Vremenom je napredovala do voditeljice odjela, a svakodnevno je okružena mnogim mladim ljudima iz cijelog svijeta. Svi se drže skupa, zabavljaju se, rade i tako stvaraju kontakte za cijeli život. Mia Marković je zadovoljna životom u Engleskoj i ističe kako ne planira skoro povratak u Dubrovnik.

U Swindonu si skoro već godinu dana.  Što je prethodilo tvojoj odluci da pođeš raditi u Englesku?

- Završila sam diplomski studij Poslovne ekonomije na Sveučilištu u Dubrovniku. Zadnju godina bila sam na studentskoj razmjeni pod organizacijom Erasmusa u Njemačkoj. Odlazak na stručnu praksu u Englesku se činio kao dobra sljedeća avantura. Svidio mi se život u inozemstvu i sve dobre i loše strane koje s time dolaze. Uskoro će biti godinu dana otkad sam došla u Englesku, u firmu koja se  bavi  osiguranjem, te ima tek nekoliko stalno zaposlenih, a ostatak su interni, tj- sezonci. Ekipa je mlada i druželjubiva. Kod odabira je prevagnuo život i rad u zemlji čiji jezik znam te činjenica da firma pruža smještaj koji bi inače bio dosta skup. 

Mladi često nakon završetka studija u Hrvatskoj pođu u inozemstvo raditi.  Kakva je Engleska po tom pitanju? Kakva su bila tvoja očekivanja prije samog odlaska? 
- U Engleskoj živi i radi veliki broj stranaca. Za razliku od Hrvata koji masovno upisuju bilo koji fakultet, u Engleskoj tek manji dio mladih pohađa fakultet, naročito magisterije koji se najčešće upisuje tek kasnije kada se odluče u kojem smjeru će graditi karijeru. Također, socijalna pomoć koju Englezi primaju daje im dovoljna primanja za život i bez rada. Ovdje nailazim na ljude koji će zaraditi manje novca ako odrade više sati te im se više isplati ostati doma nego poći na posao! Engleska je zemlja koja nudi mogućnosti onima koji žele raditi, pa Englezi mijenjaju posao u prosjeku svake dvije godine. Tako im karijera napreduje dosta brzo. Došla sam s očekivanjima da se rad i trud uvijek isplate. Naročito u drugoj, uređenijoj državi gdje je lakše napredovati zahvaljujući samo sebi.

Kako si se snašla na početku?  Jesi li sumnjala u svoju odluku?

- Lako je bilo snaći se i steći prijatelje, ali meni je bilo još lakše jer mi je prijateljica pošla mjesec dana prije mene te je tad u firmi radilo još pet Hrvata od kojih nekoliko Dubrovčana. Nakon šest mjeseci prakse i rada u tri odjela, pristala sam ostati i raditi kao nadzornik odjela, te nakon dva mjeseca postala operativni voditelj odjela. Lakše je kad čovjek zna da nešto želi, pa nema mjesta sumnji.

Kakvom točno djelatnosti se bavi ta firma? Opiši ukratko svoj radni dan.

- Radim u firmi koja nudi zaštitarske usluge na području cijele Engleske. Dobijemo zahtjev od klijenta i pošaljemo zaštitara da kontrolira mjesto. Ja kao voditelj se moram pobrinuti da su svi zaštitari došli na smjenu i da su svi zahtjevi klijenata ispunjeni. Također, radim i sa sezoncima jer  dođu na šest mjeseci, pa moram i njihov rad pratiti i nadzirati. To su novi ljudi koji odmah dolaze u moj odjel i ja ih obučavam za rad.

Što bi preporučila mnogim mladim ljudima koji danas završe fakultet, a ne nude im se poslovi za koje su kvalificirani. Je li odlazak jedini način da pomognu sebi?

- Odlazak je uvijek dobra ideja, bez obzira vratili se doma ili ne.  Takvo iskustvo čovjeku pomogne shvatiti što u životu želi i može.  Smatram da svatko treba raditi ono što će ga učiniti sretnim sada i u budućnosti.  Engleska ili bilo koja druga zemlja nisu obećane zemlje gdje je život savršen i dalje sve ovisi o osobi i trudu.  Meni je bolje van Hrvatske te sada imam dva mjesta koja zovem dom i gdje volim biti.

Ivona Macan

Cijeli intervju pročitajte na Portal Oko.