U Dubrovnik ste stigli kako biste sudjelovali u programu Večera s poznatim chefom. Čime ste se vodili prilikom stvaranja menija?

Razmišljao sam o toj večeri kao prigodi da prezentiram gastronomiju kojom se bavim. Najvažnija inspiracija je bez daljnjega pozicija Hrvatske. Živim u Hrvatskom primorju, prostoru koji se naslanja s jedne strane na Mediteran, a s druge strane na Srednju Europu – takva su mi i jela. Što u tehnikama, što u namirnicama, što u spoju mora i zemlje. Volim izražene okuse. Sviđa mi se mediteranska kuhinja jer je lako probavljiva, okusi su dosta lepršavi, a s druge strane imaju karakter.

Radili ste u brojnim europskim zemljama, postigli ste zavidan uspjeh a danas ste chef i poduzetnik. Kako je sve počelo?

Prvo sam postao opčinjen hranom pa tek onda chef. Izabrao sam ovu profesiju s više od 30 godina. Ja sam imao puno sreće, ali treba znati da rad u kuhinji podrazumijeva 12 sati rada na dan, nemaš slobodnog vremena, nemaš prijatelja. Održati porodicu je jako teško. Nitko ti to zapravo ne može adekvatno platiti. Ne znam kako netko s 14 može znati da želi biti kuhar ili imati ispravnu motivaciju. U ovom trenutku je to čak i trend. Takvi će najvjerojatnije ostati na tom tehničkom dijelu proizvodnje hrane, a to opet nije dobro.

Jer, hrana je i razlog za druženje, za stvaranje određenih odnosa među ljudima. Ima taj povijesni i društveni element. Zbog toga je interesantna. Isto tako, mi smo parametar u ovom poslu. Ako sebe voliš, voljet ćeš i posao koji radiš. Koliko sebe voliš, toliko ćeš biti dobar u poslu kojeg radiš. Nema druge. Ako voliš novce, takav će ti i posao izgledati. To će se vidjeti. 

Kako biste opisali i ocijenili trenutnu gastronomsku ponudu Dubrovnika i okolice? 

Nastavak razgovora s Andrejem Barbierijem, pročitajte u besplatnim novinama Dubrovačke zimske radosti (Dubrovački zimski festival, Pemo).  

Olja Ljubišić