ljudi koje ne poznajem koji pišu kako su proveli jako puno vremena u mom izložbenom prostoru, promatrajući slike velikih formata i fotografije isprintane na svili i aluminiju.

U svom radu dajete prednost apstraktnoj likovnoj umjetnosti koja je za mnoge laike neshvatljiva. Nisu to točno definirane forme i dobro poznati, našem oku naučeni oblici, radi se o stvaralaštvu koje svatko može doživjeti na svoj osobni način. U čemu nalazite inspiraciju i nadahnuće?

U apstraktnoj umjetnosti se sintetizira sve ustvari; i emocija, intelekt, inteligencija, psihologija i podsvijest umjetnika. Smatrati da je apstraktna umjetnost samo vođena emocijom je zapravo glupost. Uz to, sam gledatelj donosi ‘umjetnost’ sa sobom i razotkriva sebe u svim tim istim navedenim aspektima svojom interpretacijom. Nadahnuće nalazim u sintezi onog što čitam, što je vezano uz arhitekturu i njenu povijesnu, političku, i ekonomsku agendu. Osobno me ispunjaju priroda i glazba, ali priroda kao tema nije još uvijek našla put u moju umjetnost. Svjetlo i boju promatram u prirodi kao fenomen i to se odrazi u mom slikarstvu.

Kako oni koji su upoznati s vašim radom opisuju vaše slike? Koje emocije u njima uglavnom bude?

Za ovaj najnoviji ciklus stvoren u 2021. godini rečeno mi je da su slike izrazito dinamične, robusne, energične i da dominiraju prostorom, da ustvari ne izgledaju kao da ih je naslikala ženska osoba. Ali da su ipak rafinirane na moj prepoznatljiv način.


Već neko vrijeme živite u Londonu zbog fakultetskih obveza. Kako je biti Dubrovkinja u Londonu? S kojim izazovima ste se suočili, a što vam se svidjelo?

Izazov je bila pandemija i prilagođen način života, ali to smo manje više svi doživjeli, iako se moj tempo unatoč tome nije usporio. Jedva čekam zaploviti Jadranom u rujnu i odmoriti se. Biti Dubrovkinja u Londonu je genijalno - dijelim život i profesiju s prijateljima i kolegama iz cijelog svijeta i to me ispunja.

Ipak, ne ostajete u Londonu, vraćate se u Dubrovnik koji je kulturološki plodna, ali ipak mala sredina. Zašto?

Živjet ću u Dubrovniku iz privatnih razloga, jer su moj partner i njegov biznis tu, ali nije isključeno da ću u budućnosti zbog profesionalnih i privatnih obveza živjeti negdje drugdje, barem u nekim periodima. Ja imam svoj krug ljudi i u Hrvatskoj i u inozemstvu, koji je dinamičan i nekonvencionalan, tako da nemam dojam kako je moj svijet mali. Baš naprotiv, kad sam u Dubrovnik jedva sve stižem. Moj partner Mario Obuljen i ja planiramo organizirati i kulturne večeri u našem domu, u čijem je sklopu moj atelje, gdje ćemo se družiti s prijateljima raznih generacija iz svijeta književnosti, glazbe, likovne umjetnosti, filma. Planiram i umjetničku suradnju s kolegicom iz Danske, ali to ću ostaviti za neka vremena kad globalna situacija bude stabilnija.


U smislu zarade, bavljenje umjetnosti je u neku ruku izazovan odabir. Obično se umjetnicima, bilo da se radi o slikarima, književnicima, kiparima, glazbenicima savjetuje da 'nađu pravi posao'. Puno je onih koji se stoga odlučuju na to da im umjetničko stvaralaštvo bude hobi, uz neki dodatni posao. Kako se vi vidite u budućnosti? Koje su vam ambicije?


Izazovan je jer kod nas nema komercijalnog tržišta tj. privatnih galerija. A mislim da ni naše institucije ne kupuju radove mlađih umjetnika. Ideja da umjetnik živi na rubu egzistencije cijeli život, i nakon smrti postaje slavan su završena vremena. Ja namjeravam nastaviti razvijati svoju umjetničku praksu istom ambicijom i elanom kad i dosad. Ako umjetničko stvaralaštvo zbog egzistencijalnih razloga postane hobi, onda to više nije stvaralaštvo koje može parirati svjetskim umjetnicima, a to je ogromna šteta za hrvatsku kulturu jer umjetničkim stvaralaštvom pišemo povijest i ostavljamo trag! Mladi, ambiciozni ljudi trebaju podršku i vjetar u leđa, a ne negodovanje.

Dubrovnik je grad kulture. No, umjetnici nisu samo figure koje se povezuju s dekadencijom i estetikom. Nekoć su oni provocirali, izazivali i intrigirali, pa i slali određenu kritiku prema društvenim nepravilnostima kroz svoj rad. Vidite li tu prostora za napredak?

Naravno, moj stav je da suvremena umjetnost mora razotkrivati društvene probleme i predočiti nove perspektive. Ako to nije evidentno iz samog umjetničkog rada odmah, mora barem otvoriti prostor za diskusiju, gdje ljudi različitih mišljenja mogu voditi konstruktivni dijalog. Barem je to praksa u inozemstvu i mislim da bi tih panela gdje se vode diskusije trebalo biti puno više. Mišljenja sam da umjetnici u Hrvatskoj igraju na sigurno i ne kritiziraju jer se boje možda nekih političkih posljedica, stoga ‘mudro’ šute. Iako su ta vremena trebala završiti s prošlim sistemom.

Je li talent dovoljan i koliko ste zapravo truda uložili u obrazovanje i umjetnički rad?


Da bi realizirao projekt, umjetniku treba financijska, emocionalna i u neku ruku i psihološka podrška. Ako nema podršku obitelji, to mora doći iz nekog drugog izvora kao npr. životni partner, galerist, kolekcionar, kulturna institucija. Ja sam imala sreću što mi je otac podrška inače u ove dvije godine ne bih realizirala svoj san, a to je bio ovaj poznati zahtjevan magisterij koji uspješno privodim kraju. Pandemija se trudila da sve ide protiv mene, ali unatoč tome sam izvukla maksimum. Otac mi pomaže tu, a majka odozgo. Trud i rad uloženi u obrazovanje i umjetničku praksu su enormni - to je moj odgovor. Da biste se izdignuli iznad životnih problema kao umjetnik, trebate biti izuzetno žilavi, inače vas pojedu, i život, i vrijeme, i nažalost mladi i talentirani umjetnici se u tom vrtlogu izgube, a to je velika šteta za našu kulturu. Zato sam mišljenja da je potrebna podrška institucija mladim umjetnicima u dvadesetim i tridesetim godinama koji nisu još ostvareni da realiziraju svoje ambicije.

Jedno osobno pitanje - koliko je zahtjevno odražavati ljubav na daljinu? Je li vam ljubav inspiracija?

Možete biti na udaljenosti od svog partnera unutar četiri zida. Biti bezuvjetna podrška jedan drugome u ostvarivanju životnih snova i ambicija je za mene znak ljubavi. Primjerice, početkom ove godine sam provela tri mjeseca u Dubrovniku zbog pandemije i jer sam razvijala novi ciklus vezan uz arhitekturu Kupara i Mario je išao sa mnom fotografirati, sa svojom kamerom u ruci. On oboja moj život svojim intelektualnim uviđajem i ekscentričnim humorom koji mene beskrajno zabavlja, tako da među nama nema distance, ni na blizinu, ni na daljinu. Ta podrška koju mi on daje je za mene inspiracija.

Kakva je situacija u Londonu u kontekstu delta soja korona virusa? Od 19. srpnja su popustile i sve mjere. Pozdravljaju li Britanci tu odluku i kako gledaju na nju u jeku širenja delta soja zemljom?

Neizbježno pitanje, zastrašujuće je ustvari da se europske zemlje između sebe ne mogu dogovoriti kako se nositi sa situacijom. Pod dojmom sam da se u Velikoj Britaniji trenutačno odvija strategija koja bi se mogla nazvati imunitet krda za svih. Procijepljenost stanovništva je visoka i to je odlično.

Popularni Članci