test

INTERVJU ANA KREŠIĆ 'Neki nestanci osoba zaista su misterij, a more nam je veliki neprijatelj u potragama'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Goran Mratinović
Ana Krešić policijska je službenica zadužena za potrage. Zaposlena je u PU dubrovačko-neretvanskoj od 1981. godine gdje je obnašala više dužnosti, a od 1996. godine radi isključivo u sektoru potraga.

Razgovarao: Maro Marušić

Postoji li u sklopu dubrovačke policije zaseban odjel koji se bavi potragama?

Naš odjel je pri Odjelu općeg kriminaliteta, a Odjel općeg kriminaliteta pripada Službi kriminalističke policije. Sve potrage koje obavljamo se usklađuju s policijskim postajama koje su u nadležnosti naše Policijske uprave, odnosno svima onima koji su na terenu. Drugim riječima, čitava policija sudjeluje u potragama.

Što točno radite nakon što netko prijavi nestanak osobe?

Istog trenutka provjeravamo sve moguće informacije. Je li obitelj nestale osobe problematična, kakva je njihova financijska slika, postoji li neka bolest, jesu li nestali dokumenti poput putovnice, ima li kakvih naznaka kaznenog djela, postoji li oproštajno pismo…? Provjeravamo laptope, mobitele, GPS signale, društvene mreže, prijatelje, rodbinu i sve druge informacije koje nam mogu pomoći rasvijetliti slučaj. Naravno ključno je doći do zadnje informacije, odnosno lokacije gdje je osoba zadnji put viđena ili identificirana. Mobilni operateri nam tu pomažu otkrivajući zadnju lokaciju signala mobitela sve dok je bio uključen. Danas je ta cijela procedura olakšana tehnološkim napretkom. Ovo su samo neke od provjera, tu je još mnogo drugih stvari. Cijeli taj postupak je iscrpan i kompleksan. Naravno, o nestanku osobe obavještavamo sve policijske postaje kako u našoj zemlji, tako i okolnima, jer se Dubrovnik nalazi na specifičnom području s puno državnih prijelaza. Naravno, informiramo i policije zemalja EU.

Građani često smatraju da postoji neko nepisano pravilo da za prijavu nestanka osobe treba proteći 24 sata. Je li to istina, odnosno može li se prijaviti nestanak odmah nakon što se posumnja, a ne da se čeka cijeli dan?

Svaki nestanak osobe je specifična, pojedinačna priča i nema nekog univerzalnog pravila. Naravno da je uvijek bolje prijaviti nestanak osobe što prije, jer je tako trag svježiji. Mi uvijek problemu pristupamo profesionalno, iako se često događa da osoba nije nestala, nego se samo nije javila. Takvi primjeri postoje kada dijete izađe u noćni život, ostane duže i ne javi se roditelju, jer, recimo, nema više baterije na mobitelu. Mi ćemo sve to odmah istražiti, iako tu nije riječ o klasičnom nestanku osobe, jer bi se ta osoba vratila kući. Mi to naravno ne znamo, pa ćemo se odmah baciti na posao. Uglavnom, ako se sumnja na nestanak, treba ga prijaviti što prije. Kako vrijeme odmiče, tragovi postaju sve slabiji.

Koliko bude tih, da ih tako nazovemo, lažnih slučajeva gdje se prijavi nestanak, iako ga objektivno nema?

U 2020. godini imali smo sveukupno prijavljenih deset nestanaka, a riješili smo ih devet. Većinom se tu radi o obiteljskim problemima ili skretanju pozornosti na svoje poteškoće ili dezorijentaciji osoba s Alzheimerom ili nekim drugim duševnim smetnjama… Prošle godine imali smo i prijavljen nestanak kineskog radnika na Pelješkom mostu. Pronašli smo ga u šumi nakon nekoliko dana potrage. Sreća da je bilo toplo vrijeme. On je vjerojatno doživio stres zbog uvjeta rada i situacije s koronom, pa se htio odmorit, udaljit od svakodnevnih poteškoća. Kako god, bio je to sretan ishod za razliku od jednog nestanka iz prošle godine koji se još uvijek istražuje.

Riječ je o nestanku osobe kraj Hotela Palace, odnosno područja Petke, je li tako?

Jest. Proveli smo opsežnu potragu koja, nažalost, nije dala rezultata. Potraga još uvijek traje, slučaj je otvoren. Naravno potraga nakon određenog protoka vremena nije u tom obimu, ali svaka moguća informacija koja može rasvijetliti slučaj, opsežno se provjerava kako na kopnu, tako i na moru.

More vam je veliki neprijatelj u potragama?

Valovi i morske struje vrlo su komplicirane i jake na našem području, ali čak i kad znaš kako se ponašaju nije jamstvo da ćeš išta postići u potrazi. Primjerice, kada smo istraživali nestanak osoba u pomorskoj tragediji kod Šipana, ja sam osobno skupljala podatke od stručnjaka koji su istraživali morske struje na tom području. Navodili su nas kuda se kreću i koje točno lokacije trebamo pretražiti, ali unatoč tome, još uvijek se dvije osobe vode kao nestale. More je ćudljivo. Naravno da i potraga na moru koja uključuje ronioce i razna morska i zračna prijevozna sredstva dodatno kompliciraju čitavu logistiku, koja je na kopnu ipak nešto lakša.

I osim toga, takva potraga košta. Postoje li neke okvirne cifre, iako je o njima zaista glupo govoriti u kontekstu spašavanja ljudskih života?

Svaka potraga je specifična, ali naravno da iziskuje sredstva i to ne mala. Ali to je sporedno u ovoj priči, jer je cilj pronalazak nestale osobe i nije bitno koliko to košta. Nikada se potraga ne naplaćuje.

Čak ni onima koji su svojom ludom nepažnjom dignuli čitavi sustav na noge? Recimo, turistu koji se s luft madracem po orkanskoj buri zaputio na Palagružu?

Nikome se ne naplaćuje potraga, nije uopće važno što je do toga dovelo. Važno je samo da akcija bude što bolje odrađena i da se osoba pronađe, to nam je jedini prioritet. Ovim putem želim se zahvali Gorskoj službi spašavanja, vatrogascima i svima drugima koji sudjeluju u potragama, jer njihovo znanje i stručnost nam je od nemjerljive važnosti. Također, hvala i svim građanima koji se uključe.

Jeste li imali ikada prijavljen nestanak djece?

Srećom u mojih dvadeset i pet godina rada nismo. U našoj evidenciji još uvijek vodimo nestanak dvoje djece koji datiraju iz ratnih godina. Jedan nestanak je bio na Pelješcu, a jedan na Korčuli. Vjerojatno nam je i u tim slučajevima more prikrilo tragove.

Nestanak australske državljanke Britt Lapthorne dignuo je ogromnu prašinu kako u hrvatskim, tako i u svjetskim medijima. Neki su tvrdili da je tu riječ i o kaznenom djelu, točnije ubojstvu. Što je sve dubrovačka policija poduzela kako bi otklonila takve sumnje? Naravno uvijek će ostati visjeti u zraku što se točno dogodilo.

Na tom slučaju i ja i sve moje kolege radili smo jako puno. Svaka i najmanja moguća indicija da je počinjeno kazneno djelo, temeljito se provjeravala. Radili smo i poligrafska testiranja i sva druga moguća istraživanja. Nismo utvrdili postojanje nikakvog kaznenog djela. Moje osobno mišljenje je da je riječ o nesretnom slučaju.

Sličan slučaj u Dubrovniku dogodio se i nekoliko godina kasnije. Turist je izašao u noćni život i nikad se nije vratio u hotel, a tijelo nije pronađeno. Što kažete o tome?

Taj slučaj je također temeljito obrađen. Provjereni su svi video nadzori, kamere i sva druga saznanja poput razgovora s taksistima, obitelji, prijateljima i svim drugim osobama koje su dolazile u kontakt s nestalim. Preko međunarodne policijske suradnje obavljali smo i razgovore s osobama iz njegove države, provjeravali smo kreditne kartice i novčane transakcije... Nismo nestalu osobu uspjeli pronaći i slučaj je još uvijek otvoren. Naravno da ne znamo što se točno dogodilo, ali opet ponavljam naš položaj s morem bi mogao biti odgovor. Dovoljno je da se osoba koja je konzumirala alkohol otišla okupati tijekom noćnih sati, pa da se nešto dogodi. To su naravno samo nagađanja, ali drugog objašnjenja nemamo.

Naravno da more može biti krivac za brojne nestanke, posebno ako je nestala osoba bila ribar koja se nije vratila kući, a tijelo nikad nije pronađeno. Takvi slučajevi se vode kao aktivni, ali više-manje se tu zna što se dogodilo. No neki nestanci su pravi misteriji, poput onoga dubrovačkog pomorca koji se iskrcao s broda u Španjolskoj i nitko ga više nije vidio.

To je bilo početkom devedesetih, tijekom rata. Zadnju informaciju koju imamo prije njegovog nestanka je boravak na aerodromu i ukrcavanje u avion. Poslije ga nitko više nije vidio. Ne znamo ništa dalje, sve su samo nagađanja. Je li osoba htjela od nečega ili nekoga pobjeći i slično vjerojatno nikad nećemo saznati, iako je slučaj i dalje otvoren. Ako dobijemo bilo kakvu informaciju ili dojavu, opet ćemo ići za njom.

Veliki je misterij i nestanak Dubrovčanina koji je živio na Ivanici, pa je nestao jedne noći nakon što je prošao granicu na Brgatu.

Taj slučaj je zaista misteriozan. Svo to područje i ne samo to, već šire područje grada smo temeljito istražili i nismo uspjeli pronaći osobu. Ništa dalje od toga da je prešao granicu nismo uspjeli doznati. Ovaj neuspjeh me osobno jako pogodio, ne mogu ni zamisliti kako je obitelji.

Neke potrage na kraju ipak završe pronalaskom, iako se na početku tapka u mjestu. Imali smo nedavno pronalazak osobe u kući pored Grawe zgrade. Kako je moguće da se nestala osoba na kraju pronašla u centru grada?

Ta nestala osoba je bila beskućnik koja nije imala stalno mjesto prebivališta, već je mijenjala lokacije i imala svoj poseban način života i to nam je otežalo potragu. Sve što smo znali o njegovim kretanjima smo provjerili, a konkretna lokacija na kojoj je pronađen nam je promaknula, jer kada smo je provjeravali s ulaznih vrata radnici obližnjeg gradilišta su bili u prizemlju. Ponašali su se skroz normalno i nitko nije prijavio nikakav neuobičajen miris ili nešto slično, pa kat gdje se nalazila nestala osoba nije provjeren. Ne možemo mi tek tako provjeravati cijele objekte privatnih vlasnika. Nitko nam iz njegove obitelj nije rekao da on ikad dolazi na tu lokaciju. Druge neke napuštene objekte gdje smo imali saznanja da je boravio, temeljito smo istražili.

Za koliko sveukupno osoba traga dubrovačka policija?

Riječ je o 553 osobe, naravno da ovdje ne spadaju samo klasični nestanci nego i osobe za kojima se traga zbog počinjenja većih kaznenih djela. Takvih je 185 osoba dok se za njih 313 traga zbog počinjenja lakših kaznenih djela. Za 55 osoba traje potraga, jer se vode kao nestale, a imamo i 49 pronađenih tijela koja nisu identificirana, jer ne postoji identifikacijski materijal preko kojeg bi se DNA analizom utvrdilo o kome se radi. Što se tiče osoba koje su počinile kaznena djela, one su u bijegu, naravno u najvećem slučaju u susjednim državama koje ih ne izručuju. Neke od njih već su osuđene na kazne, a druge se tek trebaju izvesti pred lice pravde. Ove brojke se vode za zadnjih 50 godina, a tu spadaju i osobe koje se terete za ratne zločine. Nakon 50 godina nastupa zastara za nestale osobe i više se ne vode u evidenciji.

Koji su vaši savjeti za prijavu nestanka?

Vrlo je važno da obitelj nestalog ne skriva podatke. Ako postoji neka bolest, moraju nam kazati. Ili ako su se svađali u obitelji. Neki ne žele iznositi te intimne stvari policiji, jer se srame, a to nam jako otežava potragu. Obitelj, prijatelji, poznanici moraju biti maksimalno otvoreni i iskreni, ne bi trebali ništa tajiti. Na kraju krajeva cilj je pronaći tu osobu, a mogućnost se povećava s većim brojem informacija kakve god one bile prirode. Također, bilo bi dobro da nam omoguće pristup svim informacijama koje nam mogu pomoći, poput dnevničkih zapisa, blogova, tehnoloških naprava i slično.

Kako je vama osobno raditi na potragama nestalih osoba? Je li vas pogađa?

Naravno. Sve te sudbine osobno doživljavam. Radujem se kada pronađemo živu osobu i tužna sam kada potraga ne da rezultat. Volim ovaj posao i od srca ga radim, ali neke potrage me jako pogađaju. Teško je išta izdvajati, ali postoje neki slučajevi koji su me posebno pogodili poput ovog nestanka iz prošle godine, te nestanka osobe koja je prešla granicu na Brgatu i ništa dalje nismo uspjeli postići.

Popularni Članci