test

INTERVJU Franković nakon kupnje TUP-a: Industrijskom pogonu udahnut ćemo novi život, potencijal je ogroman

Autor: Lucija Komaić
Može li stari industrijski kompleks postati moderni društveni centar s novim kulturnim sadržajima i prostorima za javnost?

Nakon što je gradska tvrtka UTD  Ragusa prošloga tjedna nakon odluke Gradskog vijeća kupila dionice društva TUP, otvorila su se mnogobrojna pitanja o tome što se sve može planirati na prostoru od preko devet tisuća kvadrata javnog prostora u centru Gruža. Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković za Dubrovački dnevnik rekao je nešto više o periodu koji je prethodio kupnji i svim radnjama koje je Grad poduzeo, ali i o planovima za taj vrijedni prostor u budućnosti.  

Rekli ste kako je kupnja TUP-a kruna vašeg političkog uspjeha i zaista je to velik potez, ali i dalje i jedna velika obaveza. Sad kad je sve realizirano i kad su se slegli dojmovi, možemo se malo više osvrnuti na cijeli taj proces koji je prethodio kupnji. Sve se odigralo brzo, rokovi su se bližili, je li bilo dovoljno vremena za sve analize i što ste sve u tom vremenu poduzeli? 

Najprije smo analizirali stabilnost društva TUP i njegovo trenutno financijsko stanje i Društvo je stabilno i financijski održivo, međutim postoji ogroman prostor za napredak i to je bilo zapravo ono najvažnije. Nakon toga smo analizirali obveze Društva prema nekim trećim subjektima, njih gotovo pa i nema, što znači da u nekih godinu, godinu i pol dana možemo izvršiti spajanje društva TUP d.d. s UTD Ragusom. To su zahtjevne procedure, ali to je u konačnici krajnji cilj, da Grad Dubrovnik zapravo bude vlasnik nekretnina. Osnovna ideja nikad nije bila kupiti TUP kao društvo koje bi nastavilo neku proizvodnju, nego je cilj bio domoći se za Grad vrijednih nekretnina na tri pozicije i sačuvati ih. 

Jedna od njih je i  vila u Solitudu s pripadajućim zemljištem, koja se ne nalazi u nekom sjajnom stanju, ali ni u toliko ruševnom. Riješit ćemo pitanje jedne desetine koja je u vlasništvu države, a naša je intencija u konačnici to prodati i generirati novac za nužne rekonstrukcije unutar TUP-a, odnosno onog dijela od devet tisuća kvadrata u Gružu, koje je potrebno dodatno „ušminkati“ kako bi se mogli staviti u daljnju komercijalizaciju i samim time bez problema vraćati kredit. 

...

Gruž sa svojih devet tisuća kvadrata je naravno najvažnija nekretnina.

Sama namjena Gruža još uvijek nije do kraja osmišljena. Okupit ćemo jedan tim ljudi, kreativaca, a smjernice će biti udahnuti jedan novi život tom industrijskom prostoru, da TUP postane centar nekakvih društvenih događanja. Mislim da je to moguće, da TUP bude kreator nekih novih industrija. Puno je tu ideja.  

Prilikom posjeta zamjenice državnog tajnika SAD-a prije nekoliko pričali smo o tome na koji način su oni pretvarali svoje industrijske pogone u neke nove centre.  Preporučila mi je da obavezno posjetimo jedan bivši industrijski prostor u Miamiju, koji je doživio nevjerojatnu transformaciju iz industrijskog pogona u novi kulturni centar i koji se na TripAdvisoru i ostalim stranicama vodi kao must-see lokacija koju je potrebno obavezno posjetiti u tom gradu. Mi želimo da TUP to postane, ali da istovremeno ima svoju punu komercijalizaciju po pitanju prihoda i rashoda i da ima zapravo  potencijal da „sam vraća“ kredite. S obzirom na to da uskoro idem u Miami na sajam cruise kompanija gdje ćemo imati prvi susret u dvije godine s vodećim ljudima iz  industrije kružnih putovanja i sastanke po pitanju daljnjeg razvoja Dubrovnika kao home porta, bit će to prilika za usput posjetiti i ovaj kulturni centar. 

Sada je za stabilnost gradskih tvrtki iznimno bitno redovno vraćanje kredita. Na Gradskom vijeću mnogo se o tome govorilo, ali  radi šire javnosti potrebno je to dodatno razmotriti. Hoće li UTD Ragusa moći vraćati rate kredita i kakav je plan za to? Čak se spominjalo kako bi samo najam Dubravke i Mimoze mogao vraćati kredit za kupnju TUP-a. 

Dubravki i Mimozi najmovi ističu krajem ove godine i tada će se sigurno oni povećati jer se radi o najmovima iz 2008. godine koji su za to vrijeme vjerojatno bili u redu, ali danas su oni daleko ispod tržišnih cijena i znatno će se povećati. Mislim da će samo ti najmovi gotovo u potpunosti pokriti ratu kredita za kupnju TUP-a, ali intencija nije samo da se pokrije rata kredita, nego da se generiraju nova sredstva, kako bi se moglo dalje ulagati u obnovu i sadržaje i da ti prostori, koji jesu na dobrim lokacijama, budu kvalitetno i dobro održavani. Ima tu puno prostora, od skladišnih pa do prostora u zgradama, ima i prostora za smještaj Dječjeg vrtića. Zapravo treba napraviti cijelu reorganizaciju prostora. 

Što je s prostorom TUP-a u Komolcu?

Ovaj prostor u Komolcu tek ima jedan nevjerojatan potencijal s obzirom na to koliko je velik, s cijelom svojom cestovnom infrastrukturom i činjenicom što  ima mnogo skladišnog prostora. Ali, još veća važnost je što se tamo može mnogo toga isplanirati i graditi u budućnosti vezano uz nedostajući skladišni prostor ustanova u kulturi i Grada Dubrovnika.  To su prostori koje Grad treba i za njih plaća trećim osobama najmove, ali je puno bolje kad to plaća sam sebi i svojim društvima. To je 'win-win' kombinacija. Zapravo, kako vrijeme odmiče, to sam sve zadovoljniji  s činjenicom što smo uspjeli kupiti TUP, iako to nije bilo nimalo jednostavno u vremenima krize. Iza nas su dvije godine teške financijske krize, period u kojem je Grad izgubio preko 450 milijuna kuna prihoda. Nismo izgubili samo prihode, nego i vrijeme, kao i sve one projekte koje smo u toj vrijednosti mogli realizirati. Ali, uspjeli smo zadržati intenzitet radova, nastavili smo raditi i graditi, ali i kupiti TUP što će sigurno obilježiti razdoblje recentne dubrovačke povijesti kao nešto pozitivno. 

...

Unatoč svemu ovom navedenom, postoje i oni koji smatraju kako je ovo bio loš potez, pa i neki ekonomisti koji tvrde kako kupnja TUP-a nije bila dobro rješenje. Tvrde da su rađene procjene u kojima je takvo nešto s TUP-om neisplativo, možemo pretpostaviti da se to odnosi u slučaju rušenja pa gradnje nekih drugih objekata na tom prostoru. Jesu li vaše analize ukazivale na nešto slično?

Pravo svakoga je promišljati i misliti kratkoročno, srednjoročno, dugoročno. Mislim da ćemo tek u budućnosti shvatiti koliko je ovo bila velika, usuđujem se reći povijesna odluka i da će vrijeme demantirati kritičare. Radi se o jednom od posljednjih velikih prostora koje je Grad osigurao za daljnji razvoj. Možda netko za 20 godina na mjestu gradonačelnika Dubrovnika odluči da to sve treba srušiti i da tamo treba, primjerice, izgraditi 1000 stanova. Možda će to biti ideja, a možda će netko odlučiti i reći da se napravi tu neka nova industrija, možda cijeli IT pogon. Ne znam što će biti za 20 godina, ali je činjenica da će i taj netko na mjestu gradonačelnika za 20 godina moći raspolagati tim prostorom i to je vrijednost cijele ove cijele priče. To je sada javni prostor, vlasništvo građana Grada Dubrovnika. Isto tako je činjenica kako su se u ovom natječajnom procesu za kupnju, osim Grada, javila različita društva i dala svoje neobvezujuće ponude što isto dosta govori o isplativosti, dok su se neka društva povukla nakon što je Grad izrazio želju, ali i oni su bili zainteresirani.

Moramo uzeti u kontekst cijele priče i neposrednu blizinu Luke Dubrovnik uz buduću izgradnju cruise terminala i svih sadržaja, od turističkih do opskrbnih koji će tu trebati biti.  Sve to može pronaći svoje mjesto i u prostoru TUP-a. Cijeli koncept treba razviti, sad je teško govoriti konkretnije,  ali ono što mora TUP zadržati jest ta jedna društvena komponentna, taj jedan novi kulturni sadržaj. 

Dolaze mi ljudi s raznim idejama i promišljanjima. Neki dan mi je jedna gospođa predložila sjajnu ideju, da se u prostorima TUP-a napravi nešto kao što je Amazinga zabavni salon za djecu i obitelji u Zagrebu. Mi to nemamo u našem Gradu. Puno toga se može i mora riješiti. 

To je istina, Dubrovniku baš nedostaje takvih sadržaja za djecu, posebno u zatvorenom prostoru kad je kiša i slično. Svaki takav projekt u Dubrovniku ograničava taj prostor kojega kronično nema, od sporta do kulture. 

Da. I mi smo sada osigurali da imamo u srcu Gruža devet tisuća kvadrata. Mislim da je samo to ogroman uspjeh, a što i kako tamo razviti, to ćemo dalje analizirati. Treba tome pristupiti studiozno, ne trebamo svaštariti i natrpati tamo sve što nemamo gdje, nego trebamo dobro promisliti. 

Što ako stvari ne budu išle prema planu, ako se dogodi neki najcrniji scenarij? Pandemija, pa sad i Rat u Ukrajini su nam pokazali koliko je naša ovisnost o turizmu krhka i opasna. Hoće li to zadržati svoju vrijednost kao nekretnina?

Uvijek će to imati svoju vrijednost kao što je uvijek u Gradu sve imalo svoju vrijednost. 

Svjedočimo jednom procesu koji je zanimljiv čak i iz ideološkog pogleda na ekonomske procese. Ranih devedesetih sve je ovo što Grad sada intenzivno vraća pod svoju kontrolu i bilo gradsko. Onda je krenula privatizacija, a sad neki obrnuti proces. Grad je postao vlasnikom dionica Luke Dubrovnik, UTD Raguse, koja je sad u vlasništvu ima  i TUP.  Kaže se da je Država, a naravno pritom i Grad, najlošiji gospodar. Što vi mislite o ovome?

Ovdje smo promišljali više o nekretninama, a manje o proizvodnji, a ona i treba biti u privatnom vlasništvu. Niti po Zakonu o lokalnoj i regionalnoj samoupravi jedinica lokalne samouprave uopće može voditi komercijalnu tvrtku po pitanju proizvodnje ili slično. TUP-ova djelatnost sada već pripada povijesti. Kad vidite te strojeve na kojima su oni radili, te peći, oni su dio već sada naše daleke povijesti. Nisu išli ukorak s vremenom, s modernizacijom. Sama činjenica da su se oni nalazili u neposrednoj blizini Luke je bila oportuna za vrijeme u kojem su oni djelovali u svojem punom pogonu, ali danas je to vrijeme passé, ne može se industrija nalaziti u tom dijelu Grada. 

Žao mi je što posljednjih desetak godina nismo kao Grad iskoristili više prilika za kupnju vrijednih nekretnina,  pa nismo kupili Armiračko-tesarski pogon u Komolcu ili nekretnine poput Remize. Sve smo to smo mogli kupiti i biti vlasnici, a onda bi itekako mogli razvijati nekakve društvene aktivnosti,  infrastrukturne projekte i slično, jer nam se sada otvara cijeli niz mogućnosti financiranja tako velikih projekata iz europskih fondova, a mi imamo ograničeni prostorni kapacitet. Međutim, stvari koje su iza nas su iza nas, mi ćemo se okrenuti budućnosti. Važno je da u budućnosti stječemo što više nekretnina i da s njima pametno gospodarimo. Ako ćemo ih samo kupiti da bi tamo rasla drača, onda to nema nikakvog smisla. 

Hoće li ovom kupnjom TUP-a doći potreba i za nova zapošljavanja?

Ono što mi sada pokušavamo je što manje financijski opteretiti te dvije tvrtke do sinergije spajanja, a to se odnosi i na  trošak plaća. Djelatnica Grada Dubrovnika i zamjenica pročelnice Marija Šimunović je i direktorica UTD Raguse. Sjajno je odradila taj posao, pokazala je znanje i umješnost u svemu tome, tako da ja vjerujem da možemo i trebamo s punim pravom njoj dalje povjeriti da upravlja s UTD Ragusom. Što se tiče TUP-a u prijelaznom razdoblju, o tome ćemo uskoro razgovarati, ali neće doći do nekog prevelikog zapošljavanja,  sukladno zakonu nužno je  imati odgovornu osobu u tom društvu, a imenovat ćemo jednu osoba koja kasnije treba i mora djelovati unutar UTD-a i  vjerojatno ćemo morati imati nekoga tko će nam voditi brigu kao domar i slično oko dnevnih, tekućih stvari. 

Promišljali smo treba li spojiti i tvrtku Dubrovačka baština s UTD Ragusom, još uvijek gledamo je li to možda ispravan put, kako bismo cijelu tu imovinu Grada stavili pod jednu kapu. Potrebno je naravno sagledati je li to sve skupa moguće, ali u svakom slučaju nije nam cilj gomilanje broja zaposlenih u tim društvima, nego financijska održivost poslovanja.

Što se tiče priprema projekata za financiranje europskim sredstvima, hoće li to raditi DURA i vaš Upravni odjel za europske fondove ili će tu biti potrebno novog kadra?

Što se tiče projekata i onoga što se bude u budućnosti otvaralo, to će raditi DURA i naš upravni odjel  kao što već sada rade sa svim drugim gradskim društvima, tako da tu uopće nema problema što se tiče tog dijela priče. Ne treba doći do dodatnih zapošljavanja da bi netko vodio europski projekt. 

...

DPDS ima novo vodstvo. Imali ste na njihovoj skupštini zanimljive poruke, ukratko pohvalili ste njihov dosadašnji rad, uz malo kritike nedovoljnoj otvorenosti. I rekli ste kako nikad Gradsko vijeće ne smije upravljati iznosima za obnovu baštine. Možete li precizirati što ste pritom mislili? 

Grad mora biti snažni kontrolni faktor Društva, ali istovremeno smatram da ne smije u potpunosti preuzeti njihove financije. Zašto? Ako se kojim slučajem mi odlučimo da se apsolutno svi novci slijevaju u blagajnu Grada, onda će to značiti da će u budućnosti biti manje novaca za obnovu spomeničke baštine. Razlog je taj što ćemo mi uvijek imati nešto potrebnije, bit će to škola, pa vrtić, pa cesta, pa voda, neki zid, neka ograda... Uvijek će nešto biti potrebnije jer će tada naše duboko uvjerenje biti da naša spomenička baština odlično izgleda i da ne treba možda baš u tom trenutku u nju ulagati, a zapravo treba ulagati kontinuirano. Današnje stanje naše velike spomeničke baštine je izvrsno, s obzirom  na to da se kontinuirano ulaže u obnovu. Uvijek može bolje i više, ali uspoređujući je s drugim gradovima, slobodno mogu reći u cijeloj Europi, možemo reći da imamo najbolje održavanu spomeničku baštinu, a imamo tako veliki fortifikacijski sustav, godinama se ulaže i u nove vrijednosti, od Konavala do Janjine, u kneževe dvore, u stonske Zidine, Sokol grad. 

To su sve nekakve dodatne vrijednosti Grada Dubrovnika i svi ti gosti koji dođu kod nas, dođu i na te druge lokacije. I zato mislim da moramo osigurati jednu manju neovisnost Društva prijatelja, a istovremeno kontrolu i nadzor Grada Dubrovnika. I to sam i mislio pod tim da neće Gradsko vijeće odlučivati o iznosima za obnovu baštine, jer ako se politika umiješa u obnovu spomeničke baštine, uvijek će naći neke druge prioritete. 

Društvo kao društvo mora doživjeti jednu potpunu transformaciju, mora se otvoriti javnosti, biti potpuno transparentno. Ne može se događati da šalju ljude na berzu dva tri mjeseca pa ih vraćaju i zapošljavaju. To je sramota, loš primjer i ne smije se više dogoditi. Ako imate potrebu, zaposlite ljude i neka su plaćeni sukladno zakonu. A ne izbjegavati zakone malim, sitnim cakama. U čijem interesu radi društvo? U javnom. S čime? S novcem građana Grada Dubrovnika. Onda taj novac ne dopušta da se tako manipuliramo s njim. 

Što se tiče prvih promjena, one su neznatne u vidu članova Velikog i Malog vijeća. Uglavnom su to isti ljudi, osim što su sada u Malom vijeću Marina Oreb i Maja Nodari umjesto Nika Kapetanića i Hrvoja Macana. 

Da, promjene su uistinu male, što s jedne strane znači da je Društvo u ovom trenutku u jednoj prelaznoj fazi. Bio sam na toj Skupštini i vidio sam na koji način funkcionira skupština. Dakle, oni još nisu došli do razine da to uistinu bude baš onako kao što bi naši ljudi rekli - kako Bog zapovijeda. Još se uvijek snalaze u tim svim procesima. Za transformaciju društva treba vremena i ja bih rekao da su sadašnje Veliko i Malo vijeće početak promjena i mislim da te promjene trebaju biti veće, snažnije i konkretnije, ali zaslužuju da im mi damo priliku. 

Procedura oko place u Gružu je u tijeku. Jeste li vi upoznati s detaljima projekta? Što je dovelo do znatnog povećanja u odnosu na prvu procjenu? Je li ona bila pogrešna?  Ponuditelji su sada otprilike ponudili sličan iznos, ali percepcija koja se pojavljuje u javnosti je da projekt ne može biti toliko složen i pritom toliko skup. 

Ja sam projekt vidio, pogledao ga, razgovarao s projektantom, arhitektom Dinkom Peračićem koji je jedan od najboljih hrvatskih projektanata i višestruko je nagrađivan. Nakon toga sam cijeli projekt i projektnu dokumentaciju dao našem Upravnom odjelu, da pogledaju troškovnički dio. Naš je Upravni odjel, sagledavajući cijene koje su bile u trenutku raspisivanja natječaja, napravio njihovu projekciju razine koštanja tog projekta i izračunali su da će to biti 13 milijuna i 400 tisuća kuna.  Ponuda koja je stigla kao najpovoljnija, a vidjet ćemo je li uistinu takva po pitanju ostalih parametara je 13 milijuna i 500 tisuća kuna. Dakle, to je realna cijena. Tko god želi usporediti placu u Metkoviću s placom u Gružu je duboko zlonamjeran i krajnje bezobrazan. Kao prvo, mi radimo rekonstrukciju place na području koje je pod zaštitom spomeničke baštine. Radimo je u Gružu, na području koje svatko vidi, kuda svatko prolazi. Ne radimo samo objekt, uz dužno poštovanje prema placi u Metkoviću, ne može se usporediti na takav način jedna izgradnja bilo kakvog objekta.

Nitko nije ušao u meritum troškovnika i slično, pa nije to samo izgraditi kuću od četiri zida i usporediti tu istu gradnju i reći da je to isto u dva različita grada, jer nije isto. Pitanje je kakvi se materijali koriste, što je projektant projektirao u ta dva projekta da bi se moglo uspoređivati. 

To je samo pokušaj stvaranja umjetnih afera. Posljednja tri mjeseca silno se pojedinci trude kako bi stvorili te umjetne afere, kako bi unijeli nemir u Gradsko vijeće i destabilizirali prvo njih, a onda samim tim i mene. To im je uzalud. Izmišljaju i hiperproduciraju razne afere, ali evo, njima na žalost, a meni na sreću i zadovoljstvo, sve je u redu i koliko god oni željeli zaustaviti projekt place u Gružu, neće uspjeti. Projekt će doći do kraja, placa će se izgraditi i siguran sam da će naši sugrađani prepoznati kvalitetu radova i tko je tu što i kako radio i na koji način, kao i tko je radio za čiji račun. Ja sigurno radim za račun građana Grada Dubrovnika i na njihov ponos, a tko radi za neke druge nalogodavce, to najbolje znaju oni koji to rade. 

Ima li nešto novo u pregovorima s gospodinom Pašalićem, je li dobio parkirna mjesta koja je tražio? Hoće li dalje zaustavljati projekt?

Lapadska obala ide svojim tijekom, mi smo u postupku pregovora s gospodinom Pašalićem i to ide u jednom dobrom smjeru. Nećemo raditi nauštrb građana, što je on i shvatio i razumio i to je dobro. Dakle,  sigurno je da će jedan dio parking mjesta biti pod koncesijom gospodina Pašalića, što je opravdano i nemam nikakav problem s tim, ali ne nauštrb stanovnika Lapadske obale. Grad će morati raditi malu modifikaciju projekta, na to smo spremni, ali evo, čekamo da Ministarstvo da konačni pravorijek i vjerujem da ćemo na kraju doći do one ''win-win'' situacije u kojoj su zadovoljne, i jedna, i druga strana. 

Najvažnije je da sam projekt dobro napreduje, pobijanje pilota ide izvrsno, dolazimo samome kraju, ostalo je nešto manje od mjesec dana, a iza toga ide stavljanje zavjese, čime ćemo doći do toga da imamo formirani obalni zid i da možemo onda početi raditi radove unutar samog obuhvata ceste, šetnice i biciklističke staze. To će zapravo biti prvo područje u Gradu koje ima formiranu biciklističku stazu. Mislim da će to biti projekt na kojega će naši sugrađani biti ponosni i drago mi je što se u mom mandatu realizira, i to sto posto financiran od vanjskih sredstava, proračuna Vlade i Ministarstva europskih fondova i regionalnog razvoja. Pokazali smo kako se projekti mogu realizirati i bez samog utjecaja na proračuna Grada Dubrovnika. 

...

Policija je potvrdila da istražuju Vaterpolski klub Jug i njihove tri udruge. I Dubrovački dnevnik je tragom ove informacije odradio neka početna ekskluzivna istraživanja. Jeste li upoznati s detaljima?

Posljednjih tjedana se digla bura oko Juga, moram biti iskren da nisam ulazio generalno u dubinu cijele te priče, međutim negdje po kuloarima se počelo spominjati mene kao osobu koja je zapravo naredila Maru Kristiću i Peru Vićanu da počnu progoniti Jug.  Ja, da sam imao bilo kojeg razloga nekoga progoniti, onda bih to i sam rekao. Svojim imenom i prezimenom. Ne trebam se skrivati iza nekoga, iza kantuna. Svakome u oči kažem što mislim, tako da ja ne stojim iza toga. 

Ali,  čitajući vašu novinu po prvi put sam se upoznao sa svim tim što se događalo prilikom izgradnje stanova u Solitudu  i moram reći da me to iskreno rastužilo. Definitivno, način na koji su podjedinici tu kupili stanove je vjerojatno zakonski ispravan, ali nimalo korektan, a percepcijski potpuno pogrešan. Koja je tu poruka? Ako ste u Upravi nekog kluba da možete dobiti stan po manjoj cijeni? Ja sam par godina ranije kupio stan u Mokošici za 2300 eura po kvadratu. I ja bih bio kupio stan bliže centru, ali nisam imao novaca, jer ga nisam mogao naći po sličnoj cijeni. U Solitudu je očito bilo po manjoj cijeni, ali je li bilo za svakoga? To je pravo pitanje. Poruke koje su se poslale su pogrešne, a ja se itekako sjećam Sanje Jovanović i Mihovila Španje koji su tada iskazivali veliko nezadovoljstvo jer su i njima bili obećani stanovi, ali nisu ih dobili, a izvrsni su sportaši. I ovdje treba maknuti iz priče naše Jugaše, igrače, on su dobili ono što su zaslužili i to se zbog njih i gradilo, a pod upitnik treba staviti sve ovo ostalo jer to nije dobro, koliko god je to bilo ili nije bilo zakonski ispravno. Mislim da tu zakonskih problema nema, to je moj pogled, kao laika, ali kažem da činjenica što su se stanovi prodali  po tako niskoj cijeni sigurno ne služi na čast onih koji su ih kupili, ali ni na čast onih koji su ih prodali. 

Nemamo više prostora i vremena, ali moramo se za kraj dotaknuti sezone, je li Grad spreman? Trebamo li se brinuti kako će sve proći?

Za sezonu smo spremni, avioni dolaze u naš Grad sve više, počeli su i kruzeri. Sezona će biti izazovna, neće biti nimalo jednostavno. Naravno, sve ovisi o razvoju situacije, a nitko od nas ne može procijeniti što će se dogoditi. Nekad se čini kako će rat završiti sutra, a onda nakon dva sata vidite da se taj sukob još više produbljuje, tako da će nas sigurno to pratiti tijekom cijele sezone. Virus je još prisutan sa svojim raznim podvarijantama i to će biti još jedan od izazova, ali po meni puno manji od ovog izazova s ratom. Zadnje dvije godine bile su duge, svim gospodarstvenicima i građanima bez adekvatnih primanja kao godinama prije, pa tako i za gradsku blagajnu. Sve je presušilo što je moglo presušiti, uspjeli smo te dvije godine izdržati vrlo težak ritam i zato se i nadamo da će konačno doći bolje vrijeme. Najave su bile odlične u samom početku, onda su bookinzi stali, ali opet su se oporavili. U konačnici vjerujem da ćemo imati jednu kvalitetnu sezonu, a Grad i TZ su napravili sve potrebne predradnje kako bi sezona bila uspješna. Mi smo naš dio posla odradili, a sada, vjerujemo da će priča s Rusijom i Ukrajinom kopnjeti i da ćemo zapravo odraditi jednu dobru sezonu. 

Popularni Članci