Anada Pehar ima zaista zanimljivu životnu priču. Za razliku od brojnih stanovnika Balkana koji sreću traže u zapadnim državama ona se odlučila na suprotni smjer. Vratila se iz Njemačke i danas u Dubrovniku radi kao turistički vodič. U međuvremenu je u San Franciscu stekla certifikat zvukoterapeuta na tamošnjem Institutu.

Vratimo se na početak, što ste po zanimanju, koju ste školu završili?

Ja sam svašta nešto (smijeh). Rođena sam u Sarajevu i tamo sam bila do 1992. godine i ratnih stradanja. Tada odlazim u Njemačku gdje sam živjela skoro 13 godina završivši ondje studij engleskog i španjolskog, tako da sam po zanimanju prevoditeljica. Odlučila sam se vratiti 2004. godine. Danas shvaćam da me na povratak uputila intuicija, te sam slijedila unutarnju rezonanciju. Prvo sam bila u Istri, da bi kasnije došla u Dubrovnik, gdje još uvijek živim.

Mnogi odlaze u Njemačku, a vi ste se uputili u suprotnom smjeru. Zašto?

Nije mi odgovarao njihov mentalitet i način življenja. Falilo mi je bliskosti, topline, pa čak i improvizacije. Sve je dosta rigidno, uštogljeno. Naravno ponekad je dobro da je red, rad i disciplina, pogotovo što se tiče njihove administracije, ali krajnosti nikad nisu poželjne. Ne smijemo nikako zaboraviti klimu, ona je bila jedan od glavnih razloga zašto sam se poželjela vratiti. Živjela sam na jugu Njemačke, ali i tamo je klima loša i puno utječe na ponašanje ljudi – na psihu, raspoloženje, zdravlje... Nikad ne treba generalizirati, ali život u Njemačkoj ne daje garanciju blagostanja i sreće.To je ipak većim dijelom naša osobna odgovornost i ne ovisi uvijek samo o lokaciji gdje živimo.

Slažem se da klima puno utječe na raspoloženje, pa mi je zanimljivo kako su skandinavske zemlje uvijek pri vrhu najsretnijih, što je dosta kontradiktorno.

Tu se vjerojatno radi o ekonomskim parametrima koji se uzimaju u obzir. Naravno da je novac važan u cijeloj priči, ali vjerojatno ne toliko koliko takva i slična istraživanja pokazuju. Ja sam se baš zbog toga vratila, jer sam smatrala da mi život u Njemačkoj nije bio dovoljno kvalitetan. Nedostajali su mi roditelji, prijatelji, jezik, sporiji život kakav je ovdje, sve je to vrlo važno, a ne samo kolika je plaća.

Što ste sve radili u Njemačkoj, te poslije u Hrvatskoj?

Najmanje sam radila u struci, odnosno u lingvističkom obrazovanju. Bit ću iskrena, pa ću priznati da sam engleski i španjolski završila jer sam tu najmanje morala učiti (smijeh). Jezici su mi išli još od malih nogu, engleski sam krenula učiti u vrtiću, i imala sam sreću da su mi roditelji to prepoznali i poticali me na daljnji rad i usavršavanje. Nakon završetka studija zaposlila sam se u jednom njemačkom odvjetničkom uredu i bilo mi je grozno. Nisam osoba za biti cijeli dan zatvorena u uredu, a pogotovo ne u tako suhoparnom poslu. Ali sve su to iskustva koja stvaraju čovjeka i tako on najbolje uči. To je također bio važan kotačić u mojoj odluci za povratak. Pošto sam znala jezike bilo je logično da nastavim u turizmu. Prvo sam živjela i radila u Istri u jednoj turističkoj agenciji, a iza sam stigla u Dubrovnik, gdje sam također promijenila nekoliko radnih mjesta prije nego što sam otvorila samostalni obrt i sada radim kao vodič. Za jug Hrvatske sam se odlučila jer moji roditelji žive na djedovini blizu Mostara pa da nisam daleko od njih, a zanimljivo i da je moja majka svojevremeno živjela u Dubrovniku i radila u staroj bolnici, a pričala mi je i da sam začeta podno Srđa. Tako da sam zatvorila čitav krug (smijeh), iako nisam svjesno planirala, nego sam samo slušala unutarnje osjećaje.

Puno spominjete intuiciju, unutarnje osjećaje. Kada ste se okrenuli svojoj nutrini?

Kako Eckhart Tolle kaže, sve takve preobrazbe kreću iz nekakve patnje, pa je tako i kod mene bio slučaj. Negdje tamo oko moje 35. godine imala sam, kako se to voli reći, sve. Prema vani je sve bilo sjajno, odličan posao, stan, auto, izlasci, festivali, zabava, ali unutra kao da je nešto nedostajalo. Imala sam osjećaj praznine, pa sam pomalo na internetu počela istraživati o duhovnim praksama. Upoznavala sam se sa svim i svačim dok na kraju nisam došla do meditacije i zvukoterapije, jer sam oduvijek bila sklona glazbi i lijepim zvukovima.

Bili ste svojevremeno i DJ?

Da, to mi je bio hobi. I u to vrijeme odlazaka po festivalima elektronske glazbe, primjerice Garden koji mi je bio jedan od najdražih, uvijek sam voljela, da tako kažem, mile zvuke. Nikad nisam naginjala prevladavajućoj tvrdoj techno sceni, nego me više vuklo eklektičnom, melodioznom, organskom i mističnom undergroundu. Mistika, „drugačijost“ i radoznalost su od malih nogu važne komponente moga svijeta.

Što ste otkrili u meditaciji?

Na početku sam istraživala brojne meditativne tehnike i ništa mi nije posebno sjelo. Nikako nisam mogla osjetiti blagostanje o kojem sam puno čitala. No, kako se nekad samo od sebe namjesti, tako je i meni jednom zgodom na internetu 'iskočila' Silva 

metoda, vođena meditacija koja me odmah osvojila i bila putokaz za nastavak istraživanja. Jose Silva je začetnik te tehnike. Inače, zanimljivo, bio je elektrotehničar po struci, znači skroz pragmatičan tip. U Drugom svjetskom ratu doživio je intuitivno iskustvo koje ga je spasilo od smrti. Nešto mu je reklo da se pomakne, jer će bomba pasti. Poslušao je intuiciju i spasio si život. To ga je iskustvo potaknulo da krene dalje u istragu ljudskog uma, hipnoze, psihologije i biofeedback-a. Prvotni cilj mu je bio da pomogne svojoj djeci. Imao ih je desetero, izgledalo je da imaju sve što im u životu treba, a opet su bili loši u školi. Želio je da mu djeca povećaju fokus i pamćenje, pa ih je tehnikama uvodio u alfa stanje u kojemu bi ona bila puno mirnija i koncentriranija. Na kraju mu je kćer počela davati odgovore prije nego što bi on uopće izgovorio pitanje.

Kako je to moguće?

Nije to nešto što je novo, niti što znanost opovrgava. CIA se time puno bavila pogotovo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Rusi su također ulagali u telepatiju u vojne svrhe. Ima na internetu puno materijala o tim istraživanjima, to nije neko čarobnjaštvo, nego sustavni pristup istraživanju ljudskog mozga koji ima puno veći potencijal od onog kojeg mi trenutno poznajemo. Koristimo samo manji dio ukupnog potencijala mozga, pa se postavlja pitanje što bi bilo da koristimo čitav potencijal? I najvažnije pitanje, kako to uopće aktivirati? Čitavo istraživanje Silva metode bilo mi je super zanimljivo, ta sinkronizacija lijeve i desne strane mozga. Moj um je također znanstveno kritičan, stoga volim kada se neka istraživanja poklapaju sa znanstvenim metodama, a toga u Silva metodi itekako ima. Zdravi skepticizam je uvijek poželjan, nikad krajnosti nisu dobre, nego valja težiti ravnoteži. Zanimljivo kako je ubrzo nakon mojih istraživanja negdje na internetu osvanulo da se organizira seminar po Silva metodi u Hrvatskoj. Jedan od brojnih sinkroniciteta koji su mi mijenjali puteve i odluke u  životu. Kada sam završila taj osnovni seminar, krenula sam s praktičnom primjenom meditacije kako bih paralelno stimulirala lijevu i desnu stranu mozga kroz određene riječi, brojeve, vizualizacije i svakodnevni svjesni boravak na nižim, zdravijim frekvencijama rada mozga …U međuvremenu sam položila i instruktorski tečaj za mentalnu dinamiku po Silva metodi. Redovno organiziramo online seminare za učenje raznih jednostavnih i lako primjenjivih tehnika za svjesni boravak na alfa i theta moždanim valovima. 

Kakvi su bili rezultati nakon svladavanja tehnika? 

Kada umiriš um i možeš ući u opušteno stanje svjesnosti na alfa i theta frekvencijama mozga, dobrobiti su višestruke – od regulacije sna, poboljšanja fokusa i koncentracije, postizanja ciljeva, regulacije navika, do raznih sinkronicitetnih događanja, od onih sitnica kada kasniš i tražiš parking, a uvijek dođeš na vrijeme i nađeš parking u hladu, preko dara bivanja u sadašnjem trenutku i doživljaja ljepote svijeta u najmanjim sitnicama, do velikih stvari poput pronalaska stana u srcu sezone dok ti svi oko tebe govore da nema šanse i da ti je bolje da se strpiš do zime. Redovnom meditacijom mijenja se frekvencija tijela i usklađuje s frekvencijom Polja, donoseći nam rješenja koja ne možemo ni zamisliti, a tjelesna biokemija poništava efekte akumuliranog stresa i stvara otpornost na buduće stresne situacije. Raste osjećaj povezanosti i podržanosti i općenito emocija iz višeg frekvencijskog spektra, a smanjuju se osjećaji iz nižeg frekvencijskog spektra poput tuge, anksioznosti, bespomoćnosti, depresije ili razdvojenosti. 

Puno spominjete alfa stanje mozga. Recite nam nešto više o tome?

Postoje četiri stanja, odnosno frekvencije na kojima mozak dominantno vibrira – alfa, beta, theta i delta. Delta stanje je najniža frekvencija, riječ je o dubokom spavanju. Kod spavanja se izmjenjuju delta, theta i alfa, sve su one važne za regeneraciju, dok u budnom stanju mozak najviše vremena provodi u beti. Beta služi za svakodnevno obavljanje zadataka, ali tijekom dana je sjajno mozak povremeno ubacivati u alfa stanje da se okrijepi, opusti, onda su i odluke i sve ono što inače obavljamo u beti, puno bolje i fokusiranije. A ulazak u alfu nam omogućuje meditacija. Najbolje bi bilo meditirati tri puta dnevno po petnaestak minuta, ali i samo jedna meditacija puno pomaže. Znaju ljudi u svakodnevici ponekad uletjeti nesvjesno u alfa stanje bez meditiranja, to su oni momenti kada se na primjer zagledamo u daljinu i pri tome defokusiramo pogled. Svatko od nas ima u minuti i do 30 kratkih upada u alfu dok smo budni, mjerenih u mikrosekundama. No to su automatski upadi nad kojima nemamo svjesnu kontrolu. Spomenuti benefiti se postižu svjesnim, produženim boravkom na alfa frekvencijama, to jest kroz meditaciju. 

Na kraju ste preko meditacije stigli i do zvukova?

Dok sam prakticirala Silva metodu i dalje sam imala osjećaj da se moram razvijati, učiti. Nisam točno znala kuda dalje, jer mozak na beta valovima voli skakati tamo-amo. Stoga sam u alfa stanju pokušala doći do intuitivnog odgovora. Naposljetku sam dobila informaciju o institutu u San Franciscu koji se bavi svim mojim interesima: svijest, energija, zvuk, mistične znanosti,…, što uostalom i samo po sebi jest sve povezano i isprepliće se na različite načine, kroz razna učenja, uvijek s istom porukom. A sada se i moderna znanost sve više bavi duhovnim fenomenima, pa će biti zanimljivo promatrati kuda ide ovaj svijet… Zanimljivo kako sam u San Franciscu prvi put bila 2011. godine kod prijateljice i zaljubila se u taj grad. Rekla sam joj tada da se želim vratiti i biti malo duže vremena, te živjeti studentskim životom (smijeh). 

I otišli ste na Zapadnu obalu na neku vrstu studija?

Da, otišla sam tamo četiri i pol mjeseca i stekla certifikat za zvukoterapeuta (soundhealing therapist) na njihovom institutu.

Je li ove, nazovimo ih tako, alternativne metode u Americi koriste i u službenoj, mainstream medicini?

Puno je sve to raširenije nego kod nas. Doktor Oz je imao emisiju o zvukoterapiji s kristalnim zdjelama. Jedna od mojih učiteljica s Instituta je preko petnaest godina aktivni zvukoterapeut (s glasom i kristalnim zdjelama) na Onkološkom odjelu General Hospital of San Francisco. Drugim riječima, zaposlena je u klasičnoj bolnici. Zvukoterapija je u Kaliforniji službeni dio Montessori obrazovanja, tako da se djeca u najranijih nogu upoznaju s dobrobiti zvukova.

Kako zvuk poboljšava naše psihofizičko zdravlje?

Riječ je o čistoj fizici. Kvantna fizika uostalom govori da je sve vibracija, da materija kakvu je mi doživljavamo uopće ne postoji. Ona je u biti neprekidno u pokretu, iako se nama čini da miruje, tako da možemo reći da sve proizvodi neki svoj zvuk, unatoč činjenici da ga ne čujemo. Ljudi inače imaju jako limitiran frekvencijski spektar i zvuka i vida, što znači da ako mi nešto ne vidimo ili ne čujemo, ne znaci da to ne postoji. Usporedbe radi, čovjekov slušani spektar je od 20 Hz do 20kHz, a delfini mogu primati i slati frekvencije i preko 180 kHz. 

Znači zvuk kao frekvencija djeluje na našu frekvenciju, uravnotežuje ju. Svaki naš organ ima svoju frekvenciju, svaka naša stanica vibrira svojom rezonantnom frekvencijom. Ako je ona iz bilo kojeg razloga izgubila svoju zdravu frekvenciju, po principu rezonancije možemo joj ili vratiti zdravu rezonantnu frekvenciju ili onesposobiti ono što dovodi do nezdrave vibracije. Zvuk putuje i kroz eter i kroz čvrstu materiju, pa stoga djeluje na raznim razinama ljudskog bića, i na fizičkom i na emotivno-energetskom tijelu. Zvučna vibracija se brže kreće u vodi, sto čini naša tijela savršenim provodnikom za zvučne frekvencije.

Preko Vagusa vibracija se prenosi na sve unutarnje organe pa tako zvučnim stimuliranjem tog najdužeg živca u tijelu povoljno djelujemo na sve biološke procese – probavu, disanje, srčani ritam itd. Svaki zvuk ima svoje određene kvalitete i frekvencijski potencijal. Poznavanjem i educiranim te svjesnim korištenjem tih kvaliteta možemo uz pomoć različitih instrumenata kreirati različite zvučne kulise s ciljem balansiranja i kalibracije individualne ili grupne energije.

Pa čak i da primjerice ne izliječimo rak, sve nam ove tehnike mogu pomoći da se opustimo i lakše prihvatimo.

Istina, ali upravo je opuštanje i prepuštanje ključ prema oporavku odnosno unutarnjem mehanizmu iscjeljenja. Čovjek mora biti otvoren, raditi na sebi. Najlakše je popiti tabletu. No i ti lijekovi djeluju drugačije, nekome tablete pomognu više, nekome manje, jer svi smo mi različite individue. Imaju na YouTube različita istraživanja i snimke na kojima se lijepo može vidjeti kako se adekvatnom rezonancijom uništavaju stanice raka. Ta se istraživanja ne provode u obimu koliko bi mogla, a znamo svi dobro zašto je to tako.

Zato što bi farmaceutske kompanije smanjile svoj profit.

Naravno. Danas je lako doći do puno odgovora ako ih netko želi pronaći. Sve što treba je pratiti trag novca. Kada pogledamo statistiku farmacije u ovom stoljeću to je vjerojatno jedina industrija koja stalno bilježi rast unatoč svim krizama. A paralelno s tim čovječanstvo postaje sve bolesnije. Možda duže živi, ali taj život nije kvalitetan. Farmaciji je u interesu produžiti život, ali da je čovjek bolestan u tom duljem životnom vijeku.

Samo da se zabrane cigari, šećer i bijelo brašno pola čovječanstva bi ozdravilo, a farmacija bi brutalno smanjila prihode.

Da se razumijemo, medicina je imala sjajnih dostignuća u povijesti. Ovo sve ovdje o čemu mi pričamo trebalo bi biti komplementarno sa službenom medicinom. Njoj treba holistički pristup, ne može se, primjerice, neka alergija liječiti bez promjene prehrane. Sve je povezano, treba obuhvatan pristup. Žalosno je što se u mainstream medijima ovakve stvari poput zvukoterapije ili meditacije ismijavaju. Uvijek treba imati na umu tko financira fakultete, tko financira institute, tko financira brojna istraživanja…

To smo najbolje mogli vidjeti sada u koroni. Ipak, jedan dan će zvukoterapija i slične stvari doći i u hrvatsku službenu medicinu. Hoćemo li vi i ja doživjeti taj dan ili će on biti u dalekoj budućnosti?

Ako se zvukoterapija prikaže u Dnevniku umjesto u Krešimira Miška onda hoćemo (smijeh). Kad ga već spominjemo, čudo da je Mišak ovoliko dugo uspio opstati na HRT-u, da mu davno nisu ukinuli emisiju.

Koji je smisao života? Do kojeg ste zaključka došli?

Svatko pokušava naći neki svoj smisao, proći neki svoj put. Smisao života je dati životu smisao. Ovo je pitanje koje si čovjek postavlja vjerojatno otkad zna za sebe, a mnogi puno mudriji, pametniji i prosvjetljeniji ljudi od mene se trude dati neke suvisle odgovore na ova pitanja.

Sa mnom  rezonira ideja da smo mi duše u fizičkom tijelu, te da smo produžetci jedne Svijesti (Etera, Boga…) koja je sve ovo stvorila. Mi smo na planetu Zemlja da skupljamo iskustvo, da rastemo kroz živote. Duša je vječna, tijelo je prolazno. Ne treba se toliko gubiti u dnevnim izazovima. Treba tražiti balans u svemu u životu, razvijati sposobnost zahvalnosti i u izazovnim situacijama, prihvatiti dualni svijet i njegove izazove kao neophodne kako bismo učili, rasli i napredovali. 

Za razliku od nekih New Age učenja koja govore da treba negirati neke osjećaje, i da recimo nije produhovljeno osjećati ljutnju -  ja mislim da treba prihvatiti sve naše emocije, i raditi s njima, jer su nam dane s nekim razlogom. New age se u mnogim aspektima pokazao kao produžena ruka sustava koja želi manipulirati ljude u pasivnost i iščekivanje nekog vanjskog događaja ili spasitelja, gaseći nam potrebu poduzimanja akcije i tako nas dovodeći u disbalans lijeve i desne hemisfere mozga odnosno muško-ženskog principa. Neće nas nitko spasiti osim nas samih. Treba preuzeti odgovornost za sebe i prestati stalno davati toliku moć nekome ili nečemu  izvan nas. Sve što nam je potrebno već je u nama, mi se samo trebamo prisjetiti tko smo i što smo, i ne dopustiti strahu da nas blokira u našem razvoju. Nema veze ako padnemo na našem putu, sve je to normalno. Pasti, dignuti se, i sve tako ukrug, jer rast nikad nije linearan. To je isto jedna od zabluda – kada dođem do prosvjetljenja, onda ću…  Nema toga, put je cilj!

Unutar Elixir Vitae studija u Župi dubrovačkoj znate održavati zvučne kupke po imenom Inner Soundworks. Mogu li zainteresirani doći?

Naravno. Obično održavamo zvučnu kupku jednom mjesečno za grupe, te će se tim tempom i nastaviti, dok za individualne terapije uvijek postoji fleksibilnost u dogovoru. Sljedeće Inner Soundworks kupanje u zvuku je planirano za 13. ožujka. A imamo u pripremi i druge zanimljive programe koje čitatelji mogu popratiti na Facebook stranicama Inner Soundworks i/ili Elixir Vitae.

Za kraj nam recite jeste li onu prazninu koja vas je pokrenula u sve ovo uspjeli popuniti?

Jesam. I otvorila mnoge druge (smijeh). Mislim da bi rast, razvoj i edukacija trebali biti cjeloživotni. Tako ja vizualiziram neka nadograđivanja i buduće korake, ali o tom potom.

Iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik petkom