test

Dr. Stjepan Đuričić: Da sam pesimist, ne znam bih li mogao raditi ovaj posao, gledati i proživljavati sve ovo

Autor: Aida Čakić Autori fotografija: Goran Mratinović/DD
U Općoj bolnici Dubrovnik trenutno je preko 60 osoba na liječenju od bolesti Covid 19. Brojke i dalje rastu. Iza djelatnika Odjela je godina dana borbe kojoj se ne nazire kraj.

Stanje s koronavirusom u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije dobro. Povećan broj zaraženih i preminulih, rapidno širenje britanskog soja i pacijenti na respiratorima stvaraju pritisak na bolnicu. Stvari se razvijaju nevjerojatnom brzinom zbog čega se liječnici trude uhvatiti u korak s epidemijom. Šef Odjela za infektologiju u Općoj bolnici Dubrovnik dr. Stjepan Đuričić godinu dana sa svojim timom brine o pacijentima koji dospiju na liječenje, a Županijskom stožeru civilne zaštite svojim savjetima pomaže pri donošenju mjera za suzbijanje epidemije. Uhvatili smo ga nakon dežurstva kada je u svom otvorenom istupu ispričao o borbi s virusom, cijepljenju, osobnom iskustvu sa zarazom i što kaže onima koji ne vjeruju u koronu.

Kakvo je stanje na Infektološkom odjelu OB Dubrovnik?

- Zadnjih tjedana imamo povećan priljev pacijenata od infekcije Covid-19 koji nam dolaze s kliničkom slikom srednje teže i teže upale pluća. U ovom momentu, s jedinicom Intenzivnog liječenja i COVID odjela, u bolnici se nalazi preko 60 pacijenata. Ti brojevi imaju trend porasta.

Je li situacija dramatična u smislu velikog pritiska? Hoćete li aktivirati pomoćne objekte gdje bi smjestili pacijente?

- Ovaj period nas podsjeća na period od prošle godine kada smo imali najveći pritisak, a to je kraj 2020. godine. S kapacitetima još uvijek balansiramo, oni se pune. Svaki dan je po nekoliko bolesnika više, jer ljudi se ne oporavljaju toliko brzo, zapravo ih ne možemo otpustiti jer imaju potrebu za dodatnim kisikom. Stalno smo u plusu po nekoliko ljudi. Sve opcije su u igri što se tiče pomoćnih objekata, ali to ovisi o broju oboljelih koji zahtijevaju veliki broj liječenja.

Kako se bolest razvija? Kakve pacijente susrećete, je li riječ o starijima kod kojih su očekivane komplikacije ili ima i mlađih?

- Postoji oblik Covid infekcije koji zahtjeva nužno bolnički oblik liječenja. Kad govorim o ovima koji su kod nas u bolnici, to su teži slučajevi i oni zahtijevaju antimikrobni, kortikosteroidni pristup, oksigenu terapiju i sve ono što je po protokolu propisano za takvu vrstu liječenja. Nešto blaži oblici ne zahtijevaju takvo liječenje pa se mogu kontrolirati ambulantno i u kućnom liječenju. Pravilo je da ne postoji neka ideja koju možemo pratiti u smislu kako će se bolest razvijati, jer smo se svega nagledali. Imamo jednog mlađeg pacijenta koji ima tešku Covid pneumoniju u kombinaciji s plućnom embolijom. Raspon godina pacijenata je od 39 do 95 godina. U zadnje vrijeme imamo priljev mladih koji su hospitalizirani zbog teške kliničke slike.

Već godinu dana se borite s epidemijom. Što ste u tom periodu naučili?

- To je bolest koja je izmijenila dosta toga. Došlo je do promjena prije svega u organizacijskom zdravstvenom sustavu i u cijelom pristupu bolesti u smislu visoke ugroze u cijelom svijetu, kao i izazov balansiranja između mjera koje se propisuju i održavanja ekonomije. Situaciju najbolji opisuje anglosaksonski izraz 'game changer' što znači da je riječ o nečemu novome što mijenja stvar. Koliko će to trajati, hoće li ova generacija koja se cijepi  adekvatno odgovoriti na to, kakva će biti brzina procjepljivanja... Sve su to velika pitanja na koja nemamo odgovor.

Vi na odjelu ste sigurno shvatili koliko ste jaki i kako možete dugo raditi pod praktički izvanrednim okolnostima.

- Na početku te priče mi infektolozi u dubrovačkoj bolnici, naš četvero od kojih su dvije majke malodobne djece, jedna umirovljenica i ja, uhvatili smo se u koštac i guramo kroz sve to na rubu svojih psihofizičkih kapaciteta. U toj priči su još i liječnici jedinice Intenzivnog liječenja, koji prihvaćaju ljude kojima je za dalji nastavak vitalnih funkcija dostatan jedino respirator. Bilo je teških trenutaka, neki su se od nas i razboljeli, vratili smo se nakon preboljene bolesti i idemo dalje dan za danom. Duljina trajanja pandemije nas iscrpljuje. Za sad radimo, funkcioniramo i borimo se.

Ovaj val su obilježili novi sojevi, brzo širenje i prilično velika smrtnost. Zašto se virus tako ponaša?

- Svijet je veliko globalno selo i bilo je za očekivati da će se ti sojevi, prozvani po zemljama gdje su pronađeni, pojaviti i kod nas. Britanski soj je nekako potentniji u smislu brzine širenja zaraze nego klasični pa je ova eksplozija koju sad doživljavamo rezultat tog mutiranog soja. U OB Dubrovnik 2020. godine, od ožujka do prosinca, liječili smo 503 oboljela od Covida, a 51 čovjek je liječen u jedinici Intenzivnog liječenja. Ove godine, od siječnja do prve polovice ožujka, imamo 184 liječena pacijenta, 14 bolesnika koji su bili u Intenzivnoj jedinici. U periodu od godinu dana, od bolesti je preminuo 81 bolesnik. Brojke nam govore kako je riječ o bolesti koja neće biti izjednačena s prehladom i veliki je zdravstveni izazov te je potreban veliki angažman da se s njom izađe na kraj ili barem ide u korak.

Čini se da jedino što znamo je da ništa ne znamo. Sigurno je puno nepoznanica i kod vas liječnika.

- Nekakav oblik optimizma je najviše vladao tijekom ljetnih mjeseci kada su statistike bile dobre, bio je manji broj oboljelih i hospitaliziranih. No zahlađenje je pogodovalo širenju tog virusa i tad su krenule velike brojke. Sad smo otprilike na brojkama kad smo bili najzaposleniji u prosincu. Nadam se da ćemo ući u mirnu fazu u kojoj ćemo ostati, ali za sad smo prilično daleko od toga.

U nas se često povlači i pitanje osobne odgovornosti jer građani ne poštuju mjere. Kako to da ljudi nisu naučili lekciju od prošle godine?

- Govoreći o odgovornosti uvijek treba gledati na čovjeka kao na individualca pa tako imate nekoga tko je odgovoran u svakoj sferi svoga života i u ponašanju prema napucima Stožera. S druge strane, imate ljude koji su manje skloni tim svim mjerama. Ovo dugo traje i naravno da su ljudi na rubu živaca pa i financijskih mogućnosti, pogotovo oni koji su vezani za turizam. Ja se nadam, kako vrijeme odmiče i uz procjepljivanje da će to ići boljom uzlaznom linijom. Prisiljen sam biti optimističan jer da sam pesimist ne znam bih li mogao raditi ovaj posao, proživljavati i gledati sve to. U teškim situacijama morate biti optimist.

 Možemo li se nadati da ćemo za par mjeseci biti opušteniji zbog toplijeg vremena i procijepljenosti stanovništva?

 - Nadam se kako će biti blaže, da će doći do popuštanja u smislu pritiska i da će procjepljivanje učiniti svoje. Dobro je da se ljudi cijepe bilo kojim cjepivom koje je dostupno. Neki su se uhvatili postotaka koje cjepivo štiti i koliko, ali im poručujem kako sva cjepiva štite od najtežih kliničkih oblika koji vode u smrt. Ljudi moraju biti svjesni toga i to je činjenica. Hoće li netko nakon cjepiva dobiti prehladu koja će trajati tri do četiri dana, to su finese, ali apeliram da iskoriste priliku kad ih pozovu i da to ne propuste. Sva cjepiva su napravljena da vas zaštite od teških oblika bolesti. Ovo o čemu se sad govori je pitanje hoćete li dobiti infekciju ili ne, ali važno je naglasiti kako čovjek koji je cijepljen neće razviti teži oblik.

Zanimljivo je kako se sad priča o tome u smislu koje je bolje cjepivo, dok je do jučer prevladavao antivakserski stav.

- To je jedan fenomen psihološki koji je krenuo u pozitivnom pravcu. Negativno je da se ljudi ne žele cijepiti, a pozitivno je da žele pa čak i razmišljaju o vrsti. Pozdravljam taj pozitivan trend jer tako ljudi štite najizloženije članove obitelji i cijeli kolektiv. To mi je puno bolji aspekt razmišljanja nego negiranje cijepljenja. Nemamo ciljani lijek, ali imamo ovu preventivu. Ljude u počeku nije brinuo koronavirus, mislili su da je to nešto prolazno, blago, ali kad se pogleda na kraju, to je bolest koja je s nama i moramo joj se oduprijeti na razne načine.

I vi ste preboljeli covid-19. Kakvo je vaše iskustvo?

- Sredinom prosinca imali smo oko 65 ljudi na odjelu i dosta smo radili i bili iscrpljeni. To je bilo neobično iskustvo jer svakodnevno gledam ljude koji umiru i tako čovjeka obuzmu svakakve misli. Kod mene je to počelo s gubitkom okusa i to je bio prvi znak da se testiram i na kraju se pokazalo kako sam pozitivan. Simptomi su bili kao sindrom gripe: šest do sedam dana febre, zimice, tresavice, bolova u kostima i mišićima i onda je sve prestalo. Nakon toga je došao onaj period kada bi se moglo nešto ružno dogoditi, ali na svu sreću nije. Oporavio sam se i vratio na posao. Osjetio sam olakšanja da sam na takav način sve to proživio, jer sam gledao što se sve može dogoditi. Bolest ne mora biti teška i ne mora završiti smrtnim ishodom, ali u svakom momentu može biti zabrinjavajuće hoće li krenuti ka lošem.

Susrećete li se s onim koji misle da korona ne postoji?

- Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali jasno je ono što proživljavamo zadnjih godinu dana što je danas u doba velike dostupnosti medija dokumentirano. Nema dana bez informacija o koronavirusu što su dovoljni dokazi kako se ne radi o nekoj teoriji zavjere. Evo mi sad ovdje pričamo, dan je, sija sunce, a netko će doći i reći da je ponoć i da je mrak. Pogledat ćete oko sebe, i što da mu da mu kažete na to?

Koliko će dugo trajati borba s koronavirusom?

- Ja bih volio kad bih mogao dati donekle precizan odgovor na to pitanje. Nadam se kako ćemo procijepiti što veći postotak populacije i nositi se s tim. Znanstvenici predviđaju da će ovo trajati još godinu, dvije. Čuo sam jednu projekciju o šest godina koja me bacila u depresiju, ali nadam se da je to pogrešno. No, nesumnjivo je kako smo još u toj priči. Rekao bih, na osnovu spoznaja, barem godinu do dvije. To je nešto novo i prilagođavamo se, učimo, radimo i u hodu primjenjujemo smjernice. Nažalost dok traje, uzima danak u smrti oboljelih.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom

Popularni Članci