Efrem Jurišić radio je 43 godine u hotelu Excelsioru. U svome radnom vijeku promijenio je 12 direktora, vrijedno i naporno radio sve do zadnjega dana u poznatom dubrovačkom hotelu gdje je služio stotine državnika, sportaša, umjetnika i ostalih kojih se rado sjeća.

Jurišić je u Excelsior došao 1960. godine kao 'naučnik'. U Dubrovnik se doselio iz rodne Baške Vode na poziv strica Veljka Staničića koji je imao na Stradunu radnju poštanskih marki. Upisao je Ugostiteljsku školu u Dubrovniku za koju je dobio stipendiju pa je prvih godina školovanja stanovao u Vili Orsula. Za Dubravački dnevnik Jurišić je ispričao kako je izgledao turizam kojega se danas svi rado sjećaju i nazivaju elitnim.

DUBROVAČKI TURIZAM NEKAD I SAD

- Samo ću vam reći da su iz moje generacije iz Excelsiora kasnije svi postali direktori hotela i šefovi kuhinja. To najbolje govori o kvaliteti kadrova. Što se tiče usluge i to je bilo puno bolje. Hrana i servis su bili na višem nivou, nije bilo švedskih stolova i svakog gosta smo posebno primali i usluživali, pitali što želi... Ljudi su nam se godinama rado vraćali i uvijek smo znali što tko pije i jede te gdje sjedi - prisjeća se Efrem Jurišić koji dodaje kako mu se čini da je situacija u ugostiteljstvu iz godine u godine sve gora.

- Dubrovački turizam je do 1965. godine bio vrhunski, a kasnije, kako je krenula masovnost, kvaliteta je opadala. Mislim da Dubrovnik danas treba stremiti tom obliku turizma kakav je nekad bio - ističe Jurišić te dodaje kako je obrazovanje jako važno kao i "postavljanje ljudi na prava mjesta".

- Neophodno je na rukovodeća mjesta pozicionirati stručne ljude, a ne po stranačkim funkcijama kako se to danas radi. Prije je partija bila najvažnija i moralo se paziti što se priča, ali posao se znao. Također, posao u ugostiteljstvu se mora voljeti i svi koji se žele time baviti samo zbog financijske dobiti neće uspjeti - mišljenja je Jurišić koji je pošao u mirovinu 2007. godine.

Svake nedjelju on ide na kavu u hotel Excelsior jer je tako navikao nakon više desetljeća rada u ovom hotelu gdje je korak po korak napredovao i radio razne poslove - pozivao je lift za goste, otvarao vrata, bio konobar, kasnije šef sale, voditelj taverne, a umirovio se kao upravitelj restorana.

Za grupaciju Jadranski luksuzni hoteli kojoj pripada ovaj poznati dubrovački restoran na Pločama ima samo najbolje riječi zbog njihovih visokih standarda. No, Jurišić uočava znatne razlike u turizmu danas i nekada.

'RADILO SE PUNO, NIJE SE GLEDALO NA SAT'

- Gledam kako na doručku radi četiri do pet konobara koji su vjerojatno studenti, a nas je prije bilo po 15-16 koji smo služili doručak i to u staroj kući hotela kada je bilo 150, a sad je oko 300 ležajeva. Prije se osoblje moglo posvetiti svakome gostu što danas nije slučaj. Imali smo po 280 zaposlenih sa student servisom - prepričava. Zanimljivo je kako su prema njegovim riječima plaće u ugostiteljstvu nekada bile puno veće. Tako se Jurišić prisjeća vremena kada je pošao u vojsku 1967. godine, a još je godinu dana primao plaću jer je zaradio višak.

- Meni je bilo dobro, bio sam jako zadovoljan. Izgradio sam kuću samo od bakšiša kojega sam dobio nakon pet, šest godina rada - sjeća se Jurišić tog zlatnog doba dubrovačkog turizma, no dodaje kako se puno radilo te se nije gledalo na sat.

- Ništa mi nije bilo teško jer sam bio mlad. Supruga je isto radila u hotelu Excelsior, bila je glavna domaćica, i tako smo skupa funkcionirali i od gusta smo išli na posao. Sad čovjek ako ostane sat duže odmah traži da mu se dodatno plati. Mi smo ujutro radili pa bi otišli s barkom na Lokrum igrati nogometa i onda bi se ponovno vratili na posao - govori gospar Efrem koji se prisjetio i napornog rada nakon rata, 1995. i 1996. godine kada je bio sam s konobarom u taverni hotela. Mislili su, priča nam on, kako tada neće biti puno posla, a radilo se "više nego ikada".

- Budući da nije bilo kuhara ja sam morao preuzeti taj dio posla. Dolazio nam je SFOR i bila je to 'luda kuća', ali sve smo stizali; išao sam rano ujutro u nabavu hrane i radio do 2 sata poslije ponoći da bi onda opet bio oko pet i pol na ribarnici u gradu, a odmarao sam par sati kad bih popodne odspavao doma s kćerkicom.

U hotel Excelsior dolazile su mnoge poznate osobe, a Efrem Jurišić se prisjeća raznih 'dogodovština'.

SLUŽIO JE BROJNE POZNATE OSOBE

- Sjećam se anegdote kad je došao Willy Brandt kojega je tada primio Džemal Bijedić. Bila je dogovorena riba za večeru, a baš tih dana bilo je jako nevrijeme, jugo i nije bilo svježe ribe. Direktor hotela Rafa Rodin je nazvao akvarij i oni su nam donijeli velikog orhana kojega smo Brandtu spremili, ali nije valjalo ništa, bio je bljutav. No, on nije reagirao na to nego je sve pojeo. Toliko se napio da ništa nije primijetio - kroz smijeh prepričava Jurišić.

Služio je i Tita na Brijunima, a u Excelsioru premijera Bangladeša Mujibura Rahmana, iranskog šaha Rezu Pahlavija, rumunjskog predsjednika Ceausescua, englesku kraljicu, premijerku Ujedinjenog Kraljevstva Margaret Thatcher, kubanskog političara Raula Castra, predsjednika SSSR-a Hruščova, predsjednicu Španjolske komunističke stranke Dolores Ibárruri, belgijske i švedske kraljeve...

Jurišićeva sjećanja na njih su dobre napojnice i veliko osiguranje koje ih je pratilo.

- Protokol je bio jako strog kad bi dolazili državnici. Bilo je osiguranja koje je pazilo na njih jednako koliko je bilo uzvanika. Svi su bili izdašni i davali su dobar bakšiš - ističe Jurišić i prisjeća se kako ga je Ceausescu počastio sa sto dolara kad mu je donio doručak. No, najveću mu je napojnicu ostavio doktor Christian Barnard koji je poznat po tome što je prvi presadio srce.

- Sjećam se bila je zima, a on je jeo pržolicu i nakon toga me pozvao da sjednem s njim za stol i pitao je što pijem, a ja sam rekao da može vino. Savjetovao mi je da uvijek treba malo crnog vina popiti i onda mi je dao oko 300 dolara. Svaka mu čast, to mu nikad neću zaboraviti - kazao je Efrem.

Inače, najveća napojnica koju je dobio hotel Excelsior bila je za vrijeme Olimpijskih igara u Sarajevu kada su stigla dva aviona u Dubrovnik na ručak. Tada su im ostavili oko 25 milijuna dinara što je prema sjećanju Jurišića bilo nevjerojatno mnogo pa je svaki djelatnik hotela dobio po 200 dinara koje je podijelio šef sale. Sjeća se on i Elizabeth Taylor koju je Richard Burton ošamario na njegove oči zbog ljubomornog ispada.

Bilo je u hotelu Excelsior u to vrijeme i ljubavnih skrivanja.

- Najviše su to radili ljudi iz grada koji bi tako poskrivećki dolazili. Imali smo kod taverne jednu sobu koju smo zvali 'šok soba'. Svašta se tu događalo, ali ne bih o detaljima, u ovom poslu je inače najvažnija diskrecija - zaključio je u tajanstvenom tonu Efrem Jurišić, dugogodišnji, sada umirovljeni djelatnik luksuznog dubrovačkog hotela Excelsior.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom