Dubrovački dnevnik donosi intervju sa zvijezdom kojoj vrijeme očito ne može ništa, kako njemu, tako ni njegovim bezvremenskim hitovima uz koje se brojne generacije zaljubljuju, opraštaju, zabavljaju i iznova proživljavaju najdublje emocije. Zdravko Čolić iznosi svoja razmišljanja o današnjoj glazbi i svim njenim izazovima, svojoj karijeri, Dubrovniku, njegovoj publici i nadolazećem koncertu.

Zdravko Čolić danas je sinonim za zasigurno najveću zvijezdu na ovim prostorima. Kako je biti Zdravko Čolić?

- Dobro, i lako i teško. S jedne strane postoji ta ljubav prema publici, činjenica kako se profesionalno baviš nečim što voliš, glazba, suradnici... Međutim, s druge strane, ništa nije lako i treba izgurati sa svim u životu s čim se susrećemo, s nekim negativnim stvarima, s javnim poslom gdje si svima dostupan. To je i dobra, i loša strana, ali opredjeljuješ se za ono što si počeo raditi i to tako traje.

Iza vas su brojni hitovi uz koje su se događale velike ljubavi, uz koje su mladi gradili uspomene i koje su obilježile živote brojnih ljudi na području bivše Jugoslavije. Međutim, koje pjesme su vama osobno najdraže, prema kojima gajite posebne osjećaje i zašto?

- To je pitanje koje mi često postavljaju. Drage su mi neke pjesme koje sam ja radio, a drage su mi i neke s kojima sam počeo kao što su 'Sinoć nisi bila tu' Kemala Montena ili 'Gori vatra'. Radio sam s brojnim našim autorima čije bih pjesme mogao izdvojiti; od Montena, Bregovića, Kovača do nekih novih autora kao što je na primjer Antonija Šola, autorica pjesme 'Što ti dadoh'. Ne bih se mogao opredijeliti za jednu pjesmu. Svako razdoblje nosi neku pjesmu za koju se vežeš.

Kako biste komentirali današnju glazbenu scenu?

- Današnja scena u svim žanrovima gledano nema muzički tako dobrih velikih pjesama kao što je nekada bilo. S jedne strane je lako izaći na scenu i napraviti prividan uspjeh, a s druge strane je teško održati takvo stanje. Izvođači koji danas nastaju kraće opstaju na sceni i to je možda jedna negativna strana, ali pomanjkanje je pravih hitova kao što je to bilo '70-ih, '80-ih pa i '90 -tih godina. Svakome je danas dostupno da kroz razna glazbena natjecanja izađe na scenu, a s druge strane je pomanjkanje i autorskog, i producentskog rada kao i same diskografije kao nekad koja je držala određene izvođače.

Zašto više nema zvijezda koje uspiju polučiti uspjeh kakav su imali bendovi i izvođači u bivšoj Jugoslaviji? Pjesme su se tada činile nježnije, emotivnije ... Jesu li i ljudi takvi bili?

- Vjerojatno zato što nema diskografije koja to drži i manja je producentska baza. Izađu medijski ljudi, ali nema netko tko je brinuo o tom izdanju. Lako je pojaviti se i napraviti početni uspjeh, ali nitko poslije toga ne stoji iza tih ljudi i ne bavi se dalje njihovom karijerom. Ranije si imao uporište u recimo Radio Sarajevu ili tadašnjem Jugotonu koji je stajao iza tebe i brinuli su da svakih pola godine izdaš neki singl, kada će tvoj LP, da ti omoguće sastanak s kompozitorima jer su imali interes da zarađuju kroz autorska prava, a to danas zapravo ne postoji. Po meni je to osnovni razlog.

Je li svijet tehnologije, internet, YouTube doprinio ili oduzeo na kvaliteti glazbe?

- S jedne strane gledano, dobra je stvar što imamo mogućnost da u trenutku saznamo sve što je novo na tržištu i u tom propagandnom smislu u rasprostranjivanje i brzini širenja informacija je prednost, a s druge strane to je proizvelo pomanjkanje glazbenih kuća koje su stajale iza svojih zvijezda i koje su stvarale zvijezde. Uništena je diskografija i to je loša stvar. U kvalitetnom smislu, svijet tehnologije je napredovao, tehnički je bolji za razinu, ali je financijski slabiji za razinu. Ljudi ne zarađuju danas od glazbe, zarađuju samo od koncerata i to je nedostatak. Diskografija je stajala nekada uz izvođače i licencni program, a menadžment diskografske kuće je mislio o tvom novom programu i o pjesmama. Bez obzira što imaš recimo par milijuna pregleda na YouTubeu, to je sve virtualno i dobro je za neki koncert, ali to ti neće održati karijeru.

Mogu li fanovi uskoro očekivati ​​neki novi album?

- Ja se već bavim pripremom materijala za novi album. To bi bio 15. jubilarni album , a plan je da se objavi do kraja godine. Također, aktivirat će se stari suradnici, ali isto tako uključiti i novi, svi su dobrodošli.

Foto: Dubrovački dnevnik

Bez obzira na to što pjevate gotovo pola stoljeća i iza sebe imate karijeru za pozavidjeti, na vašim koncertima su u prvom redu još uvijek žene, kao i na samom početku. Pričinja li vam to zadovoljstvo i kako biste opisali Dubrovkinje?

- Veliki je taj generacijski raspon kada je publika koja mene prati u pitanju i na koju sam najponosniji. Naravno, ima i toga muški pjevač -ženska publika, ali mislim da ljudi najviše vole ljubavne pjesme, pogotovo žene. Taj regionalni dio za muškarce je bio veliki izazov, Dubrovkinje su oduvijek glasile za zgodne žene, Konavljanke za lijepe djevojke.

Govori se kako ste prvi novac zarađen od pjevanja potrošili upravo u Dubrovniku, kako ste, dok ste još bili u gimnaziji, s pjesmom 'Lady Madonna' osvojili drugu nagradu na natjecanju u Crnoj Gori. Nakon toga ste s prijateljem otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu i napravili đir. Kakve osjećaje gajite prema Dubrovniku?

- Dubrovnik mi je među najomiljenijim gradovima, njemu se uvijek vraćaš i imaš ga u srcu. Mi Sarajlije kao što smo voljeli Split, voljeli smo i Dubrovnik, uvijek smo dolazili na more. Još kao dijete, često sam dolazio i ljetovao u Dubrovniku jer smo tu imali rodbinu. To stanje prema Dubrovniku je fiksirano stanje u mom umu, ostaju uvijek te slike koje su upečatljive, od 'Trubadura' koje sam obožavao kao bend i Marka Breškovića koji više nije među nama, do ljudi s kojima sam se nedavno čuo ... Stradun je jedna od najvažnijih ulica na svijetu, a Dubrovnik grad s kojim smo živjeli i živimo i dan danas, kojeg volimo i bez koga ne možemo. Ne mislim samo na nas koji smo bili tu od djetinjstva nego mislim na sve ljude koji vole da obići najznačajnije destinacije na svijetu.

Bez obzira što ste 'prevalili' 60-tu, izgledate jako mladoliko, imate odličan glas, a na pozornici ste uvijek puni života. Odakle crpite energiju i koja je vaša tajna?

Foto: Dubrovački dnevnik

- Ne bih rekao da ima bilo kakve tajne. Radiš posao koji voliš, uživaš i sam u tome pa i živiš od toga, sve to skupa je snažan motiv da se čovjek bavi ovim poslom. Na pozornici vas ponese energija publike koja sluša tvoju glazbu, čeka nove pjesme i pjeva ih već na prvom sljedećem koncertu zajedno s tobom. Mislim da od toga jačeg pokretača nema.

Što možete poručiti publici koja 6. veljače dolazi na vaš koncert u Culture club Revelin?

- To će biti jedna lijepa večernja zabava u intimnom prostoru. Čast mi je i zadovoljstvo što ću u sklopu proslave Svetog Vlaha biti tu, što ćemo imati jednu takvu vrstu koncerta u objektu kao sto je Revelin koji je osmišljen tako da osim ovakve vrste nastupa ima drugih programa koji se održavaju. Nikada nisam u Dubrovniku u nekom sličnom prostoru nastupao, obično je to bilo na bazenu ili stadionu. Koncert je bio planiran za 3. veljače, ali je zbog interesa publike iz Hrvatske u dogovoru s organizatorom pomaknut za vikend, 6. veljače kako bi svi mogli prisustvovati koncertu. Radujem se druženju i nadam se da će biti jedna lijepa noć u kojoj ćemo svi uživati.

Ivona Butjer