Posljednjih mjeseci intenzivno čitamo vijesti o novom koronavirusu koji je poharao svijet. Epidemija se događa i u Hrvatskoj gdje je zabilježeno više stotina oboljelih, a cijela država je na korak do karantene. Propisane su stroge mjere kretanja, tisuće ljudi nalazi se u samoizolaciji dok se ostalima napominje socijalno distanciranje i što manje izlazaka vani. Sve to kod ljudi izaziva strah zbog neizvjesnosti.

Dubrovački psihijatar Grilec, inače subspecijalist socijalne psihijatrije, smatra kako su strahu podložne sve osobe te dodaje kako je takva reakcija potpuno prirodna.

Je li postoje ljudi koji su manje, a drugi pak više podložniji strahu i panici?

- To je očekivana reakcija na izloženost realnoj ugrožavajućoj opasnosti. Problem nastane kad strah postane iracionalan i patološki te izazove takozvanu paniku, koju karakterizira paničan strah i iracionalne reakcije koje su pretjerane i neadekvatne. On je nažalost uglavnom “zarazan” pa mu i ostali ljudi zbog svog straha počinju naginjati. Paničnom strahu su podložne osobe koje strukturalno inače naginju strahu od uobičajenih svakodnevnih stresova i/ili imalo stresnijih životnih situacija.

Većina ljudi sad je stalno u svojim domovima pa sigurno pojačano prate razne izvore informiranja. Kakve posljednice na psihu ima velika količina informacija?

- U životu je uvijek u svemu bitno imati mjeru i održati balans. Prevelika količina informacija je sama po sebi pretjerana, nekonstruktivna i destruktivna, ali naš zdrav, racionalan um nam govori koliku količinu informacija ćemo prihvatiti i koje ćemo selektivno izabrati i po kojim kriterijima, uz dodatno preispitivanje. Ako nam vladaju strah i panika, ako naša bazična vjerovanja u životu su da će nas netko prevariti, da je svijet opasno mjesto za život, naša fokusiranost bit će dominantno na negativnim i pesimističnim informacijama, one će dalje prolaziti kroz naše pesimistične filtere i dodatno pojačavati panični strah u nama.

Zašto su ljudi krenuli gomilati zalihe iako je sve radilo i još uvijek rade trgovine prehrambenih proizvoda? Je li to strah za ugroženost vlastite egzistencije?

- U takvim stanjima ljudi su spremni kao u sadašnjoj situaciji kupovati nerazumne količine potrepština, širiti negativnu energiju, pretjerano u razgovoru iznositi katastrofična razmišljanja i širiti pesimizam, iskrivljavati realnost, te iznositi neistine, izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem, potrošiti psihičku energiju prije nego se realna opasnost i približi, zatim postupati iracionalno te svojim ponašanjem ugroziti i sebe i druge.

Neki ljudi su počeli vjerovati u teorije zavjere. Je li djelomično razlog tomu što su izgubili povjerenje u institucije i političare jer su ih oni na pozicijama moći iznevjerili?

- Uvijek su postojali ljudi s paranoidnim crtama, tako da u današnje vrijeme je lako sva događanja provući kroz teoriju zavjere. Bit je da takvi ljudi nije da nemaju vjeru u institucije, nego imaju u sebi paranoidnu jezgru, te realnost uvijek interpretiraju kao takvu da nam netko želi zlo, ili u ovom kontekstu, da nam ciljano određena grupacija ljudi želi zlo, a radi vlastite dobrobiti. Na osnovu ovakvih vjerovanja, možete razviti već u ovoj situaciji nekoliko teorija zavjere zaboravljajući da je postojala prije i kuga i Španjolica, ali u takvim umovima uvijek postoji ALI …. od laboratorija , preko Amerikanaca, do babe Vange koja je sve ovo predvidjela. Većini ljudi je vrijeme predragocjeno da bi ga trošili na ovakva razmišljanja, koja s obzirom na to da nema dokaza ostaju ionako na brojnim vjerovanjima te se besmisleno vrte u krug.

Ograničavanje socijalnih kontakata jedna je od najefikasnijih mjera zaustavljanja širenja epidemije. Kako je to moguće budući da je čovjek društveno biće?

- U širenju zaraznih kapljičnih bolesti, iznimno je važno svesti socijalne kontakte na najmanju moguću mjeru. Čovjek jest društveno biće, ali je isto tako vrlo prilagodljiv. S jedne strane unutar obitelji možemo pojačati socijalne interakcije između odraslih i djece, koristeći vrijeme koje smo dobili da ga provodimo zajedno. Naravno ovisno o situaciji vrijeme možemo provoditi u razgovoru, zabavi, humoru, zajedničkim aktivnostima gledanja TV-a do igranja društvenih igara, dok s druge strane putem televizije, mobitela, interneta, društvenih mreža i grupa teško da u današnje vrijeme možemo ostati sami, po pitanju druženja.

Je li pretjerano povezivanje ratnog stanja s ovom situacijom? Ovo mnoge podsjeća na rat.

- Ova situacija je većoj populaciji, najsličnija ratu i nije nimalo pretjerano s njom je uspoređivati. Mislim da nam iskustvo rata , koje smo nažalost doživjeli, u ovoj situaciji može biti od velike koristi i prednost nad ostatkom EU, kako u osobnom psihološkom i iskustvenom smislu, tako i u smislu organizacije službi koje su bile aktivne u tim vremenima. Elementarne nepogode poput potresa, poplava i požara imaju sličan utjecaj na ljude.

Koliko je problem neizvjesnost koju nosi ova situacija? Kako vidimo stanje se, iz dana u dan, a ponekad iz sata u sat, mijenja.

- Neizvjesnost sama po sebi koju karakterizira ova situacija sigurno nije dobra, jer pojačava strah. Ako to sagledamo s pozitivne strane ona nam omogućuje više vremena da se bolje pripremimo za nadolazeću opasnost na društvenoj i osobnoj razini.

U Dubrovniku su neki koji su zaraženi koronavirusom javno o tome govorili. Je li moguće da dođe do šikaniranja oboljelih? 

- Poput psihijatrijskih bolesti i zarazne bolesti obilježene su specifičnom stigmom, uz tu razliku da neke zarazne bolesti zaista se prenose socijalnim kontaktom i sigurno nas druga osoba može direktno ugroziti. Pridržavanjem danih nacionalnih uputa i smjernica te društveno odgovornim ponašanjem, uz zadržavanjem humanosti, altruizma i pridržavanju usađenih religijskih vrijednosti trebalo bi svesti negativna i sebična ljudska ponašanja na najmanju moguću mjeru. Takva ponašanja nisu isključena, mogu biti očekivana i ne treba im se čuditi nego ih svakako treba glasno osuditi te svojim primjerom pokazati kako se pruža povećana skrb i briga najugroženijim skupinama.

Zovu li vas ljudi i traže li psihološku pomoć?

- Nama se redovito telefonski javljaju neki od naših pacijenata , a neke i mi sami nazovemo te održavamo s njima kontakt. Tako ih savjetujemo te pružamo psihosocijalnu podršku. Psihološka pomoć za građane organizirana je preko Županijskih stožera i Hrvatskog psihološkog društva na otvorenim telefonskim linijama.

Kakve će psihološke posljedice na ljude ostaviti pandemija koronavirusa u svijetu?

- To ćemo tek vidjeti, a ja bih volio kada bi ostavilo pozitivne posljedice na osviještenost građana o potrebi cijepljenja od bolesti koje su odavno iskorijenjene ili su još više ili manje aktualne.

Dubrovčani su navikli živjeti neopterećenim, slobodnim i bezbrižnim stilom. Sad vladaju iznimne restrikcije, ukinuta je sloboda i mnogo toga je ograničeno, dok je prije mjesec dana bilo sasvim uobičajeno. Može li ova situacija čovjeka naučiti da bude zahvalan na nekim stvarima,  da se navikne na nešto skromniji način života? 

- U ljudskoj prirodi je da čovjek većinu životna vijeka uzima život i zdravlje zdravo za gotovo. No stvarnost je takva da su bolest i smrt dio života i često toga budemo svjesni tek kada budemo stjerani u kut. Različita iskustva mogu nas zaista promijeniti na bolje, no uglavnom u ljudskoj prirodi je da ružna i traumatska sjećanja s vremenom potisnemo i vraćamo se uobičajenim, razmišljanjima, navikama i stilu života. Takve procese posebno potiče izmjena generacija, pa se svi sjećamo pokojnih djedova koji su bosi išli u školu i kritizirali nas kako živimo u izobilju, a danas djeca i mladi nas pitaju o Domovinskom ratu i nepojmljivo im je kako se tada živjelo. Jednako tako i nama je sada nepojmljivo da stojimo kući, da se život u potpunosti usporio i promijenio te gotovo stao radi jednog virusa.