Emir Fulurija dubrovački je novinar sa zagrebačkom adresom, član redakcije Sportskih novosti. Osim što se uspješno bavi sportskim novinarstvom, velika strast mu je i glazba. Još prije dvadesetak godina u Klubu mladih Orlando u Staroj bolnici organizirao je ogroman broj koncerata domaćih i stranih alternativnih izvođača. Posljednjih godina isprofilirao se u žanru etno glazbe (world music). Trenutno organizira koncerte u poznatom zagrebačkom klubu Močvara, a na Radio Studentu vodi emisiju Izvorišta, posvećenu upravo etno glazbi.

U posljednje vrijeme u Močvari ste organizirali brojne koncerte. Jesu li to neka dugovanja zbog pandemije ili…?

Kako je za vrijeme pandemije sve stalo glazbenici sada žele maksimalno svirati. Zbog toga mi dođe puno ponuda koje ne možeš odbiti jer su financijski prihvatljive, a riječ je o sjajnim bendovima. Tijekom lipnja se u Zagrebu dogodila paradoksalna situacija, bilo je toliko puno koncerata da ih na kraju publika jednostavno nije mogla pohoditi u tom obimu, što zbog manjka vremena, što zbog manjka financija. Tu je također jedan od problema bila inicijativa Ministarstva kulture pod nazivom 'Svirati se mora' gdje su oni davali bespovratna sredstva koje je dio promotora loše iskoristio. Bilo ih je briga kako će organizirati neke koncerte kada će ih ionako Ministarstvo financijski pokrit.

Nedavno ste u Močvaru doveli sjajan bend Black Flower, a ulaz je bio besplatan. Kako to?

Močvara zna aplicirati projekte na europske kulturne fondove, a koncerti za koja se dobiju sredstva moraju biti besplatni kako se ne bi dvostruko zarađivalo.

Imali ste organizacijskih problema s tim koncertom?

Bend je na koncert u Zagreb dolazio avionom bez svojih instrumenata. Pošto sviraju na posebnim instrumentima nije ih bilo lako naći. U Hrvatskoj, pa tako ni u Zagrebu, ne postoji agencija za iznajmljivanje instrumenata kao što je to slučaj na Zapadu. Konkretno tražili su klavijature koje zvuče kao starinske orgulje, a oni koji tako nešto imaju u Zagrebu, jednostavno ne žele posuditi. Jedva sam preko raznih prijateljstava uspio doći do jednih klavijatura koje su proizvedene još u Istočnoj Njemačkoj. Tako da je na kraju koncert bio organizacijski jako zahtjevan, ali na greškama se uči, pa se ovako nešto više neće ponoviti (smijeh).

U Zagrebu u lipnju, kako ste i sami kazali, čak je bilo previše koncerata, a istovremeno u Dubrovniku skoro ništa. Zbog čega, je li udaljenost Dubrovnika glavni razlog?

Problem jest što se troškovi povećavaju zbog puta. Ako primjerice bend ide iz Zagreba za Dubrovnik moraš im platiti još jednu ekstra noć. Njima je to day off, pa je uopće pitanje je li im to isplativo za turneju, ali s druge strane nudiš im Dubrovnik. Ako negdje nije loše imati slobodan dan onda je to svakako u Gradu. Drugim riječima organizator koncerta u Dubrovniku mora imati veći budžet nego organizator u Zagrebu.

Koliko veći? Duplo?

Ne bih rekao duplo. Najveće razlika je u tom dodatnom smještaju, ali on ne mora nužno biti skup. Mi u Zagrebu imamo dogovor s hotelom od dvije zvjezdice, iako sigurno zaslužuje tri, i nikad se niti jedan bend nije žalio ni na sobu, ni na prehranu.

Nedavno je u Makarskoj održan world music festival na kojem ste i vi nastupili. Nije ni Makarska blizu Zagreba, a oni opet imaju festival za razliku od našeg grada.

U Dubrovniku je teško imati klupski program tijekom cijele godine. Prije, dok sam bio u Klubu mladih Orlando, moglo se nešto slično raditi, jer je bilo klupskih prostora u Splitu i Mostaru, pa su se tako spajali koncerti tri dana zaredom. No s druge strane Grad može imati festivale poput ovoga kojeg ste spomenuli u Makarskoj. Dubrovnik ima veliku komparativnu prednost pred mnogim festivalima u regiji, jer tijekom toplog dijela godine ima odličnu avionsku povezanost s brojnim europskim i svjetskim destinacijama. Naravno, ako ti neki bend koji dolazi avionom traži orgulje kakve su meni tražili, onda ne radiš s tim bendom, jer takve instrumente nećeš naći u Dubrovniku. No, primjerice Maria Mazzotta, vrhunska pjevačica koja je nastupala u Makarskoj, došla je samo s harmonikašem.

Emir Fulurija s članovima Black Flowera

Znači, Dubrovnik bi trebao dovoditi izvođače avionom, a ne kombijem, jer se tako automatski smanjuju troškovi?

Naravno da nitko ne želi putovati iz Zagreba do Dubrovnika osam sati cestom. Kako god, Dubrovnik može raditi festivale, a zašto ih nema, to je druga tema. Je li u pitanju manjak publike, ne znam, a opet publika se stvara. Moraš je podučavat. Mi smo svojevremeno u Orlandu skoro dvije godine imali barem jedan koncert tjedno. Stvorili smo publiku koja nam je dolazila i koja je bila dovoljna.

Prije pet godina u Parku Orsula održani su spektakularni koncerti world music izvođača poput Bebel Gilberto, Femija Kutija i drugih. Zašto to nije dalje zaživjelo?

I Orlando i Orsula su bili na bazi entuzijazma. Nešto što počiva na entuzijazmu može trajati neko vrijeme, ali neminovno će doći do kraja. Da bi nešto opstalo treba se profesionalizirati. Spomenuli ste ove koncerte na Orsuli. Orsula je nešto najbolje što se dogodilo Gradu već duže vremena i shvaćam da su Andro Vidak, Antonio Bratoš i ostali željeli podići sve na još veći nivo. Međutim, mislim da je bila greška što su te godine doveli izvođače koji su jednostavno preskupi.Možda bi bilo bolje da su umjesto prvu ligu izvođača doveli prvu b ligu. OK, možda je to i bila ideja da se ode s jednim velikim praskom, to ne znam jer nisam upućen, ali moj je dojam da je preskočen jedan skalin.

Opet ponavljam da neki festival ima mogućnost u Dubrovniku posebno izvan udarnih ljetnih mjeseci, primjerice u proljeće ili jesen. Neki bi planirali svoj godišnji odmor baš zbog nekog festivala. Evo sad Pearl Jam nastupa u Berlinu i Beču i mnogi će Hrvati uzeti godišnji i pohoditi koncert. Ne kažem da Dubrovnik treba dovesti Pearl Jam, ali kvalitetan festival bi također privukao posjetitelje.

Dobro govorite, evo baš nedavno u srpskom Kragujevcu je održan sjajan festival na kojemu je bio i Thievery Corporation, a mnogi su uzeli godišnji i pohodili ga.

Womex je najpoznatiji festival world musica i svake se godine krajem listopada održava u nekom drugom gradu, često i u manjim sredinama. Zašto se u budućnosti ne bi mogao održati u Dubrovniku? Taj festival pohode tisuće ljudi iz cijelog svijeta i svake godine dolaze bez obzira gdje se održava.

Dobro, hajdemo se vratiti na organizaciju koncerata u Dubrovniku. Rekli ste da čitav proces treba profesionalizirati, jer entuzijazam ima kraj. Na koji način?

Močvara funkcionira kao udruga i aplicira na razne projekte. Kada dobije novac može organizirati koncerte koji nisu komercijalno isplativi. Sličan model bi se mogao primijeniti i u Dubrovniku. Grad Dubrovnik bi trebao prepoznati tko je ozbiljan u toj priči i podržati ga. Zašto se sada događa status quo s Orsulom i Androm Vidakom, stvarno ne znam. Također ne znam ni je li postoje neke druge inicijative, ipak živim u Zagrebu i nisam dovoljno upoznat sa scenom u Gradu. Također smatram da bi i Dubrovačke ljetne igre, barem što se tiče sfere jazza i world musica, mogle napraviti ozbiljniji iskorak. Čak te koncerte Ljetne igre ne trebaju organizirati kad i uobičajeni program, nego izvan srpnja i kolovoza. Spomenuli ste festival u Makarskoj, to su organizirale cure s entuzijazmom iz folklornog ansambla i na početku nisu dobivale neka sredstva, ali s vremenom Grad Makarska je prepoznao važnost festivala i počeo ga obilnije financirati.

Za koji se novac može organizirati ozbiljan world music festival?

Za desetak tisuća eura može se organizirati jako dobar festival, za petnaest tisuća još bolji, a za dvadeset tisuća vrhunski. To nisu neki veliki novci, možda bi za Dubrovnik taj iznos porastao za 10-15 posto zbog drugih stvari, ali opet nije riječ o strašnim sredstvima.

Za kraj nam nabrojite najbolje etno albume u posljednje vrijeme?

Pa, moj neki izbor u zadnje dvije godine glasi ovako:

San Salvador - La Grande Folie

Şatellites – Şatellites

Širom - Utekočinjeni prestol preprostih/The Liquified Throne of Simplicity

Nemečak - Prokletije

Olumo Soundz - U.N. (United Nonsense)

L'Alba - A Principiu

Monsieur Doumani - Pissourin

Sons Of Kemet - Black To The Future

BLK JKS - Abantu/Before Humans

Natik Awayez – Manbarani

Perija - Falan filan

Maro Marušić