Prošlu subotu je održana i prva radionica te poligon za motocikliste i mopediste, a tim povodom smo i popričali s Denisom Pavelom u hotelu More. Pavela je otkrio što najviše pamti u policijskoj karijeri,  koji je za njega najgori prometni prekršaj, što misli o Facebook grupi Radarska kontrola, a najavio je javne tribine, akcije i humanitarne koncerte koje će organizirati Udruga za sigurnost u prometu. 

Proglašeni ste najboljim policajcem u Hrvatskoj, nedavno ste dobili Zlatnu plaketu za promicanje sigurnosti u prometu. Koliko vam ta priznanja znače?

Ne volim se time previše hvaliti. Zlatnu plaketu sam dobio zbog rada na prevenciji. Lijepo je kad čovjek dobije priznanje za ono što radi, ali najveće mi je priznanje kad smanjimo broj poginulih.

Policajci su samo ljudi od krvi i mesa, ali policijski posao je jedan od najomraženijih. Na koji način bi se policajci mogli približiti ljudima?

Ne mogu se ljudi približiti policajcima, mislim da bi se policajci trebali približiti ljudima kroz preventivni rad. Ponuditi im razne edukacije, zabave, javne tribine i okrugle stolove. Treba pozvati sve i razgovarati o problemima. Moraju vidjeti da su policajci ljudi od krvi i mesa i da zajedno možemo nešto napraviti.

Policijski posao je jedan od najrizičnijih poslova. Koja situacija je to bila za vas?

Grad Dubrovnik i moje kolege  dobro rade svoj posao, znamo da je Dubrovnik jedan od najsigurnijih gradova u Hrvatskoj i Europi. Za mene osobno je bilo pogibljenih situacija, ali najteže su mi situacije bile, s obzirom da sam ja osoba koja je radila u prometu, vidjeti poginule osobe, pogotovo djecu. Vidio sam ljude koji su izgorjeli u vozilima, ostali bez dijelova tijela, a kada sam vidio jedno dijete u Čibači, curicu od 12 godina, suze su mi potekle. To mi je bilo najteže. Lijepo je govoriti da smo spriječili deset teških krađa, spriječili razbojništva, ali meni je najveći problem promet – tu se gube ljudski životi. Djeca ostaju invalidi, ljudski životi su u pitanju i ne samo čovjeka koji pogine, već cijele obitelji, jedne generacije koja je nestala. U Slanome u prometnoj nesreći su nestale tri generacije, u tome je problem. Sve treba raditi, ali ovo je ozbiljan problem.

Koja su najkritičnija mjesta u našoj Županiji, gdje je najviše ljudi izgubilo živote?

Mi kao Udruga nastojimo utjecati na takva mjesta. Koliko znam mi u našoj Županiji nemamo crnih točaka, ali u principu prometne nezgode su ravnomjerno raspoređene. Od urbanih sredina do državne ceste D8.  Sve više mopedista i motociklista gine, posebno prošlu godinu. Posljednjih godina tu su i strani državljani koji su poginuli na našim cestama. Udruga je poslala inicijativu prema Hrvatskim cestama da na području naše Županije, od Karasovića do Gradca postavimo prometne ploče 'Ako ste umorni zaustavite se'. Upravo su najveći uzrok tih nesreća pospanost i umor. To je gore nego alkohol. Ako od deset njih, dvoje ili troje reagira na ploču, puno smo napravili.

Ove godine će se prvi put u Dubrovniku održati Europska noć bez alkohola i Svjetski Dan spomena na sve stradale u prometnim nesrećama.

Tako je, 15. listopada ćemo provesti jednu Europsku noć bez alkohola i prvi put će biti predstavljena u našoj Županiji, možemo ja nazvati 'Mladi za mlade'. Cilj akcije je da mladi utječu na mlade kako sigurno sudjelovati u prometu i ona se provodi na način da jedna skupina studenata provede noć ispred noćnih klubova, ali ne na način da izađu vani, nego da naprave nešto korisno. Mi ćemo stati ispred tih lokala, naravno preventivno, i sačekivat ćemo mlade ljude koji izlaze van. Najčešće su to skupine gdje ćemo pokušati obaviti s njima razgovor da se uključe u akciju i da vidimo tko je od njih izabran da vozi tu večer kad se popije.  Nakon toga ćemo ga označiti s narukvicom i kad izađe nakon par sati mi ćemo ga pričekati da vidimo je li održao riječ, je li konzumirao alkohol i ako jest je li namjeravao voziti. Napravit ćemo evaluaciju toga da vidimo koliko ljudi stvarno paze i drže se toga da neće popiti kad voze.

Lijepo je kad čovjek dobije priznanje za ono što radi, ali najveće mi je priznanje kad smanjimo broj poginulih.

Pa održat će obećanje kad ste vi tu?

A koliko njih kaže da će održati, pa ništa od toga?! U Zagrebu su statistike pokazale da dosta njih popije, možda jer je preventivno i mediji se u to uključe. Idemo baš vidjet kako će u nas bit. Posebno me veseli u studenom kada se bude obilježavao Svjetski dan spomena na sve stradale. Udruga će sudjelovati, a nadam se da će se i ostali odazvati na postavljanje vijenca na centralnom groblju na Boninovu.

Treba li zabraniti polaganje osobama mlađima od 22 godine?

Stvorena je pogrešna slika u društvu da su mladi ti koji su krivi za većinu prometnih nesreća. Imamo mi tu i starije vozače. Imamo jedan projekt gdje se planiramo prijaviti u kolovozu na natječaj Grada Dubrovnika o vozačima iznad 65 godina. Nisu samo mladi krivi za sve, krivi su i stari. Istina je da su oni željni dokazivanja, moja baba je uvijek govorila 'mladost-ludost.' Kada pogledate starije vozače, pogotovo što im je sad zakon omogućio da oni mogu defacto voziti do smrti, motorika je nestala, osjećaj za razmak između vozila, smanjena im je mogućnost vida. U mojoj ulici ima jedan dundo, često ga upozorim, čovjek ne može okrenuti vrat koliko je u godinama.

U video prilogu pogledajte kako je bilo na prvoj radionici i poligonu za mopediste i motocikliste ali i poslušajte što Denis Pavela kaže o Radarskoj kontroli, kako komentira to da slovi za najstrožeg policajca te kakvi su Dubrovčani vozači.

A mladi ljudi kada sudjeluju u prometnim nesrećama i upravljaju vozilom?

Tu je bitan odgoj doma, koliko god on u autoškolama savladao neke vještine, koliko god policija ili Udruga utjecala na njega u prometu, bitan je odgoj iz kuće. Jer roditelji su ti koji kupuju prvi motocikl, daju za polagati vozački, kupuju prvo vozilo. Isto tako možemo reći za stare vozače, kasnije bi se te uloge trebale zamijeniti.

Najgori prometni prekršaj?

Svi će reći alkohol, ali za mene je to umor. Statistika govori da su to brzina i alkohol. Nema tu prekršaja, ne možete vi nekoga zaustaviti i napisati mu prijavu jer je umoran. Ali umor i pospanost su teži od alkohola.

Grupa Radarska kontrola je glas naroda. Dosta su ogorčeni radom policije. Zadnji primjer su Župa i ogromne kolone, pitaju se gdje su tu prometni policajci?

Udruga će poslati inicijativu prema svima koji su odgovorni za takvo stanje. Tu policija može malo utjecati, skoro nikako. Ti radovi se izvode u pogrešno vrijeme, oni su kao 'medo'. Spava cijelu zimu i onda se digne prije ljeta i kopa. I to ne samo na jednom mjestu, nego u isto vrijeme se kopa gdje se stigne, to je jako pogrešno. Nama to čak zbog sigurnosti cestovnog prometa nije ni loše, svako pet kilometara morate stati, zakočiti, ugasiti vozilo. To je isto usporivač prometa, ali s druge strane stvaraju se gužve, ljudi su revoltirani, moraju raditi, živjeti.

Rekli ste da je dobro da se promet uspori, ali s druge strane u zadnje vrijeme je bilo dosta lančanih sudara upravo zbog tih kolona.

Ljudi nalete, ne paze, ne prate signalizaciju.

Građani su ogorčeni na policajce jer za nas i njih ne vrijede ista pravila u prometu. Dosta puta se može vidjeti policajac koji prestiže na punoj crti ili parkira gdje ne smije, a nitko ga ne kažnjava.

Zakon je tu vrlo jasan, on je omogućio policajcima da mogu raditi neke prekršaje u obavljanju službe.

Ali ako nije u obavljanju službe?

Ako čovjek radi, službeno je vozilo i radi prekršaje, smatram da je to obavljanje službe. Ne želim vjerovati da je nešto drugo.

Prometna infrastruktura se mijenja, Splitski put postaje jednosmjerna ulica, radi se pješačka zona, promijenio se način vožnje i u Gružu. Je li dobro puno mijenjanja?

Dobro je sve mijenjati što je u interesu poboljšanja stanja cestovnog prometa i što je u interesu veće protočnosti prometa. Lijepo je to što rade, ali problem je što je Dubrovnik mali grad. Malo nam je cesta, prema Starom gradu imate samo jednu cestu i sad uz sve to jedan dio ceste pretvoriti u pješačku zonu? Meni se to ne sviđa. Umjesto da proširujem ceste i radimo nove, mi ih pretvaramo u pješačke zone. Dubrovnik je premalen za to, većinom su to jednosmjerne ceste, a pogotovo tijekom turističke zone kad se pojavi još tisuće i tisuće vozila, a svi žele u Stari grad.  Mislim da to nije dobro rješenje.

Spomenuli ste Zagrebačku ulicu, ali nije samo ona problem. Ulica branitelja Dubrovnika je jedva dovoljno široka za mimoilazak dva autobusa, a o pješacima da ne govorimo.

Ulica branitelja Dubrovnika, Ulica od Batale, pješački na Boninovu...To su sve ulice gdje treba staviti 'ležeće policajce'. Neki će reći da neke ceste gdje treba proći hitna radi pružanja pomoći, na njima nije poželjno da se stavljaju ti usporivači prometa, ali koja ulica u Dubrovniku nije bitna kuda hitna mora proći? Na Batali gore imamo pješački prijelaz, školu, a niti jedan usporivač prometa. Apsolutno treba gore staviti, isto kao i u Ulici branitelja Dubrovnika na Boninovu.

Lapadska obala?

Tamo ima famozni zavoj, kad se malo smoči kolnik ljudi ulete u more. Pitam se je li previše košta staviti dva metra zaštitne ograde i riješili smo problem nesreća u tom zavoju. Ima puno rješenja, samo je bit volje i želje.

Lijepo je što se ceste sređuju, uljepšavaju, ali treba se ipak voditi najvažnijim aspektom – a to je poboljšanje stanja sigurnosti cestovnog prometa.

Jedan od gorućih problema u prometu je područje Nuncijate?

Ljudi nam se javljaju, pitaju nas što je s Nuncijatom, zašto se ništa ne radi. Teško mi je povjerovati da toliko vremena treba proći da se nešto napravi za javno dobro. Ne može se raditi pothodnik, ali barem pješačke prijelaze, usporivače prometa, signalizacija dodatna, a ovako samo gledamo i čekamo kad će netko poginuti. Mislim da trebamo svi sjest zajedno i donijeti jedno pravo rješenje za Nuncijatu i da se ona mora što prije riješiti, to je po meni broj jedan na području Dubrovnika. Lijepo je što se ceste sređuju, uljepšavaju, ali treba se ipak voditi najvažnijim aspektom – a to je poboljšanje stanja sigurnosti cestovnog prometa.

Udruga će poraditi na tome?

Mi smo mladi na području naše Županije. Napunili smo malo više od mjesec dana, inicirali smo za postavljanje ovih ploča, a sad ćemo se posvetiti Gradu. Imamo lijep odaziv i od Grada, i od Županije, podržavaju prevenciju. Imam osjećaj kao da je upravo ovo nedostajalo na području našega Grada, sve se svodilo na posljedično kampanjska djelovanja, trebao je netko pogurati.

Što mislite o reorganizaciji i ukidanju naše Policijske uprave?

Smatram da je ova Policijska uprava jedna od boljih u Hrvatskoj. Naša Udruga je tek u začetku, ali nadam se da ćemo imati dobro suradnju s policijom. Rezultati su vidljivi, Dubrovnik je među najsigurnijim gradovima u Hrvatskoj i Europi. Rezultati su tu, i svjedoci smo svakodnevnog rada službenika na terenu. Žao mi je što se ukida, mislim da naša uprava nije zaslužila takvo postupanje, ali ako će doprinijeti još boljem stanju sigurnosti građana, imovine i prometa, onda u redu. Ali dokazali smo da imamo izvrsne rezultate i rukovoditelje. Trebala je ostati kao regija, ali ako će doprinijeti boljoj učinkovitosti, operativnosti i rezultatima koji će biti bolji od ovih, ali teško – ja sam za.

Već ste 17 godina u policiji. Što se sve događalo u vašoj karijeri, možete li je sažeti u par rečenica?

U tih 17 godina sam se oženio i dobio dvoje djece, to mi je ono najljepše što mi se dogodilo. Curica od osam godina i dečko od pet godina. Bilo je i dobrih i loših trenutaka, vidio sam stvarno svega.

Bilo je i tragičnih trenutaka?

Loša stvar je što sam vidio smrtno stradale. Imao sam specifičnu situaciju kada je majka izgubila jedinog sina, muž joj isto umre prije toga. Morate poći kod te žene ujutro u četiri sata reći joj da je sin poginuo na motociklu, idete s hitnom gore, žena sama u kući, vi morate to reći. Ne znam što ima gore od toga. Nadam se da ćemo promijeniti stanje svijesti kod ljudi, vozača, sudionika u prometu.

Trava ili alkohol u prometu, što je gore?

Podaci su na strani alkohola, definitivno. Ali nije dobro ni jedno, ni drugo.

Imali ste i prvu ljubav u Dubrovniku?

S 18 godina sam došao u Dubrovnik. Našao sam curu tu, to mi je bila prva cura u životu. Onda je ona pošla studirati u Split, iako je u početku govorila kako ću ja bez tebe, a ja sam mislio da je to ljubav na daljinu.  Mislio sam je ženit. Došao sam u Split i kaže ona meni: Denis, moramo razgovarati. Ja kažem: Reci ljubavi..? Uh, to mi je bilo vatreno krštenje. Bile su one klasične priče, kao ti si predobar za mene, naći ćeš bolju. Suza suzu goni, trebalo mi je skoro dvije godine da se oporavim. Ubila me, ali oprostio sam joj sada. To mi je bilo vatreno krštenje, ali rekao sam nećeš više 'majčin sine'. 

U Dubrovniku su ljudi meni simpatični, ali oni svi voze napamet. 

A sadašnja žena?

Konavoka, mogu ti reći da je baš prava. Žena za poželjeti.

Otkad ste se oženili malo ste smanjili strogoću, barem se tako čini.

A nije, kad dođeš raditi i onda ti je od samog početka represija, učiš od starijih policajaca, dobiješ djecu, a s vremenom vidiš da radiš tu represiju, a ljudi i dalje ginu. Shvatio sam da je prevencija ključ svega, pogotovo kad dobiješ dvoje manje djece. Represija je 20 posto, a prevencija 80 posto.